- 1 -              Rev-x 1021/16-2

Broj: Rev-x 1021/16-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5902/15-2 od 26. travnja 2016., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2867/06-53 od 29. travnja 2015., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.500,00 kn (toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja).

Protiv tog drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 47/11 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, uz obvezivanje tužitelja da mu naknadi trošak odgovora.

Revizija nije dopuštena.

Pobijanim rješenjem odlučeno je o parničnim troškovima, pa predmetnu reviziju valja razmotriti u svijetlu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).“

Sukladno tim odredbama ZPP-a, revizija bi bila dopuštena protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku ako bi to rješenje imalo značaj rješenja iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, tj. rješenja kojim je postupak pravomoćno završen.

Međutim, obzirom da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispendencija i identitet spora (tako da je, primjerice, samo glede njega dopuštena i objektivna preinaka zahtjeva), valja zaključiti:

- da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu odnosu na predmet (meritum) spora, odnosno (time) da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora,

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka iniciranog tužbom (čl. 151. st. 1. ZPP-a), oni o kojima se samo odlučuje „u presudi ili rješenju kojim se završava postupak“ (čl. 164. st. 4. ZPP-a), ali odluka o njima (upravo i prema smislu te odredbe čl. 124. st. 4. ZPP-a) nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

Polazeći od prethodno navedenog, kako protiv odluke o parničnom trošku nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, protiv nje (slijedom toga) nije dopuštena niti izvanredna revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o parničnom trošku prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. i glasi: „Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija“.

S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 392.b st. 1. ZPP-a.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 31. listopada 2017.