- 1 -              Rev 2714/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2714/14-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika R. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika-protutužitelja Ž. S. i drugotuženice-protutužiteljice K. S., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i diobe, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3084/11-2 od 9. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-4022/10 od 19. rujna 2011., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika-protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I - Utvrđuje se da je tužitelj za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 363/4 nove izmjere, odnosno čest.zem. 956/72 i 956/71 stare izmjere, sve k.o. T., što su tuženici dužni priznati i trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice, te omogućiti izdvajanje pripadajućeg dijela od 1/2 dijela predmetne nekretnine tužitelju R. S., u slobodan posjed i vlasništvo sve u roku od 15 dana, te nadoknaditi tužitelju parnične troškove, sa zakonskom kamatom od presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II - Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi;

 

Utvrđuje se prema tužitelju - protutuženiku R. S., ... z., ..., da su tuženi - protutužitelji Ž. S. i K. S. na jednake dijelove stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnine katastarske oznake čest. zem. 363/4 nove izmjere odnosno čest. zem. 956/72 i čest.zem. 956/71 stare izmjere sve k.o. T., slijedom čega je dužan tužitelj - protutuženik trpjeti da tuženi - protutužitelji nakon pravomoćnosti presude suda ishode upis prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zemljišne knjige Općinskog suda u Biogradu na Moru a sve u roku od 15 dana.

 

III - Dužni su tuženici tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.767,5 kn.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici-protutužitelji navodeći da podnose izvanrednu reviziju, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i ukinuti obje nižestupanjske presude.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

Iz spisa proizlazi da je vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelj u tužbi naznačio sa 10.000,00 kn.

 

Nadalje iz spisa proizlazi da tuženici-protutužitelji u protutužbi nisu naznačili vrijednost predmeta spora u smislu čl. 40. st. 2. ZPP te da prvostupanjski sud nije utvrdio vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva do zaključenja glavne rasprave u smislu čl. 40. st. 4. ZPP.

 

Odredbom čl. 40. st. 5. ZPP propisano je da će se, ako sud u slučaju iz čl. 40. st. 4. ZPP ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrati da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

 

Kako se, sukladno citiranoj odredbi čl. 40. st. 5. ZPP, ima smatra da vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva iznosi 50.000,00 kn, a vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva naznačena je sa 10.000,00 kn, to revizija tuženika-protutužitelja nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Predmetni spor ne predstavlja parnični postupak koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

 

Nadalje, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je presuda donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. zbog čega nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1., stranke imaju pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1)     ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2)     ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3)     ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U svakom slučaju u tzv. izvanrednoj reviziji, prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja revizije vidljivo je da revidenti nisu postupili u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, te nisu određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, pri čemu samo ukazivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava ili počinjene bitne povrede, bez da je postavljeno pitanje ne omogućuju revizijskom sudu da o podnesenoj reviziji meritorno odlučuje. Treba naglasiti da revizijski sud pri tome nije ovlašten sam kreirati pitanje.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. te čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP odbaciti reviziju tuženika-protutužitelja kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.

 

.