Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev-x 848/17-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića Ivana Mikšića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz R., kojega zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u R., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u R. i protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra R., koga zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u R. i u pravnoj stvari tužitelja K. M., Z. M. i I. M., svih iz R., koje zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u R., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra R., koga zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-881/16-3 od 30. ožujka 2017. je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-943/07-219 od 28. prosinca 2015., dana 31. listopada 2017.
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja M. M. odbija se kao neosnovana.
II. Revizije tužiteljice Z. M. i tužitelja I. M., u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i zahtjev za naknadu štete svakog od ovih tužitelja odbijen u iznosu od 50.000,00 kn, odbija se kao neosnovana.
III. Prihvaćaju se djelomično revizije tužiteljice Z. M. i tužitelja I. M. te se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-881/16-3 od 30. ožujka 2017. preinačuje u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijeni zahtjevi ovih tužitelja u iznosima od po 170.000,00 kn, kao i u odluci o troškovima postupka u odnosu na ove tužitelje (dio toč. 5. izreke drugostupanjske presude) i sudi:
Žalba tuženika Kliničkog bolničkog centra R. odbija se kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-943/07-219 od 28. prosinca 2015. u dijelu kojim je tuženiku naloženo svakom od ovih tužitelja isplatiti 170.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2011. do isplate.
Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru R. da tužiteljima Z. i I. M. naknadi troškove postupka svakom u iznosu od 31.811,46 kn u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se Kliničkom bolničkom centru R. da tužiteljima Z. i I. M. naknade troškove revizije sakom u iznosu od 1.173,04 kn u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška odgovora na reviziju.
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice K. M. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. 1. izreke tuženicima Republici Hrvatskoj i Kliničkom bolničkom centru R. naloženo je tužitelju M. M. solidarno isplatiti s osnove neimovinske štete 2.450.000,00 kn, s osnove imovinske štete 3.544.759,31 kn i to na ime izgubljene zarade iznos od 352.303,87 kn (a.)), na ime dospjele tuđe pomoći i njege 170.050,00 kn (b.)), na ime kapitaliziranog iznosa buduće neto zarade 911.254,18 kn (c.)), na ime kapitaliziranog iznosa tuđe pomoći 305.097,00 kn (d.)), na ime troškova prilagodbe stambenog prostora 134.222,43 kn (e.)), na ime naknade za prilagodbu osobnog vozila 121.211,97 kn (f.)) i na ime naknade dodatnih ortopedskih pomagala, izvan obveznog zdravstvenog osiguranja 1.560.609,56 kn (g.)), sve s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude; odbijen je tužitelj M. M. sa zahtjevom iznad ukupno dosuđenog iznosa od 5.994.759,31 kn do ukupno zatraženog iznosa od 13.045.000,00 kn (toč. 2. izreke); naloženo je Kliničkom bolničkom centru R. da na ime neimovinske štete tužiteljici K. M. isplati 75.000,00 kn, a tužiteljima Z. M. i I. M. svakom iznos od 220.000,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom (toč. 3. izreke); odbijen je zahtjev tužiteljice K. M. za isplatu daljnjeg iznosa od 145.000,00 kn, kao i zahtjev tužitelja K., Z. i I. M. za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose za razdoblje od 23. listopada 2006. do 5. svibnja 2011. (toč. 4. izreke); naloženo je tuženicima Republici Hrvatskoj i Kliničkom bolničkom centru R. da tužitelju M. M. solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.080.440,10 kn (toč. 5. izreke) te je naloženo Kliničkom bolničkom centru da tužiteljima K., Z. i I. M. naknade parnični trošak u iznosu od 158.067,36 kn.
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"1. Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1.-vo i 2.-go tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-943/2007-219, od 28. prosinca 2015.g. p o t v r đ u j e u toč. 1. izreke u dijelu kojim je 1.-vo i 2.-go tuženicima naloženo da 1.-vo tužitelju isplate po osnovi naknade neimovinske štete iznos od 1.380.000,00 kn (milijun tri stotine osamdeset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2011. godine pa do isplate, zatim u toč. 1.f) izreke za iznos od 25.404,00 kn (dvadeset pet tisuća četiri stotine i četiri kune) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2015. godine pa do isplate, u toč. 1.g) izreke za iznos od 200.083,45 kn (dvjesto tisuća osamdeset tri kune i četrdeset pet lipa), te u toč. 1. d), 1. e) izreke.
