- 1 -              Rev 2449/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2449/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz N. T., Republika Bosna i Hercegovina, OIB: ..., zastupane po punomoćnici V. J., odvjetnici u K., protiv tuženice I. M. iz D. R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici T. M. Š., odvjetnici u K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-223/2014-3 od 20. svibnja 2015. u dijelu kojim je preinačena odluka o parničnim troškovima sadržana u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj P-787/12-20 od 27. studenoga 2013., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-787/12-20 od 27. studenoga 2013. i baš toč. I izreke odbijen je zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da u ostavinu iza pok. B. B. iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Karlovcu u predmetu O-162/2012 ne spada imovina koja čini suvlasništvo u 2/3 dijela nekretnine na k.č.br. 1366/11, upisane u z.k.ul. 331/a, k.o. M. N., kuća, gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 74 hvata, a što u naravi predstavlja dvosobni stan u prizemlju, dvosobni stan u prvom katu i dvorišni objekt (garaža i drvarnica), te se ista nekretnina izdvaja u korist sestre ostavitelja D. M. i da je opravdano isključenje tužene I. M. kao nužne nasljednice iz nasljedstva za nužni zakonski dio iza pok. B. B. po Ugovoru o darovanju od 17. kolovoza 2008.

 

Točkom II izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je utvrđeno da je pravno valjana pisana oporuka oporučitelja B. B. iz D. R. kojom je on svojom jedinom nasljednicom na nekretnini koja je u suvlasništvu 2/3 dijela k.č.br. 1366/11, upisane u z.k.ul 331/a, k.o. M. B., gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 74 hvata, što u naravi predstavlja dvosobni stan u prizemlju, dvosobni stan u prvom katu i dvorišni objekt (garaža i drvarnica) imenovao D. M.

 

Točkom III izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrđenje da je opravdano isključenje tužene I. M. kao nužne nasljednice iz nasljedstva na nužni zakonski dio iza pok. B. B. po Ugovoru o darovanju od 17. kolovoza 2008.

 

Točkom IV izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici iznos 16.250,00 kn na ime parničnih troškova.

 

Presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-223/2014-3 od 20. svibnja 2015. potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. III izreke, dok je djelomično preinačena odluka o parničnim troškovima sadržana u toč. IV izreke te presude nalaganjem tuženoj isplatiti s tog osnova tužiteljici iznos 7.343,75 kn, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu joj troškova sastava žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o parničnim troškovima, tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje nalaganjem tuženoj naknaditi tužiteljici ukupno zatražen parnični trošak.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Tužiteljica izjavljenom revizijom osporava pravilnost pobijane drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima, a koja odluka po svojoj pravnoj naravi je rješenje u smislu odredbe čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen, u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP-a).

 

Smislenim tumačenjem navedene odredbe, zaključiti je da se revizijom mogu pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja imaju značaj odluke o predmetu spora, a kojima se postupak o zahtjevu stranke sadržanim u tužbi dovršava.

 

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a, a protiv kojeg je dopuštena revizija, jer niti se zahtjevom za naknadu parničnih troškova sadržanom u tužbi, parnični postupak pokreće, niti se donošenjem rješenja o parničnim troškovima, postupak iniciran tužbom završava.

 

To što je odluka o parničnim troškovima (sadržajno rješenje – čl. 129. st. 5. ZPP-a) sadržana u presudi, ne daje joj značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a u smislu da se njome pravomoćno završava postupak. Parnični troškovi su izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka iniciranog tužbom i u njoj istaknutom zahtjevu (čl. 151. st. 1. ZPP-a) o kojem odlučuje sud odlukom (presudom ili rješenjem) i kojom se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a), a bez da time rješenje o parničnim troškovima sadržano u takvoj odluci, stječe svojstvo rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a.

 

U tom pravcu, sa ustavnopravnog aspekta ocjenu pravne naravi rješenja o troškovima postupka dao je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-III-4937/2013 od 11. studenoga 2013. uz ostalo navodeći: "... samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu čl. 62. st. 1. Ustavnog zakona u povodu kojeg je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske. U ustavnosudskom postupku ocijenjeno je da osporavana odluka, u dijelu koji podnositelj pobija ustavnom tužbom, a kojim je odlučeno o trošku ovršnog postupka, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu čl. 62. st. 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu".

 

Prema stanju spisa ovog predmeta, postupak je u njemu pravomoćno dovršen presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-223/2014-3 od 20. svibnja 2015. kojom je odlučeno o zahtjevu tužiteljice upravljenom na utvrđenje, te je ujedno odlučeno o parničnim troškovima, time da je tužiteljica izjavila reviziju samo protiv odluke  o parničnim troškovima, a ne i odluke o glavnoj stvari.

 

Polazeći od prethodno navedenog, ocijeniti je da u ovom slučaju nema pretpostavki iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, a kod činjenice da je ista podnesena protiv rješenja o parničnim troškovima sadržanim u presudi, a koje rješenje ne spada u rješenje o kojem govori odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a.

 

Takva ocjena utemeljena je na pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015., a prema kojoj: "pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

 

Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.