- 1 -              Revr 2428/13-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2428/13-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz Z.,  kojeg zastupaju punomoćnici G. M., V. P. M. i M. R., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i P. iz Z., protiv tuženika I. P. d.d. iz C. M., J., kojeg zastupa J. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-12336/2011-2 od 21. svibnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-102/08-12 od 11. svibnja 2011., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 20. kolovoza 2007., koje je pod poslovnim brojem Ovrv-449/2007 izdala M. O., javna bilježnica iz K. i kojim je naloženo tuženiku, trgovačkom društvu I. P. d.d. isplatiti tužitelju iznos od 3.233.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17. veljače 2005. do isplate, i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 45.884,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20. kolovoza 2007. do isplate. U točki II. izreke odbijen je i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 344.793,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. kolovoza 2007. do isplate kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. U točki III. i IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 85.656,40 kn te je ujedno odbijen zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 963,60 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u točkama I. i II izreke te u dijelu točke III. izreke glede dosuđenih troškova postupka u iznosu od 81.173,85 kn, dok je u preostalom dijelu točke III. izreke za iznos od 4.482,55 kn prvostupanjska odluka preinačena te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg parničnog u iznosu od 4.482,55 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje pobijane odluke prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno podredno, ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz dosudu cjelokupnih troškova postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji se tvrdi da pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da postoje proturječja između obrazloženja i isprava priloženih spisu, s tim da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni.

 

Protivno ovakvim revizijskim navodima u kojima se upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni sami sebi, a niti sadržaju isprava i zapisnika koji prileže spisu pa donošenjem pobijane odluke nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz navedene zakonske odredbe.

 

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 375. stavak 1. ZPP-a jer je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na revizijski navod o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s određenim i neprovedenim vještačenjem (za koje je po navodima tužitelja plaćen predujam), valja istaknuti da, sve kad bi se kojim slučajem i radilo o bitnoj povredi, ona bi bila počinjena još pred prvostupanjskim sudom. Međutim, kako se tužitelj na tu povredu nije pozivao u žalbi protiv prvostupanjske presude, već je to uradio tek u reviziji, to isticanje takvog revizijskog razloga po prvi put u revizijskom dijelu postupka nije dopušteno (članak 385. stavak 1. točka 2. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine na ime usluge zastupanja po odvjetniku (tužitelju) u neutvrđenom broju sudskih postupaka, koja nije plaćena ili je plaćena s zakašnjenjem.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika u parnici poslovni broj P-7240/1996 (Općinski sud u Zagrebu), da je u istoj parnici tuženiku (tamo tužitelju) dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.069.332,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17. veljače 2005. do isplate,

- da je tuženik 22. kolovoza 2007. primio preporučenom pošiljkom ispravljeni račun tužitelja broj ... (nadnevka - 6. srpnja 2007.) na iznos od 3.233.000,00 kn s dospijećem plaćanja - 17. veljače 2005.,

- da je rješenje o ovrsi doneseno na osnovi izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 30. srpnja 2007. koje glasi na dug od 3.233.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2005. pa nadalje,

- da je tuženik uplatio tužitelju 29. kolovoza 2007. ukupan iznos od 4.160.416,45 kn (glavnica - 3.233.000,00 kn, zatezne kamate - 881.531,25 kn i troškovi ovrhe - 45.884,20 kn) te o istoj uplati dopisom izvijestio punomoćnika tužitelja, odvjetnika D. Đ.,

- da odvjetnik V. M. u konačnom obračunu poreza na dodanu vrijednost nije u isporukama uopće iskazao izlazni račun br. ... u iznosu od 3.233,000,00 kn (list 88. spisa),

- da je sud prvog stupnja rješenjem pozvao parnične stranke na očitovanje o spornim i nespornim činjenicama, kojem rješenju je tuženik udovoljio i dostavio jasno očitovanje s dokazima dok je tužitelj ostao kod svojih već iznesenih navoda ne dostavljajući daljnje dokaze.

