Poslovni broj: 2 Kž-518/2017-3

Poslovni broj: 2 Kž-518/2017-3

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Rajke Tomerlin-Almer i Jasne Pavičić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Bobanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenog djela protiv imovine – utaje iz čl. 220. st. 1. i 4. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 24. ožujka 2017. broj K-437/2013, na sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              Povodom žalbe okrivljenog D. B., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Uslijed gornje odluke, žalba okrivljenika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

Uvodno citiranom pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni D. B., zbog kaznenog djela protiv imovine – utaje iz čl. 220. st. 1. i 4. KZ/97, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude pa je isti temeljem čl. 220. st. 4. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci time da je temeljem čl. 67. st. 3., 4. i 5. KZ/97 prema njemu primijenjena uvjetna osuda te je određeno da se ta kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 80. KZ/97 prema okrivljeniku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta na način da se od njega oduzimaju predmeti namijenjeni za počinjenje kaznenog djela i to predmeti navedeni u izreci presude, kao i predmeti navedeni u inventurnim zapisnicima te nalazu vještaka u prvostupanjskom postupku te je određeno da se isti imaju vratiti oštećeniku. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenik – stečajna masa iza tvrtke H. d.o.o. s preostalim imovinskopravnim zahtjevom upućena je na građansku parnicu.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka i to 3.200,00 kuna na ime vještačenja, iznos od 50,00 kuna na ime troška svjedoka i paušalni iznos od 300,00 kuna što je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Protiv te je presude pravovremeno podnio žalbu okrivljeni D. B. bez istaknutih žalbenih osnova, no po sadržaju nedvojbeno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka, bez konkretno istaknutog žalbenog prijedloga, ali iz sadržaja žalbe bi proizlazio prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se on oslobodi od optužbe. Žalbi je priložio odgovor na optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-53/13 od 17. lipnja 2013., presliku potraživanja u predmetu P-73/09, dopis od 1. prosinca 2008. naslovljen na Odvjetničko društvo O., R. & S. iz O., dopis odvjetniku S. od 31. listopada 2008. te dopis tvrtke H. d.o.o. upućen tvrtki A. iz T. od 19. ožujka 2008.

 

Odgovor na žalbu nije podnijet.

 

Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08.

 

Žalba je bespredmetna.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ustanovljeno je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koja se sastoji u nejasnoći izreke presude i nenavođenju razloga o odlučnim činjenicama u razlozima presude.

 

Naime, okrivljenik je u izreci prvostupanjske presude proglašen krivim da, između ostalog, nije vratio alate, robu i rezervne dijelove po vrsti i količini opisane u Zapisniku o inventuri oštećenog trgovačkog društva H. d.o.o. od 31. prosinca 2007., pri čemu se ne navodi o kakvoj se to točno robi i kojim količinama te robe radi.

 

Osim toga, u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude navedeno je da je te stvari okrivljenik uzeo i zadržao za sebe, međutim, ne proizlazi u kojem cilju je isti to počinio, što čini daljnju nejasnoću izreke prvostupanjske presude jer nedostaje opis subjektivnog elementa bića ovog kaznenog djela. Nadalje, prema okrivljeniku, nakon što mu je izrečena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci te na tu kaznu primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine temeljem čl. 80. KZ/97 prema njemu je primijenjena i sigurnosna mjera na način da se oduzimaju predmeti navedeni u izreci presude (koja je nejasna) kao i predmeti navedeni u inventurnim zapisnicima te nalazu vještaka, time da u izreci prvostupanjske presude predmeti navedeni u nalazu vještaka se uopće ne spominju, niti se zna o kakvim se predmetima točno radi.

 

Nadalje, iako nikakav imovinskopravni zahtjev nije dosuđen, oštećenik – stečajna masa H. d.o.o. se temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 s preostalim imovinskopravnim zahtjevom (koji, kako je navedeno, uopće nije dosuđen) upućuje na građansku parnicu. Naime, pretpostavka donošenja ovakve odluke bilo bi da je prethodno donijeta odluka o imovinskopravnom zahtjevu, a činjenica što je prema okrivljeniku primijenjena sigurnosna mjera ne opravdava ovakvu odluku prvostupanjskog suda, tj. tvrdnju da se radi o preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva s kojim dijelom se oštećenik upućuje u građansku parnicu.

 

Isto tako proizlazi i iz razloga prvostupanjske presude, a iz razloga na stranici 11 proizlazilo bi da prvostupanjski sud smatra kako je primjenom sigurnosne mjere obeštetio oštećenika jer napominje kako je prema okrivljeniku primijenio sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, a s preostalim imovinskopravnim zahtjevom oštećenika upućuje na građansku parnicu.

 

Radi se nedvojbeno dakle o učinu gore opisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 uslijed čega se prvostupanjska presuda u preostalom dijelu ne može ispitati.

 

Slijedom svega navedenog, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke i pojasniti nejasnoće na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, pojasniti postoje li prema optužbi svi subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela za koji se okrivljenik tereti, riješiti sva pitanja na koja mu je ukazano dajući posebice razloge kojima se vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja okrivljenika i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na okrivljenika i njegovo djelo kako to nalaže odredba čl. 459. st. 5. ZKP/08, nakon čega će donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08.

 

U Zagrebu 31. listopada 2017.