- 1 -              Revt 329/17-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 329/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., protiv ovršenika D. L., OIB …, G., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i Š. d.o.o., Z., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 257.758,21 kn, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-3788/2016-2 od 8. veljače 2017., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-18211/00 od 4. travnja 2016, u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I.              Revizija ovršenika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-3788/2016-2 od 8. veljače 2017. se odbacuje kao nedopuštena.

 

II.              Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

Visoki trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Pž-3788/2016-2 od 8. veljače 2017., odbio je žalbu ovršenika i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-18211/00 od 4. travnja 2016. kojim je riješeno:

 

"I.              Ponuditelju G. d.d. Z., dosuđuju se slijedeće nekretnine koje predstavljaju vanknjižno vlasništvo ovršenika i to:

 

1.              Poslovnog prostora broj 3, veličine 62,41 m2 koji se nalazi u ŠTC M. (teniski centar M.) u Z., (adresa utvrđena prema vještačkom nalazu od 16. siječnja 2009.), a koja nekretnina je upisana u zemljišne knjige OGS-a u Z., zk. ul. br. 3018 k.o. grad Z. i nalazi se na zk. čestici br. 7712/24, procijenjene vrijednosti 47.113,00 EUR, odnosno 345.338,00 kn po srednjem tečaju HNB-a na dan 16. siječnja 2009. (7,33/1 EUR),

 

te ovrhovoditelj za navedenu nekretninu nudi iznos od 172.669,00 kn to iznosi 1/2 procijenjene vrijednosti.

 

2.              Poslovnog prostora – podruma veličine 115,00 m2 koji se nalazi u ŠTC M. (teniski centar M.) u Z., (adresa utvrđena prema vještačkom nalazu od 16. siječnja 2009.), a koja nekretnina je upisana u zemljišne knjige OGS-a u Z., zk. ul. br. 3018 k.o. grad Z. i nalazi se na zk. čestici br. 7712/24, procijenjene vrijednosti 131.101,00 EUR, odnosno 960.972,00 kn po srednjem tečaju HNB-a na dan 16. siječnja 2009. (7,33/1 EUR), te nudi za tu nekretninu iznos od 480.486,00 kn što iznosi 1/2 procijenjene vrijednosti,

 

odnosno za ukupan iznos od 653.155,00 kn.

 

II.              Nekretnine će se predati društvu G. d.d. slobodne od stvari i osoba nakon što ovo rješenje postane pravomoćno, nakon čega će se donijeti i rješenje o namirenju."

 

Rješenje je doneseno u ovršnom postupku u kojemu je na prijedlog ovrhovoditelja Trgovački sud u Zagrebu rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-18211/00 od 7. ožujka 2001. naložio ovršenicima U. d.o.o. Z. i D. L. solidarno isplatiti ovrhovoditelju G. d.d. Z. 257.785,21 kunu, te je radi ostvarenja navedene tražbine određena ovrha.

 

U postupku provedbe ovrhe protiv ovršenika D. L. kupac je na drugoj javnoj dražbi prema uvjetima iz oglasa od 13. siječnja 2016. kupio nekretnine opisane u točki I. izreke rješenja te je 22. ožujka 2016. kupac uplatio cjelokupni iznos kupovine.

Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 98. i 146. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96 i 29/99; dalje: OZ) dosudio ponuditelju G. d.d. Z. nekretnine navedene u prvostupanjskom rješenju.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje, a u obrazloženju je navedeno:

 

„Iz spisa proizlazi da je na drugoj javnoj dražbi održanoj 8. ožujka 2016. kupac-ovrhovoditelj, nakon što je uplatio jamčevinu, ponudio kupoprodajnu cijenu za nekretnine koje su bile predmetnom dražbe prema uvjetima iz zaključka od 13. siječnja 2016. Potom je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba čl. 97. i 98. OZ-a, donio pobijano rješenje.

 

Neosnovano ovršenik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 87. st. 5. OZ-a odnosno da je pogrešno utvrdio vrijednost nekretnina. Naime, prvostupanjski sud je temeljem prijedloga ovršenika, a sukladno odredbi čl. 87. st. 5. OZ-a zaključkom od 3. prosinca 2015. (koje je ovršeniku dostavljeno 14. prosinca 2015.) odredio provođenje dopunskog vještačenja nekretnina koje su predmetnom prodaje te u njemu odredio rok u kojem ovršenik mora uplatiti predujam za provođenje vještačenja. Budući da ovršenik nije predujam uplatio u roku, prvostupanjski sud je pravilno zaključkom od 13. siječnja 2016. odredio da se vještačenje neće provesti te pravilno zakazao drugu javnu dražbu. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud odredio vrijednost nekretnina sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka M. O. (list 166-184. spisa).“

 

Ovršenik je revizijom sporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude glede tumačenja i primjene odredbe čl. 87. st. 5. Ovršnog zakona te je naznačio pravno pitanje:

 

„Postoji li obveza suda za ponovnim utvrđenjem vrijednosti nekretnine na pravodoban prijedlog stranke, ako stranka učini vjerojatnim da se ta vrijednost izmijenila za više od jedne trećine od dana prethodnog utvrđivanja vrijednosti do podnošenja prijedloga?“

 

Ovršenik je naveo da je pitanje važno zato što o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, i to u ovom predmetu u odnosu na presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1052/03 od 25. kolovoza 2003. i Gž-803/07 od 7. rujna 2009.

