- 1 -              Rev 2423/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2423/14-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Ž., pok. J. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Z. R., protiv prvotuženice M. B. rođ. J. pok. M. iz Z., drugotuženika B. M. A. iz S., koje zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S. i trećetuženika P. J. pok. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnica D. J., odvjetnica u S., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji prvo do trećetuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-483/2013 od 23. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu poslovni broj P-2898/09 od 29. siječnja 2013., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija prvo i drugotuženika i revizija trećetuženice odbacuju se kao nedopuštene.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Dužni su prvotuženica M. B., drugotuženik B. M. i trećetuženik P. J., u roku 15 dana izdati tužitelju J. Ž. pok. J. ispravu podobnu za upis prava vlasništva na ime tužitelja na nekretninama oznake čest. zem. 5288/1/2 i čest. zem. 5289/1/2 sve upisano u zk.ul. 7175 sve k.o. S. uz istodobno brisanje tog prava s imena prvotuženice M. B. rođ. J. pok. M. za 6/54 dijela, drugotuženika B. M. A. za 6/54 dijela i trećetuženika P. J. pok. B. za 3/54 dijela, a u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje da je tužitelj J. Ž. pok. J. vlasnik nekretnina oznake čest. zem. 5288/1/2 i čest. zem. 5289/1/2 sve upisano u zk.ul. 7175 k.o. S.

 

III. Dužni su tuženici, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 63.175,00 kn.“

 

Drugostupanjskom presudom su odbijene žalbe prvo do trećetuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela trećetuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli prvo i drugotuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se prihvati revizija i preinače presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev. Traže trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

Pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, a ne radi se niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa je za dopuštenost redovne revizije mjerodavan vrijednosni kriterij.

 

Tužbeni zahtjev u ovom parničnom predmetu ne odnosi se na novčanu svotu pa je kao vrijednost predmeta spora mjerodavna vrijednost, koju je u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP, tužitelj naznačio u tužbi. U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 255.000,00 kn.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva utvrđenje da je tužitelj vlasnik kč.br. 5288/1/2 i kč.br. 5289/1/2 upisane u zk.ul. 7175 k.o. S., te da se naloži prvo do trećetuženicima izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva na ime tužitelja na predmetnim nekretninama uz istodobno brisanje tog prava s imena prvo do trećetuženika, jer će istu u protivnom zamijeniti ta presuda.

 

Dakle, tužitelj je u tužbi postavio dva različita nenovčana tužbena zahtjeva (stvarnopravni i obveznopravni zahtjev).

 

U slučaju kada je u tužbi postavljeno više tužbenih zahtjeva, kod odlučivanja o dopuštenosti revizije, osim vrijednosti predmeta spora (u ovom slučaju je to iznos 255.000,00 kn), treba voditi računa i o odredbi čl. 37. st. 2. ZPP kojom je propisano da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

U ovom parničnom predmetu tužitelj je u tužbi postavio dva tužbena zahtjeva i to stvarnopravni zahtjev (na utvrđenje vlasništva predmetnih nekretnina) i obveznopravni zahtjev (na izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva), protiv tri tuženika.

 

Zato se u ovom postupku, sukladno citiranoj odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, vrijednost predmeta spora svakog od tih zahtijeva određuje na način da se vrijednost predmeta spora u iznosu 255.000,00 kn dijeli s brojem postavljenih zahtjeva (dva zahtjeva), kao i sa brojem tuženika obuhvaćenih tužbom (tri tuženika), koji u parnici nemaju položaj jedinstvenih suparničara (čl. 201. ZPP), te ista ne prelazi iznos 200.000,00 kn niti u odnosu na svaki pojedini zahtjev, niti u odnosu na svakog pojedinog tuženika.

 

Osim toga, valja reći da se u predmetnom slučaju pobijani dio presude odnosi samo na zahtjev za izdavanje tabularne isprave protiv tri tuženika.

 

Stoga, budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude u ovom postupku ne prelazi iznos 200.000,00 kn, to revizija trećetuženice, te revizija prvo i drugotuženika nisu dopuštene niti prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

 

Nadalje, s obzirom da su revidenti predmetne revizije podnijeli i sastavili kao redovne revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 1. ZPP i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava revizijski sud se nije mogao upuštati u ocjenjivanje dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

Međutim, čak i u slučaju kad bi se uzelo da su revidenti protiv pobijanog dijela drugostupanjske presude podnijeli izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP te revizije prema ocjeni ovoga suda ne bi bile dopuštene jer revidenti u revizijama nisu određeno naznačili niti jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.