- 1 -              Rev 2459/17-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2459/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. N. Š. iz M., OIB: ..., 2. J. Š. iz M., OIB: ..., 3. A. Š. iz M., OIB: ... i 4. M. Š. iz M., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku Z. A., odvjetniku u M., protiv tuženika: 1. M. R. sina M. iz M., 2. D. R. iz M., OIB: ..., 3. F. G. iz M., zastupanog po punomoćnici I. F. T., odvjetnici u O. i 4. A. G. iz M., zastupane po punomoćnici S. A., odvjetnici u M., radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti i uknjižbe, odlučujući o reviziji 3.tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2458/16 od 20. listopada 2016., kojom je u odnosu na 3.tuženika potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj P-1102/2015 od 27. studenoga 2015. u stavku I. izreke, u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija trećetuženika F. G. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1."Utvrđuje se da u korist nekretnina u k.o. M.-M. i to nekretnine upisane u zk.ul. 2280, koja se sastoji od kat. čestice 394/2, pašnjak bukovije, površine 616 m2, u suvlasništvu tužitelja ad 1/ N. Š., M., ..., OIB: ... i ad 2/ J. Š., M., ..., OIB: ..., te nekretnine upisane u zk.ul. 2416 koja se sastoji od kat. čestice 392/5, kuća, dvije garaže i dvorište površine 581 m2, u suvlasništvu tužitelja ad 3/ A. Š., M., ..., OIB: ... i ad 4/ M. Š., M., ..., OIB: ..., kao povlasnih dobara, postoji pravo služnosti kolnika na teret nekretnine upisane u zk.ul. 1879 k.o. M.-M., koja se sastoji od kat. čestice 392/3, pašnjak u koromašnice B. površine 510 m2, kao vlasništvo tuženih ad 1/ i ad 2/ te njihova prednika M. R. pok. N., a u izvanknjižnom vlasništvu tuženih ad 3/ i ad 4/, kao poslužnog dobra, koja služnost ide dijelom te čestice pobliže prikazanim i označenim slovima A,B,C,D,E,F,G,A na Dopunskoj skici mjerenja vještaka N. B. od 2. kolovoza 2014. godine, kao sastavnom dijelu ove presude, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude upisati navedeno pravo služnosti u zemljišnoj knjizi na teret poslužne nekretnine, a u korist povlasnih nekretnina u vlasništvu tužitelja, kao njihovih svagdašnjih vlasnika, sve u roku od 15 dana".

 

2.Nalaže se tuženicima ad 3/ F. G. i ad 4/ A. G., u roku od 15 dana, solidarno, naknaditi tužiteljima ad 1/ N. Š., ad 2/ J. Š., ad 3/ A. Š. i ad 4/ M. Š. trošak parničnog postupka u iznosu od 15.701,60 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 27. studenoga 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa sve do isplate.

 

II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su tužitelji ad 1/ N. Š., M., ...., OIB: ..., ad 2/ J. Š., M., ..., OIB: ..., ad 3/ A. Š., M., ..., OIB: ... i ad 4/ M. Š., M., ..., OIB: ..., svatko u 3/18 dijela suvlasnici dijela k.č. 392/3, upisan u zk.ul. 1879 k.o. M.-M. u površini 18 m2, pobliže prikazanog i označenog slovima A,B,C,D,E,F,G,A na Dopunskoj skici mjerenja vještaka N. B. od 2. kolovoza 2014. godine, kao sastavnog dijela ove presude, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od navedenog dijela te čestice formirati zasebna katastarska čestica označenog oblika i površine, upisati pravo suvlasništva na toj novoformiranoj katastarskoj čestici na svoja imena u označenim idealnim dijelovima u zemljišnoj knjizi i drugim javnim upisnicima u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženog ad 1/ M. R. sina M. iz M., ... u 4/18 dijela tužene ad 2/ D. R. ud. J. iz M., ... u 4/18 dijela te njihova prednika nasljednika M. R. pok. N. u 4/18 dijela".

 

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kao neosnovan."

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"I Žalba tužitelja je djelomično osnovana a dijelom neosnovana te se:

 

a/ ukida prvostupanjska presuda pod toč. II. izreke;

b/ potvrđuje rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere.

 

II. Odbija se žalba tuženika pod 3. F. G. kao neosnovana i u odnosu na istog se potvrđuje prvostupanjska presuda pod toč. I/1 i I/2 izreke."

 

Samo protiv drugostupanjske presude (st. II. izreke), a kako to određeno proizlazi iz uvoda i prijedloga u reviziji trećetuženik je izjavio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno ukinuti i st. I. prvostupanjske presude.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da je moguće pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (i s tim u vezi dopuštenosti revizije), samo onda kada revizija sadrži: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U reviziji trećetuženik postavlja pitanja koja glase:

 

"- Jesu li u sporu radi utvrđivanja prava služnosti svi suvlasnici, odnosno vlasnici kako povlasnog tako i poslužnog dobra jedinstveni nužni suparničari?

 

- Je li odsutnost nekog od suparničara bilo na aktivnoj ili pasivnoj strani u sporu radi utvrđivanja prava služnosti predstavlja nedostatak procesno-pravne legitimacije na vođenje parnice?

 

- Je li sud koji po službenoj dužnosti pazi na postojanje procesno-pravne legitimacije stranaka u postupku nepravilno primijenio odredbu članka 201. ZPP-a u konkretnom slučaju?

 

- Je li sud u konkretnom slučaju, a nakon što je tuženik ad 3/ iznio čitav niz primjedbi na pisani nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, bio dužan raspraviti primjedbe tuženika i to prvenstveno usmenim saslušanjem vještaka radi potpunog razjašnjenja relevantnih činjenica sukladno odredbi članka 260. st. 1. ZPP-a?

