- 1 -              Rev 68/13-2

Broj: Rev 68/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. R. iz Z., N. B., Republika Češka, zastupanog po punomoćniku E. A., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. M. iz R., kao vlasnika agencije za promet nekretnina ..., zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku u R., radi utvrđenja ništavosti ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3459/2011 od 11. srpnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-1423/08-7 od 2. veljače 2011., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetan pravni posao sklopljen između stranaka 9. srpnja 2004., pod nazivom „potvrda“, u kojem je kao cilj navedeno stjecanje prava vlasništva nekretnine prodavatelja Z. H. iz V. G., za kupovinu u iznosu od 127.000,00 EUR-a (točka I.1. izreke). Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.810,00 EUR-a i iznosa od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2004. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I.2. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn (točka II izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije, ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno da prilikom ocjene postojanja povrede pogrešne primjene materijalnog prava preinači pobijanu presudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident u reviziji navodi da je upitan pravni pristup i izneseno pravno shvaćanje o elementima predmetnog pravnog posla, kao i primjena materijalnog prava, obzirom revident smatra da „potvrda od 9. srpnja 2004.“ ima sva obilježja ugovora o prodaji, dok su nižestupanjski sudovi navedenu potvrdu ocijenili kao ugovor o posredovanju.

Međutim, podnoseći izvanrednu reviziju tužitelj nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a.

Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud ni u kojem slučaju nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko pravno pitanje o kojem ovisi odluka u sporu i koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, podnesena revizija ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.

Iz tih razloga revizija tužitelja nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a valjalo odbaciti.

Zagreb, 31. listopada 2017.