2. Prihvaćanjem žalbi 1.-vo i 2.-go tuženika p r e i n a č u j e se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-943/2007-219, od 28. prosinca 2015.g. u dijelu toč. 1. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev 1.-vo tužitelja po osnovi naknade neimovinske štete preko iznosa od 1.380.000,00 kn pa do iznosa od 2.450.000,00 kn, dakle za iznos od 1.070.000,00 kn (milijun sedamdeset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2011. godine pa do isplate, zatim u toč. 1. f) izreke preko iznosa od 25.404,00 kn pa do iznosa od 121.211,97 kn, dakle za iznos od 95.807,97 kn (devedeset pet tisuća osam stotina sedam kuna i devedeset sedam lipa), te u toč. 1. g) izreke preko iznosa od 200.083,45 kn pa do iznosa od 1.560.609,56 kn, dakle za iznos od 1.360.526,11 kn (milijun tristo šezdeset tisuća pet stotina dvadeset i šest kuna i jedanaest lipa) sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2015. godine pa do isplate.
3. Prihvaćanjem žalbe 1.-vo tužitelja djelomično se p r e i n a č u j e presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-943/2007-219, od 28. prosinca 2015.g. u toč. 2. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev 1.-vo tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete te se nalaže 1.-vo i 2.-go tuženicima da 1.-vo tužitelju na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 1.380.000,00 kn isplate zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1. ožujka 2007. godine pa do 6. svibnja 2011. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, a za razdoblje od 6. svibnja 2011. g. do 30. lipnja 2011. g. pored dosuđene zakonske zatezne kamate po stopi od 12% godišnje dosuđuje se daljnjih 2% kamate godišnje.
4. Prihvaćanjem žalbe 2.-go tuženika p r e i n a č u j e se toč. 3. izreke presude Općinskog suda u Rijeci broj P-943/2007-219, od 28. prosinca 2015.g. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev 2.-go, 3.-će i 4.-to tužitelja koji glasi:
"Tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR R. nalaže se da s osnova naknade neimovinske štete isplati pravičnu novčanu naknadu drugotužiteljici K. M. u iznosu od 75.000,00 kn, trećetužiteljici Z. M. u iznosu od 220.000,00 kn, četvrtotužitelju I. M. u iznosu od 220.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku 06. svibnja 2011.g. pa do isplate i to u visini od 12 % godišnje do 31. srpnja 2015.g. , a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tripostotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
5. Prihvaćanjem žalbe 2.-go tuženika p r e i n a č u j e se toč. 6. izreke presude Općinskog suda u Rijeci broj P-943/2007-219, od 28. prosinca 2015.g. i sudi:
„Nalaže se 2.-go, 3.-će i 4.-to tužiteljima da 2.-go tuženiku naknade parnične troškove postupka u iznosu od 114.250,00 kn (stotinu četrnaest tisuća dvije stotine i pedeset kuna) u roku od 15 dana.“"
Ujedno je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu u toč. 1. a), 1. b), 1. c) te u toč. 5. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu u toč. 2., 4. i 5. izreke, kojim je prvostupanjska presuda preinačena u potpunosti ili djelomično tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st.1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25713, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP), kako to navode "temeljem žalbenih razloga navedenih u čl. 385. st. ZPP-a". Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tuženica Republika Hrvatska osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.
Revizija tužitelja M. M. nije osnovana, revizija tužitelja Z. i I. M. je djelomično osnovana, a revizija tužiteljice K. M. nije dopuštena.
U odnosu na reviziju tužiteljice K. M.:
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).
Spor u ovoj pravnoj stvari nije radni spor kojeg ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a niti je presuda donesena prema odredbi čl. 373.a, odnosno 373.b ZPP. Stoga dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.
