- 1 -              Rev 3025/15-2

Broj: Rev 3025/15-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene N. P. iz Š., OIB: ...., zastupane po punomoćniku Š. M., odvjetniku u Š., protiv tužene-protutužiteljice L. R. iz Š., zastupane po punomoćnici D. G., odvjetnici u Š., radi odstupa i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužene-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2396/2012-2 od 11. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2198/10 od 6. lipnja 2012., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2396/2012-2 od 11. svibnja 2015. potvrđena je presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2198/10 od 6. lipnja 2012. kojom je naloženo tuženoj da odstupi sa nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zem. 1797/19 Z.U. 1824 k.o. Ž. koja po katastarskim podacima je dio čest. zem. 1797/4 k.o. Ž., površine 115 m2, označene slovima A-B-C-D-E-A sukladno skici s očevida izrađenoj od vještaka mjernika A. M., te ju slobodnu od osoba i stvari predati tužiteljici u posjed, te ukloni izgrađene zidove i suhozid i zasađene poljoprivredne kulture, u protivnom se ista ovlašćuje učiniti tužiteljica o trošku tužene, te je ujedno zabranjeno tuženoj svako takvo ili slično smetanje vlasničkopravnih ovlaštenja tužiteljice na predmetnoj nekretnini, dok je odbačena tužba tužene kao protutužiteljice čijim protutužbenim zahtjevom je traženo utvrđenje da je ona vlasnica čest. zem. 1797/19 k.o. Ž., a slijedom čega da je pogrešna uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini na ime protutužene i protutužiteljica ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini uz istodobni izlist postojećeg upisa, te je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos 9.062,50 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske odluke tužena-protutužiteljica je izjavila reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

"Može li se smatrati da je nešto presuđena stvar u odnosu na osobu protiv koje je tužba povučena?

Može li nekretnina postojati samo u zemljišnim knjigama ili može li se u odnosu na takvu nekretninu odlučivati iako ne postoji po katastarskom operatu?"

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da se važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloženo je ukidanje obih nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica-protutužena je odgovorila na reviziju predloživši njezino odbacivanje.

Revizija je nedopuštena.

Premda je tužena u podnesenoj reviziji navela da ju podnosi protiv drugostupanjske presude, iz sadržaja revizije razvidno je da je ista izjavljena protiv drugostupanjske presude, a kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, te protiv drugostupanjskog rješenja, a kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbačaju protutužbe tužene kao protutužiteljice (pritom treba primijetiti da pogrešno prvostupanjski sud u izreci svoje odluke navodi da se odbacuje tužbeni zahtjev – odbacuje se tužba čiji sastavni dio je tužbeni zahtjev!).

Kako je vrijednost predmeta spora tužiteljica u tužbi označila sa 10.000,00 kn, a tužena kao protutužiteljica vrijednost predmeta spora u protutužbi označila sa 10.000,00 kn, to protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice, odnosno drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđen odbačaj protutužbe tužene, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. u svezi s odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji kako glede prihvaćenog tužbenog zahtjeva tužiteljice tako i odbačene protutužbe tužene kao protutužiteljice, revidentica je određeno naznačila pravna pitanja, rješenje kojih moguće je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari. No, zašto bi ta pitanja bila ujedno važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nisu navedeni bilo kakvi razlozi, baš kao što je u reviziji propušteno određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se odnose na postavljena pitanja, a koje sve pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Proizlazi dakle da ovako podnesena revizija ne ispunjava sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost, a zbog čega je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. u svezi s odredbom čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 31. listopada 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.