 

- Je li stranci onemogućeno raspravljanje pred sudom kada sud propusti da od vještaka zatraži da se izjasni o svim odlučnim okolnostima u svezi s njegovim pisanim nalazom i mišljenjem koje je ta stranka kao prigovore iznijela, a na kojem nalazu i mišljenju sud po zaključenju raspravljanja temelji svoju odluku, a u njemu sadržana Skica mjerenja čini sastavni dio presude?"

 

Nižestupanjski sudovi su prihvatili glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava služnosti polazeći od utvrđenja:

 

- da su N. Š. i J. Š. (bračni drugovi) suvlasnici svako po 1/2 dijela č. zem. 394/2 z.u. 2280 k.o. M.-M.;

 

- da su A. Š. i M. Š. (bračni drugovi) suvlasnici č. zem. 392/5, kuća, č. zem. 392/2, z.u. 2416, k.o. M.-M.;

 

- da su u zemljišnim knjigama na č. zem. 392/3, z.u. 1879, k.o. M.-M. upisani od po 1/3 dijela M. R. pok. N., M. R. sin M. i J. R., sin M.;

 

- da je D. R. na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj broj O-257/02 naslijedila J. R. sina M., a koji je zajedno s protutuženikom M. R. sinom M. naslijedio M. R. pok. N.;

 

- da je dana 12. kolovoza 1981. između kupaca A. Š. i N. Š., te prodavatelja M. R. i J. R., zaključen ugovor kojim M. R. i J. R. prodaju A. Š. i N. Š. prilazni put uz novčanu naknadu od 6.000,00 DEM, te da put ostaje zajedničko vlasništvo Š., Š., M. i J. R.;

 

- da tuženici pod 1., pod 2. i 4. nisu izjavili protivljenje tužbenom zahtjevu glede prava služnosti, dapače su izjavili da tužitelji prolaze predmetnom nekretninom bez da ih u tome isti ometaju;

 

- da izričito protivljenje nije izjavio niti tuženik pod 3., time da se protivi da se tužitelji uknjiže u zemljišne knjige,

 

pozivom na odredbe čl. 186. st. 1., čl. 218. st. 1., čl. 228. st. 1. i čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12).

 

Slijedom izloženog za zaključiti je da nižestupanjski sudovi polaze od toga da su u predmetnom sporu radi utvrđenja prava služnosti i na aktivnoj strani i na pasivnoj strani obuhvaćeni suvlasnici kako povlasnog tako i poslužnog dobra. Prema tome, iako je točno da su u sporu radi utvrđivanja prava služnosti svi suvlasnici, odnosno vlasnici kako povlasnog tako i poslužnog dobra jedinstveni nužni suparničari, da odsutnost nekog od suparničara bilo na aktivnoj ili pasivnoj strani u takvom sporu predstavlja nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje parnice (čl. 201. ZPP), puka tvrdnja revidenta koju prvi puta iznosi u reviziji da je sada pokojni M. R. kojeg su prema utvrđenju nižestupanjskih sudova naslijedili prvotuženik M. R. (sin M.) i J. R. (sin M.), a kojeg je naslijedila drugotuženica D. R., imao i kćerku sada pok. L. T. čiji su nasljednici njena djeca, a koju tvrdnju bilo čime ne dokazuje, te da su predmetnom tužbom na tuženoj strani trebali biti obuhvaćeni i oni, kao zakonski nasljednici suvlasnika nekretnine, koja ima pravni položaj poslužnog dobra, ne može biti predmet razmatranja u revizijskom stadiju postupka niti u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP, niti u predmetnoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Iz navedenog slijedi da pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije nepodudarno shvaćanju ovoga suda izraženom u rješenju ovoga suda Rev-x 955/10 od 30. listopada 2012. Stoga, u odnosu na prva tri pitanja koja revident postavlja u reviziji, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Pitanja postavljena u reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP koja bi opravdala intervenciju ovog revizijskog suda i zauzimanje pravnog shvaćanja, moraju imati i opći karakter (značenje, važnost) tako da bi shvaćanje koje ovaj sud izražava u odnosu na njih moglo biti općenito i ubuduće primjenjivo u neograničenom broju slučajeva u primjeni norme na koju se odnosi (važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja četvrtog pitanja koje je revident naznačio u reviziji jasno proizlazi da se odnosi na konkretni slučaj, pa slijedom naprijed izloženog, za zaključiti je, da nije riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Niti peto pitanje naznačeno u reviziji nije pravno pitanje u vidu čl. 382. st. 2. ZPP. Iz sadržaja pitanja proizlazi da revident njime ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a to svakako nije razlog za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Također, ovaj sud smatra korisnim uputiti na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj U-III-3859/2012 od 4. studenoga 2014. objavljenoj u "Narodnim novima" broj 146/14) u kojem je, u odnosu na podnošenje izvanredne revizije, navedeno:

 

"(...) Ustavni sud u tom smislu naglašava kako nije prihvatljivo da se izvanrednom revizijom stranke koriste pokušavajući pred najvišim sudom u zemlji dokazati da su nadležni sudovi u pojedinom konkretnom slučaju pogrešno protumačili ili primijenili pravo, ili povrijedili pravila postupka, ili učinili druge povrede zakona protiv kojih postoje i za koje su namijenjena druga pravna sredstva, ili jednostavno još jednom iskazati svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sve pod plaštom brige za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ponašanje stranaka u parničnim postupcima mora biti odgovorno, uz strogo poštovanje svrhe i smisla zakonom priznatih pravnih sredstava zaštite."

 

Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju trećetuženika odbaciti kao nedopuštenu, primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.