Pobijanom presudom, između ostaloga, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku Kliničkom bolničkom centru R. isplatiti tužiteljici K. M. iznos od 70.000,00 kn na način da je tužbeni zahtjev u tom iznosu odbijen. Budući da vrijednost pobijanog dijela presude po zahtjevu tužiteljice K. M. ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije revizija ove tužiteljice nije dopuštena.
Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st.1. ZPP reviziju tužiteljice K. M. odbaciti kao nedopuštenu.
U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).
U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
Tužitelji koji se uvodno pozivaju na revizijske razloge iz čl. 385. st. 1. ZPP, dakle, i na postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, nisu obrazložili postojanje tog revizijskog razloga, pa ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP, ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U odnosu na reviziju tužitelja M. M.:
Tužitelj M. M. drugostupanjsku presudu pobija u dijelu u toč. 2. izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu dosuđene naknade neimovinske štete na način da je tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.380.000,00 kn do iznosa od 2.450.000,00 kn (za iznos od 1.070.000,00 kn) odbijen kao neosnovan te u dijelu kojim su preinačenjem presude djelomično odbijeni njegovi zahtjevi za naknadu imovinske štete na ime naknade za prilagodbu vozila i naknade radi dodatnih ortopedskih pomagala, izvan obveznog zdravstvenog osiguranja.
Prihvativši utvrđenje prvostupanjskog suda
- da je, nakon operacije slijepog crijeva, zbog liječničke pogreške, došlo do komplikacija, zbog čega je tužitelju, tada kao dvadesetogodišnjaku, amputirana lijeva noga u visini donje trećine natkoljenice;
- da je tijekom dugotrajnog liječenja i fizikalne terapije tužitelj trpio brojne neugodnosti (injekcije, infuzije, transfuzije, previjanja, RTG snimke, njega dekubitusa, njega traheotomijske kanile, obavljanje nužde u krevetu, nošenje urinskog katetera, brojne operacije);
- da je tijekom liječenja i operativnog zahvata tužitelj trpio jake bolove u trajanju od 30 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 90 dana, bolove manjeg intenziteta u trajanju od šest mjeseci;
- da primarni strah nije postojao jer je tužitelj bio u općoj anesteziji, a sekundarni strah zbog zabrinutosti za ishod liječenja jakog intenziteta da je trajao 40 dana, srednjeg intenziteta 100 dana te lakog intenziteta 200 dana;
- da zaostale posljedice koje se očituju u gubitku lijeve noge u visini donje trećine lijeve natkoljenice, oštećenju desne potkoljenice s gubitkom mišićne mase od oko 70%, oštećenju desnog peronealnog živca 20%, glutealnog 5% i femoralnog 8%, u ograničenim pokretima stopala desne noge te mogućnost hodanja samo s protezom uz pomoć štaka, smanjuju životnu aktivnost tužitelja u omjeru od 85%;
- da kod tužitelja zbog gubitka lijeve natkoljenice, zaostalih izrazito trofičnih promjena na desnoj nozi te primjetnom šepanju, postoji naruženost jakog stupnja;
- da je tužitelju trajno potrebna primjena natkoljenične proteze uz korištenje štaka;
- da se zbog nastalih posljedica tužitelju život nepovratno promijenio jer se više neće moći baviti sportom, obavljati poslove zanimanja za koje se školovao te će se susretati s brojnim ograničenjima u kretanju
drugostupanjski sud ocjenjuje da, u smislu čl. 1100. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), tužitelju pripada naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosu od 1.380.000,00 kn, od čega po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 70.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 100.000,00 kn, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 1.150.000,00 kn i po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti 60.000,00 kn.
Prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
Suprotno tvrdnji tužitelja M. M., pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz navedene odredbe dosudivši naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.380.000,00 kn, jer uz uvažavanje sve težine posljedica štetnog događaja, mladost tužitelja, nepovratnu promjenu života i ograničenja koja će tužitelj morati trpjeti u budućem životu i radu, dosuđena naknada prema, važećoj sudskoj praksi (npr. Revr-176/13-2), svakako predstavlja primjerenu pravičnu naknadu.
Naknadu imovinske štete u iznosu od 1.560.609,56 kn tužitelj zahtijeva na ime nabave dodatnih ortopedskih pomagala, kao nastale i kao buduće štete. Prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev i za naknadu buduće štete s te osnove, dok je drugostupanjski sud preinačivši prvostupanjsku presudu kao neosnovan odbio zahtjev za naknadu buduće imovinske štete s te osnove.