 

Također je utvrđeno da se utuženi dug ne odnosi na račun broj ... (tražbina iz parnice P-7240/1996) jer tužitelj tvrdi (u podnesku od 7. siječnja 2008. - list 75.-76. spisa) da se dug iz platnog naloga u ovoj parnici ne odnosi na usluge pružene i specificirane po računu broj ..., već na zastupanja u drugim predmetima, tj. u nekoliko predmeta protiv V. b. d.d., I. M., P.-M. d.o.o., R. o. Š. te u mnogim drugim predmetima.

 

Na temelju takvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik nedvojbeno platio tužiteljevo zastupanje u parnici pod poslovnim brojem P-7240/96 u iznosu od 4.160.416,45 kn i to vjerujući da se radi o prisilnoj naplati računa broj ... Primjenom pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski sud ističe da se tužitelj u odnosu na spornu tražbinu (u iznosu od 344.793,37 kn) neodređeno poziva na zastupanja u nekim drugim sudskim predmetima, stoga zaključuje da se, imajući na umu postojeće dokaze, nije moglo utvrditi kod kojeg je to suda i u kojim predmetima tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika, a sukladno tome ni dospijeće eventualnih tražbina, a niti isto proizlazi iz Izvoda iz poslovnih knjiga na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi koje je prethodilo ovom parničnom postupku.

 

Odbijajući žalbu tužitelja kao neosnovanu sud drugog stupnja ističe da je iz rezultata raspravljanja izvjesno kako se uplata tuženika u ukupnom iznosu od 4.160.416,45 kn odnosi na naknadu za izvršenje naloga vezanog za zastupanje u parnici poslovni broj P-7240/96, da je tužitelj u odnosu na istu tražbinu (isti iznos i dospijeće) izdao Izvadak iz poslovnih knjiga bez uporišta u njegovim poslovnim knjigama, kako to proizlazi iz članka 2. stavak 1. i 2., članka 3. i 4. stavak 1. te članka 7. do 11. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj 90/92) u vezi sa člankom 28. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - u daljnjem tekstu: OZ) i temeljem istog putem javnog bilježnika ishodio rješenje o ovrsi. Polazeći od toga ističe da tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja, u daljnjem tijeku parnice nije otklonio razumne sumnje niti u pravilnost i zakonitost platnog naloga iz rješenja o ovrsi, a niti je dokazao osnovanost sporne tražbine, pa je zaključio da je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, osnovano odbio tužbeni zahtjev.

 

Tužitelj u reviziji ponavlja da je plaćanjem iznosa od 4.160.416,45 kn tuženik posredno priznao spornu tražbinu i ostao mu dužan iznos kamata od 344.793,37 kn, koji da mu je dužan platiti sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2007. do isplate. S druge strane, tuženik je tijekom postupka tvrdio da drugih nepodmirenih obveza, osim računa broj ... kojeg je platio sa zakonskim zateznim kamatama, prema tužitelju nije imao.

 

Neosnovano se u reviziji tvrdi da je tuženik plaćanjem jednog dijela duga priznao cjelokupni dug iz Izvoda iz poslovnih knjiga budući da se plaćanje jednog dijela duga, samo po sebi ne može se smatrati priznanjem drugog dijela duga, tj. duga koji nije plaćen (tako i u Rev-813/15 od 1. ožujka 2016.).

 

Neosnovano je i pozivanje revidenta na odredbe članka 28. OZ-a, tj. na pravno značenje Izvoda iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave budući da mu je sud prvog stupnja već jasno obrazložio da odnosni izvod, posebice kada je osporen kao u ovom slučaju, nije dokaz pravne osnove, visine i dospijeća sporne tražbine. Zbog toga je tužitelj, nakon što je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, tijekom postupka morao istaknuti nove dokazne prijedloge i ponuditi daljnje dokaze kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje o preostalom dugovanju tuženika (iz nekih drugih parnica).

 

Prema tome, kako osim Izvoda iz poslovnih knjiga i svojih razmatranja pravnih pitanja spora, tužitelj nije ponudio pravno relevantne dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti o pravnoj osnovi i visini sporne tražbine bez obzira da li se ona odnosi na glavnicu ili kamate, tada nema druge nego zaključiti da su s njegove strane, zbog načina na koji je vodio ovu parnicu, izostali odgovarajući dokazi pa se ocjena nižestupanjskih sudova o nedokazanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti prihvaća i od strane ovog revizijskog suda.

 

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Iz navedenih je razloga, na temelju članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.