Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 850/15-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damir Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. Š. (OIB: …) iz L., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika B. K. (OIB: …) iz P., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u P., radi isplate te po protutužbi tuženika B. K. kao protutužitelja (u daljnjem tekstu tuženika) protiv tužitelja E. Š. kao protutuženika (u daljnjem tekstu tužitelja), radi isplate, odlučujući o revizijama obiju stranaka protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1645/14-2 od 2. ožujka 2015., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču - Parenzo poslovni broj P-251/13-7 od 18. travnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2017.,
r i j e š i o j e :
Revizije tužitelja i tuženika odbacuju se kao nedopuštene.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev naloženo je tuženiku na ime naknade zakupnine isplatiti tužitelju 800,00 eura mjesečno od 1. ožujka 2005. do kraja veljače 2006. sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama a kako je to sve pobliže određeno u točki I izreke.
Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakupnine od 1.000,00 eura mjesečno u kunskoj protuvrijednost počev od 1. ožujka 2006. do kraja rujna 2007. sa zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.000,00 eura mjesečno u kunskoj protuvrijednost od 1. listopada 2007. do 1. veljače 2012. sve sa zateznim kamatama suglasno točki II izreke.
Naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku 133.565,28 kn sa zateznim kamatama (točka III).
Odbijen je dio protutužbenog zahtjeva u iznosu od 190.923,63 kn (točka IV) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
Drugostupanjskom presudom kojom su djelomično prihvaćene i djelomično odbijene žalbe stranaka i kojom je dakle djelomično preinačena prvostupanjska presuda konačno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime zakupnine 5.600,00 eura u kunskoj protuvrijednosti (za razdoblje od 1. ožujka do 30. rujna 2005. sa zateznim kamata te naknaditi štetu u kunskoj protuvrijednosti 17.000,00 eura sa zateznim kamatama a kako je to sve pobliže određeno u točkama I. i II. izreke, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
Povodom protutužbenog zahtjeva naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku 133.565,28 kn sa zateznim kamatama, a kako je sve pobliže određeno u točki IV. izreke te presude.
Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove (točka V.)
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je ukupno odbijen tužbeni zahtjev za 25 mjeseci na ime naknade zakupnine odnosno pretrpljene štete u ukupnom iznosu 191.250,00 kn kao i u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev u iznosu 133.565,28 kn reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavio je tužitelj u kojoj je predložio da se u tom dijelu pobijanu drugostupanjsku presudu preinači.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (za iznose kunske protuvrijednost 5.600,00 i 17.000,00 eura) s zateznim kamatama reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP izjavio je tuženik u kojoj je predložio da se u pobijanom dijelu drugostupanjsku presudu preinači.
U odgovoru na reviziju tužitelja tuženik je predložio da se revizija tužitelja odbaci kao nedopuštena.
Revizije tužitelja i tuženika nisu dopuštene.
U odnosu na reviziju tužitelja
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.
U predmetnom slučaju ni visina pobijanog dijela tužbenog zahtjeva (iznos 191.250,00 kn) ni protutužbenog zahtjeva (iznos 133.565,28 kn) ne premašuje navedenu graničnu vrijednost od 200.000,00 kn.
Naime, protutužba je po svom procesnom karakteru samostalna tužba uključujući i samostalnu vrijednost predmeta spora.
U ovom postupku riječ je o novčanom zahtjevu u iznosu 133.565,28 kn zbog čega se kod određivanja vrijednosti predmeta spora taj iznos ne može pribrojiti visini vrijednosti predmeta spora tužbenog zahtjeva kako to pogrešno smatra tužitelj.
Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.
U odnosu na reviziju tuženika
Tuženik je protiv dijela drugostupanjske presude kojim je konačno prihvaćen tužbeni zahtjev (za iznose 5.600,00 i 17.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti) podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP koju je u predmetnom slučaju i jedino mogao podnijeti imajući na umu da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude svakako ne prelazi graničnu vrijednost od 200.000,00 kn, a nije riječ o sporu iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP, te drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a ili 373.b ZPP suglasno čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema stavku 1. navedenog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Suglasno stavku 3. navedene zakonske odredbe stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Da bi revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP bila dopuštena sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
Naime revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija) uređena je kao pravni lijek čija je primarna zadaća osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Uloga je Vrhovnog suda u tom postupku, prilikom odlučivanja o takvoj, tzv. izvanrednoj reviziji osigurati pravilno i jedinstveno tumačenje zakona čime Vrhovni sud svojim odlukama izravno utječe na ujednačavanje sudske prakse i pridonosi pranoj sigurnosti koja je bitna sastavnica vladavine prava.
Međutim, u konkretnom slučaju tuženik u svojoj reviziji nije za svoje pitanje (pitanja) uopće određeno naveo razloge važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U takvoj situaciji revizijski sud ne može osigurati pravilno tumačenje zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ako se podnositelj revizije uopće ne poziva na bilo koju odluku iz koje bi bila vidljiva različitost tumačenja u primjeni prava ili povreda ravnopravnosti u primjeni prava.
Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.