Zakon o obveznim odnosima, izvan načelne odredbe o obvezi naknade nastale imovinske štete (čl. 1089.), iznimno, u odredbi čl. 1095. st. 2., predviđa i mogućnost naknade buduće imovinske štete. Prema navedenoj odredbi, ozlijeđenom koji zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna je osoba dužna plaćati novčanu rentu, kao naknadu za štetu. Budući da nabava budućih ortopedskih pomagala nije obuhvaćena odredbom čl. 1095. st. 2. ZOO to je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1089. ZOO kada je zahtjev za naknadu buduće imovinske štete na ime buduće nabave ortopedskih pomagala ocijenio neosnovanim.
Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja M. M. odbiti kao neosnovanu.
U odnosu na reviziju Z. i I. M.:
Prema odredbi čl.1101. st. 1. ZOO, u slučaju smrti ili naročito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi i izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života (st. 2.).
Zahtjev za naknadu neimovinske štete roditelja M. M., Z. i I. M. drugostupanjski sud ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje, da iako je kod M. M. nastupio trajni invaliditet u omjeru od 85%, pojavni oblici invaliditeta ne opravdavaju dosuđenje pravične naknade zbog osobito teškog invaliditeta njegovim roditeljima. Ovo stoga jer se on može samostalno kretati uz pomoć ortopedskih pomagala, može voziti automobil s automatskim mjenjačem, može samostalno obavljati osnovne životne aktivnosti te su mu očuvane spoznajne i voljne sposobnosti.
Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda stupanj invaliditeta M. M. i njegovi pojavni oblici, kao vanjske i trajne manifestacije, u svojoj ukupnosti opravdavaju dosuđenje pravične naknade s osnove naročito teškog invaliditeta bliske osobe. S obzirom na stupanj invaliditeta (85%) i pojavne oblike invaliditeta kroz koje se invaliditet očituje, uz koje, doduše uz pojačane napore i tuđu pomoć M. M., kao neposredni oštećenik, samostalno obavlja osnovne životne aktivnosti i kreće se u kući i izvan nje, po ocjeni ovog suda primjerenu pravičnu naknadu za duševne boli koje njegovi roditelji trpe predstavljaju iznosi od po 170.000,00 kn.
Slijedom iznesenog revizija tužitelja Z. i I. M. je djelomično osnovana pa je na temelju odredbe čl. 393. i 395. st. 1. ZPP valjalo presuditi kao u toč. II. i III. izreke.
Nakon preinačenja drugostupanjske presude po reviziji tužitelja Z. i I. M. izmijenjen je uspjeh tih stranaka u parnici. Ovi tužitelji uspjeli su u parnici u omjeru od 77% te im je od troška postupka potrebnog za vođenje parnice, pravilno utvrđenog po prvostupanjskom sudu u iznosima od po 52.689,12 kn priznat razmjerni trošak u iznosu od 40.570,62 kn. Tuženik u parnici uspio je u omjeru od 23% te mu je od troška postupka potrebnog za vađenje parnice pravilno utvrđenog po drugostupanjskom sudu u iznosima od po 38.083,33 kn u odnosu na svakog tužitelja priznat razmjerni trošak prema svakom tužitelju u iznosima od po 8.759,16. Prebijanjem ovako priznatih iznosa tuženik obvezan je svakom tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP naknaditi troškove postupka u iznosu od 31.811,46 kn.
Svi tužitelji podnijeli su zajednički zahtjev za naknadu troška revizije u iznosu od 6.093,75 kn. Budući da je riječ o djeljivoj tražbini, a vjerovnici nisu što drugo odredili tražbina se dijeli na jednake dijelove (čl. 41. st. 3. ZOO). Dakle, svaki od tužitelja zahtijevao je naknadu troška revizije u iznosu od 1.523,43 kn. Razmjerno uspjehu revizije tužiteljima je dosuđen trošak revizije svakom u iznosu od 1.173.04 kn. (čl. 166. st. 1. i 154. st. 2. ZPP). Odbijen je zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).