 

Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili prihvati reviziju te preinači rješenje i obustavi ovrhu, a ovrhovoditelju naloži naknaditi ovršeniku troškove postupka.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da Vrhovni sud RH odbaci reviziju kao nedopuštenu , a ako nađe reviziju dopuštenom, odbije reviziju kao neosnovanu, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju troškove odgovora na reviziju.

 

Ovrhovoditelj je odgovorio na reviziju te je predložio da Vrhovni sud RH odbaci reviziju kao nedopuštenu, a podredno odbije reviziju kao neosnovanu, a ovršeniku naloži naknaditi ovrhovoditelju troškove odgovora na reviziju.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo dopuštenost revizije, imajući na umu da je pobijano rješenje doneseno u ovršnom postupku, te da je odredbom čl. 399. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) određeno da revizija propisana posebnim zakonom smatra se revizijom iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona, ako tim posebnim zakonom nije drugačije propisano. Stoga je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije te je utvrdilo da predmetna revizija ne ispunjava propisane kriterije dopuštenosti, jer naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Odredba čl. 87. st. 5. Ovršnog zakona glasi: Sud će na prijedlog stranke koji mora biti podnesen najkasnije osam dana prije ročišta za prodaju, na ročištu za prodaju zaključkom ponovno utvrditi vrijednost nekretnine ako stranka učini vjerojatnim da se ta vrijednost izmijenila za više od jedne trećine od dana prethodnoga utvrđivanja vrijednosti do dana podnošenja prijedloga.

 

Rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-803/07 od 7. rujna 2009. se temelji na slijećem pravnom shvaćanju:

 

„U vezi s ovom odredbom valja napomenuti da sredstva za pokriće troškova ponovnoga utvrđivanja vrijednosti nekretnine ovršenik mora predujmiti u roku od osam dana od dana dostave odluke suda kojom se prihvaća njegov prijedlog. Ako ovršenik u tom roku ne postupi u skladu s odlukom suda, smatrat će se da je odustao od prijedloga.

 

 

 

 

 

Naime, čl. 87. st. 5. OZ-a propisuje da će sud, na prijedlog stranke koji mora biti podnesen najkasnije 8 dana prije ročišta za prodaju, na ročištu za prodaju ponovo utvrditi vrijednost nekretnine ako stranka učini vjerojatnim da se ta vrijednost izmijenila za više od jedne trećine od dana prethodnog utvrđivanja vrijednosti do dana podnošenja prijedloga.

 

Prema tome, da bi prvostupanjski sud pristupio ponovnom utvrđivanju vrijednosti nekretnine potrebno je da stranka stavi takav prijedlog, da prijedlog bude podnesen 8 dana prije ročišta za prodaju, te da stranka učini vjerojatnim da se ta vrijednost izmijenila za više od jedne trećine.“

 

Rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1052/03 od 25. kolovoza 2003. se temelji na slijećem pravnom shvaćanju:

 

„Neosnovano ovršenik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 87. st. 5. OZ-a odnosno da je pogrešno utvrdio vrijednost nekretnina. Naime, prvostupanjski sud je temeljem prijedloga ovršenika, a sukladno odredbi čl. 87. st. 5. OZ-a zaključkom od 3. prosinca 2015. (koje je ovršeniku dostavljeno 14. prosinca 2015.) odredio provođenje dopunskog vještačenja nekretnina koje su predmetnom prodaje te u njemu odredio rok u kojem ovršenik mora uplatiti predujam za provođenje vještačenja. Budući da ovršenik nije predujam uplatio u roku, prvostupanjski sud je pravilno zaključkom od 13. siječnja 2016. odredio da se vještačenje neće provesti te pravilno zakazao drugu javnu dražbu. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud odredio vrijednost nekretnina sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka M. O. (list 166-184. spisa).“

 

Iz navedenog slijedi da nema razlike u pravnom shvaćanju drugostupanjskih sudova glede primjene odredbe čl. 87. st. 5. OZ, jer je u svim rješenjima zauzeto shvaćanje da će sud, na prijedlog stranke koji mora biti podnesen najkasnije 8 dana prije ročišta za prodaju, na ročištu za prodaju ponovo utvrditi vrijednost nekretnine ako stranka učini vjerojatnim da se ta vrijednost izmijenila za više od jedne trećine od dana prethodnog utvrđivanja vrijednosti do dana podnošenja prijedloga.

 

Pri tome valja napomenuti da je i u ovom slučaju, kao i u predmetima Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-803/07 od 7. rujna 2009., sud odredio rok u kojem ovršenik mora uplatiti predujam za provođenje vještačenja. S obzirom na to da ovršenik nije predujam uplatio u roku, sud je odredio da se vještačenje neće provesti i zakazao drugu javnu dražbu.

 

Stoga se, a suprotno tvrdni ovršenika, u ovom slučaju ne radi o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, pa naznačeno pitanje nije važno za ujednačavanje sudske prakse.

 

Zbog iznijetih razloga je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392b st. 3. ZPP.

 

 

 

 

Ovrhovoditelju nije priznat trošak odgovora na reviziju, iako je uspio u revizijskom stupnju postupka, jer se ne radi o potrebnom trošku (arg. iz čl. 164. u vezi s čl. 155. ZPP).

 

Zagreb, 31. listopada 2017.