- 1 -              Rev 2831/13-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2831/13-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. Š. iz Z., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-2628/13-2 od 18. listopada 2013., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-241/13 od 30. kolovoza 2013., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2628/13-2 od 18. listopada 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-241/13 od 30. kolovoza 2013.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-2628/13-2 od 18. listopada 2013. i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-241/13 od 30. kolovoza 2013. i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tužena isplati iznos od 105.290,52 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, a vrijeme dospijeća se smatra svaki 10-ti u mjesecu za prethodni mjesec, a sve na ime izgubljene zarade zbog neisplaćenih plaća i to mjesečne bruto iznose za razdoblje od 1. lipnja 1993. pa do 31. prosinca 1998., a odbijeni su i zahtjevi tužiteljice da joj tužena na ime izgubljene zarade zbog izgubljenog radnog staža plati iznos od 110.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i iznos od 100.000,00 kn na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. U toč. 2. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, dok je prvostupanjskim rješenjem odbačena tužba tužiteljice u dijelu kojim tužiteljica traži da se tuženoj naloži isplata izgubljene zarade na ime neisplaćenih regresa za godišnji odmor i božićnicu u iznosu od 30.000,00 kn, te izgubljenu zaradu na ime neisplaćene otpremnine u iznosu od 70.000,00 kn, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske odluke i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužena nije dostavila odgovor na reviziju.

 

Revizija tužiteljice izjavljena protiv drugostupanjske presude nije osnovana, dok je revizija tužiteljice osnovana u odnosu na drugostupanjsko rješenje.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj P-959/93 od 12. prosinca 2000. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi vraćanja na rad i isplate neisplaćenih plaća,

 

- da je prvostupanjsku presudu P-959/93 Općinskog suda u Zadru povodom žalbe tužiteljice u cijelosti potvrdio Županijski sud u Zadru svojom odlukom broj Gž-182/01 od 14. studenoga 2001., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je odbio reviziju tužiteljice kao neosnovanu svojom odlukom broj Revr-229/02 od 28. siječnja 2003.,

 

- da je u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u pravnoj stvari tužiteljica M. I. i D. K. kod Općinskog suda u Zadru pod brojem P-3583/04 donesena suprotna pravomoćna odluka prema kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev tih tužiteljica,

 

- da je tužiteljica protiv odluke ovoga suda broj Revr-229/02 od 28. siječnja 2003. Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnijela ustavnu tužbu koja je odbijena kao neosnovana odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1531/2003,

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj P-2818/08 od 4. svibnja 2012. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćenih regresa za godišnji odmor, božićnice i izgubljenu zaradu na ime otpremnine.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužiteljice u dijelu u kojem je ista potraživala isplatu neisplaćenih regresa za godišnji odmor i božićnice te u dijelu u kojem je potraživala izgubljenu zaradu na ime neisplaćene otpremnine, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu prihvaćajući u cijelosti zaključke i odluku prvostupanjskog suda.

 

Tužiteljica u reviziji u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom ukazuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da u konkretnom slučaju nema nezakonitog i nepravilnog rada sudaca i sudova u slučaju donošenja suprotnih odluka, dok u odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica ne navodi koju bi točno bitnu povredu odredaba parničnog postupka sudovi počinili, ali se iz navoda same revizije može zaključiti da tužiteljica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u odnosu na drugostupanjsku odluku budući da ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama o tome zašto se u konkretnom slučaju zaključuje da nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada sudaca. U odnosu na pobijano drugostupanjsko rješenje tužiteljica u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da se u odnosu na taj zahtjev radi o presuđenoj stvari iz razloga što je u parničnom postupku broj P-2818/08 kod Općinskog suda u Zadru tužiteljica zahtijevala sporne iznose neisplaćenih otpremnina, regresa za godišnji odmor i božićnica temeljem radnopravnog statusa kod tužene, a ne zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudova što tužiteljica potražuje u ovom postupku. Slijedom toga tužiteljica smatra da se ne radi o objektivnom identitetu između ova dva spora, odnosno postavljena zahtjeva.

 

Suprotno navodima revidentice drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer drugostupanjska presuda je razumljiva, jasna i potpuna, te su navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa sadržajem spisa te se drugostupanjska presuda u cijelosti može valjano ispitati. Pritom treba navesti da iz drugostupanjske presude jasno proizlazi zbog čega drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za nezakoniti ili nepravilni rad sudova, odnosno sudaca. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na pobijanu presudu.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pobijanu presudu.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da u konkretnom slučaju nema pretpostavki da bi se radilo o nezakonitom i nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti. Prema odredbi čl. 67. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94, 75/95, 100/96, 115/97, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02, 101/03, 117/03, 17/04 i 141/04 – dalje: ZS) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi nezakonitim ili nepravilnim radom. Kao nezakoniti rad može se uzeti postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom i drugim propisom ili općim aktom. Nepravilan rad bi bilo činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U konkretnom slučaju ne radi se o nezakonitom, a niti o nepravilnom radu sudaca. Naime, nije nezakoniti rad kada sudac primjenjuje materijalno pravo i iznosi svoje pravno mišljenje ili pravno stajalište u postupku. Sudbena vlast je samostalna i neovisna te je sudac autonoman u tumačenju i primjeni pravne norme u postupku te se u slučaju donošenja različitih odluka u više postupaka ne radi o nezakonitom radu. U takvom slučaju stranka svoja prava štiti podnošenjem pravnih lijekova.

 

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na pobijanu presudu, iako su se pogrešno pozivali na primjenu čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13) jer isti nije bio na snazi u vrijeme provođenja postupka pred sudovima u odnosu na koji tužiteljica smatra da se radi o nezakonitom i nepravilnom radu sudaca. Kod toga treba napomenuti da je odredba o odgovornosti Republike Hrvatske za nepravilan i nezakoniti rad sudaca u obnašanju sudačke dužnosti identična i u tom zakonu.

 

Međutim, revizija tužiteljice je osnovana u odnosu na pobijano drugostupanjsko rješenje. Pogrešno su nižestupanjski sudovi zaključili da se radi o presuđenoj stvari iz čl. 333. st. 2. ZPP u odnosu na zahtjev za isplatu izgubljene zarade na ime neisplaćenih regresa za godišnji odmor i božićnicu u iznosu od 30.000,00 kn, te izgubljenu zaradu na ime neisplaćene otpremnine u iznosu od 70.000,0 kn s pripadajućom kamatom. To iz razloga jer ne postoji objektivni identitet spora, odnosno istaknutih zahtjeva iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru broj P-2818/08 i identičnog zahtjeva u ovoj parnici. Naime, u ovom postupku tužiteljica isti zahtjev temelji na nezakonitom radu sudova, a ne na odgovornosti tužene temeljem ugovora o radu tužiteljice kod tužene, a što pravilno ukazuje tužiteljica u reviziji. Obzirom na navedeno, ne radi se o istovjetnim zahtjevima i presuđenoj stvari te su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 333. st. 2. ZPP čime su počinili bitnu povredu odredaba iz parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 333. st. 2. ZPP pri čemu je drugostupanjski sud navedenu bitnu povredu počinio jer nije sankcionirao istu povredu prvostupanjskog suda.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP, a riješiti kao u izreci temeljem čl. 394. st. 1. ZPP.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.