- 1 -              Revr 1329/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1329/13-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i Ivana Mikšića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz R., kojega zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženika B. F. d.d., R., koga zastupa punomoćnica D. F., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dopunske presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-97/13 od 22. svibnja 2013., kojom je dopunjena presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-97/13 od 20. veljače 2013., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o    j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se dopunska presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-97/13 od 22. svibnja 2013. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-97/13 od 20. veljače 2013. prihvaćena je žalba tuženika, preinačena je presuda suda prvog stupnja i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 10.928,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, te mu platiti pripadajuće zatezne kamate na ukupni iznos od 113.418,44 kn tekuće od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 31.553,78 kn, dok su u ostalom dijelu odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška.

 

Protiv te presude tužitelj je podnio Županijskom sudu u Rijeci prijedlog za donošenje dopunske presude, smatrajući da je presudom Gž-97/13 od 20. veljače 2013. odlučio samo o dijelu kojim prihvaća tužbeni zahtjev, ali ne i o odbijajućem dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno da je djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva do iznosa od 10.928,55 kn propustio izrijekom odbiti tužbeni zahtjev do zatraženog iznosa od 409.964,94 kn.

 

Ocijenivši osnovanim prijedlog tužitelja, drugostupanjski sud je donio presudu kojom stavkom I. izreke dopunjuje presudu Gž-97/13 od 20. veljače 2013. na način da se dodaje nova točka III. izreke kojom se odbija tužbeni zahtjev preko iznosa od 10.928,55 kn do iznosa od 409.964,94 kn (za iznos od 399.036,39 kn) s pripadajućim zateznim kamatama te da točka. III. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka, postaje točka IV. izreke.

 

Protiv dopunske drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 399.036,39 kn i odlučeno o troškovima postupka, tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP, iako sadržajno upućuje na bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu ili ju tom dijelu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revizijskim navodima revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer pobijana dopunska presuda ne sadrži razloge o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u pobijanom odbijajućem dijelu te ima nedostatke zbog kojih se ne da ispitati.

 

Dopunskom presudom sud drugog stupnja je na temelju odredbe čl. 340. st. 2. ZPP izrijekom odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva o kojem je propustio odlučiti ranijom drugostupanjskom presudom Gž-97/13 od 20. veljače 2013., Pritom ne obrazlaže razloge neosnovanosti tog dijela zahtjeva, jer „ima u vidu da je zahtjev u pogledu kojeg se traži dopunska presuda dovoljno raspravljen prilikom donošenja presude od 20. veljače 2013.“

 

Sud drugog stupnja, dakle smatra da dopunska presuda čini cjelinu s ranije donesenom presudom, u kojoj su u ovom slučaju sadržani razlozi o neosnovanosti odbijajućeg dijela presude pa ih u dopunskoj presudi nije potrebno ponavljati.

 

Suprotno shvaćanju suda drugog stupnja valja reći da u slučaju donošenja dopunske presude nastaje situacija u kojoj postoje dvije presude, a svakom od tih presuda odlučeno je o svim pitanjima jednog dijela tužbenog zahtjeva.

 

U konkretnom slučaju to znači da su presuda od 20. veljače 2013. i dopunska presuda od 22. svibnja 2013., dvije samostalne presude.

 

S obzirom da obrazloženje pobijane dopunske drugostupanjske presude kao samostalne presude nema uopće razloga o odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, time je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Zbog toga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 31. listopada 2017.