- 1 -              Rev-x 304/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 304/14-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća,  Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V. iz R., kao zakonskog nasljednika M. V., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u R., protiv I-tuženika M. V., nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku B. K., odvjetniku u M. L., II-tuženice A. B. iz Republike Italije, C., zastupane po punomoćnici A. R., odvjetnici u R., III-tuženice L. L. iz Sjedinjenih Američkih Država,  A. i IV-tuženika A. V. iz Sjedinjenih Američkih Država, A., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3017/2013 od 26. lipnja 2013., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž-3017/2013 od 15. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-149/02-27 od 4. srpnja 2006., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-149/02-45 od 20. ožujka 2013., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u stavku I. izreke, ispravljenom rješenjem tog suda od 20. ožujka 2013., utvrđeno je da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao č.zgr. 23, u naravi kuća, upisane u zk. ul. 189 k. o. D., te je naloženo tuženicima da mu izdaju valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva s njihovog imena i vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, te je u stavku 2. izreke riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijena je djelomično žalba tuženice A. B. kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu stavka I. izreke koji se odnosi na utvrđenje vlasništva tužitelja na 1/2 suvlasničkog dijela tuženice A. B. na nekretnini označenoj kao č.zgr. 23, upisane u zk. ul. 189, k. o. D., te u dijelu u kojem je naloženo ovoj tuženici da mu u tom suvlasničkom dijelu izda valjanu tabularnu ispravu, kao i u stavku 2. izreke u odluci o troškovima postupka. U točki II. izreke djelomično je prihvaćena žalba imenovane tuženice i preinačena prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na preostaloj 1/2 suvlasničkog dijela tuženice A. B. i zahtjev za izdavanje tabularne isprave u tom dijelu u odnosu na ovu tuženicu. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije ostvario uspjeh tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno ukidanje iste ili nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću drugostupanjskog ili  prvostupanjskog suda.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Drugostupanjska odluka u pobijanom dijelu donesena je uz primjenu odredbe iz članka 373.a ZPP-a pa je protiv takve odluke dopuštena revizija iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji se tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, uz obrazloženje da je utvrđenje tog suda o odlučnim činjenicama protivno izvedenim dokazima.

 

Ispitujući pobijanu presudu revizijski sud nalazi da su u obrazloženju drugostupanjske odluke, protivno navodima revidenta, izneseni jasni i neproturječni razlozi koji ni u čemu nisu protivni izvedenim dokazima.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva č.zgr. 23, u naravi kuće, upisane u zk.ul. br. 189 k.o. D., za koju tužitelj tvrdi da ju je stekao kao zakonski nasljednik iza smrti majke M. V., koja je bila u neprekidnom i poštenom posjedu odnosne nekretnine još od 1970.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da  su djed i baka tužitelja, koji su umrli 1968. i 1970., ostavili spornu kuću majci tužitelja M. V., koja se od 1970. brinula za kuću, renovirala je te je isključivo posjedovala, čemu se tuženici nisu protivili. Također je utvrđeno da su nakon smrti M. V., rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj ... od 25. travnja 2005., zakonskim nasljednicima proglašeni njezini sinovi Đ. V. za 1/2 i tužitelj za 1/2 dijela ostavine.

 

Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti zaključujući da su se ispunile sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz članka 159. stavak 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 81/15-proč. tekst i 94/17). Pritom, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj dokazao i činjenicu svog isključivog vlasništva na predmetnoj nekretnini budući da je njegov brat, koji je povukao tužbu u ovom postupku, na takav način pokazao da je prepustio svoj suvlasnički dio tužitelju.

 

Postupajući po žalbi tuženice A. B., drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je u odnosu na tu tuženicu odbio zahtjev za utvrđenje vlasništva na preostaloj 1/2 suvlasničkog dijela, uz zaključak da tužitelj, time što je njegov brat povukao tužbu u ovom postupku, nije dokazao svoje isključivo vlasništvo odnosne nekretnine.

 

Neosnovano se u reviziji osporava ovakva pravna ocjena drugostupanjskog suda budući da povlačenje tužbe, samo po sebi, pravno još ne znači i prepuštanje suvlasničkog dijela drugom tužitelju, u konkretnom slučaju G. V. Zbog toga je sud drugog stupnja, protivno revizijskim navodima, osnovano odbio dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje prava suvlasništva u dijelu od 1/2 č.zgr. 23, upisane u zk.ul. br. 189 k.o. D.

 

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Iz navedenih je razloga, na temelju članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.