- 1 -              Rev 1779/13-2

Broj: Rev 1779/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz Švicarske, E., kojeg zastupa punomoćnik O. T., odvjetnik u Z., protiv tuženice E. K. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11720/11-2 od 5. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11436/06-46 od 3. ožujka 2011., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tuženice se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 47.500 CHF s pripadajućim kamatama tekućim od 1. siječnja 1998. do isplate (st. I. izreke), te je odbijen zahtjev za isplatu 2.500 CHF i 50.000 EUR (st. II. izreke). Određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (st. III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspjela u postupku reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom vijeću, odnosno preinačiti pobijanu presudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa, slijedom čega pobijane presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Prema tome, neosnovano tuženica ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi te ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije uzeo u razmatranje jer to sukladno odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

U revizijskom stadiju postupka sporno je između stranaka postoji li obveza tuženice isplatiti tužitelju 47.500 CHF s pripadajućim kamatama.

Glede zahtjeva za isplatu iznosa od 50.000 CHF s osnove zajma nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja, da je tuženica od tužitelja primila na zajam 40.000 CHF 15. rujna 1993. i 8.500 CHF 1. listopada 1997., da je samo 1.000 CHF od pozajmljenog iznosa vratila tužitelju 1993., da je sporazumom ("Međusobnim dogovorom") tuženica priznala iznos duga od 50.000 CHF, da se priznanje duga odnosi na zajam u iznosu od 47.500 CHF, pozivom na odredbu čl. 557. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) prihvaćaju zahtjev tužitelja za iznos od 47.500 CHF s pripadajućom kamatom (dio koji se pobija revizijom), dok je s preostalim dijelom zahtjeva s osnove zajma za iznos od 2.500 CHF tužitelj odbijen.

I prema ocjeni ovoga suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili u dijelu kojim tužitelj od tuženice zahtijeva isplatu 47.500 CHF s pripadajućim kamatama.

Prema odredbi čl. 557. ZOO ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete. Imajući na umu navedenu zakonsku odredbu, kao i činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova da tuženica nije ispunila svoju obvezu vraćanja tužitelju iznosa od 47.500 CHF nije dovedena u sumnju.

Stoga, pravilno su nižestupanjski sudovi obvezali tuženicu na povrat pozajmljenih 47.500 CHF s pripadajućim kamatama.

Zbog svega navedenog valjalo je reviziju tuženice, na temelju čl. 393. ZPP, odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 31. listopada 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.