Poslovni broj: 6 Kž-785/2017-5

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

             Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Kž-785/2017-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Pavičić i Rajke Tomerlin-Almer kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. S. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući po žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-2031/2016 od 9. svibnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se temeljem čl. 72. KZ/11 okrivljenom Z. S. izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a koja se odnosi na sve kategorije vozila, u trajanju od dvije godine.

U ostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom okrivljeni Z. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 227. st. 1. KZ/11, činjenično opisanog u izreci te presude, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, s tim da je temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 ta kazna zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

Temeljem čl. 55. st. 6. KZ/11 ako se okrivljenik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu, ili ukoliko okrivljenik ne da pristanak na rad, započet će se s izvršenjem kazne zatvora.

Temeljem čl. 55. st. 7. KZ/11 ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Na temelju čl. 69. KZ/11 okrivljenom S. Z. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka rada za opće dobro.

Temeljem čl. 72. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrana upravljanja motornim vozilom u trajanju od jedne (1) godine.

Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1-6 ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, te troškove provedenih vještačenja u iznosima koji će biti određeni posebnim rješenjima.

Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog odluke o sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne ova sigurnosna mjera u duljem trajanju.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen, a temeljem odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08.

              Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u prekratkom trajanju. Žalitelj posebno ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o činjenici da iz izvoda iz prekršajne evidencije proizlazi da je okrivljenik do sada tri puta prekršajno kažnjavan zbog kršenja odredbi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama te da su mu u dva navrata i izricane zabrane upravljanja motornim vozilom. Ovaj je sud, a upravo radi provjere relevantnih činjenica vezanih za osnovanost žalbenog prijedloga državnog odvjetnika, remisorno vratio spis predmeta prvostupanjskom sudu radi pribavljanja najnovijih izvoda iz KE i PE. Upravo iz tih najnovijih izvoda proizlazi da je okrivljenik i nakon počinjenja kaznenog djela za koje mu se sudi u ovom kaznenom predmetu ponovno počinio prometni prekršaj i to iz čl. 231. st. 10. ZOSPC, a za koji mu je rješenjem PP Ozalj izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna. Stoga je stajalište i ovog drugostupanjskog suda da je u pravu žalitelj kad ističe da je okrivljeniku trebalo izreći ovu sigurnosnu mjeru u duljem trajanju, pogotovo imajući u vidu da je kazneno djelo počinio u pijanom stanju pri koncentraciji od 1,82 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a zbog čega mu je i izrečena, temeljem čl. 69. KZ/11, sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Stajalište je ovog drugostupanjskog suda da se upravo iz navedenih razloga ta zabrana treba odnositi na sve kategorije vozila. Naime, ne postoje okolnosti koje upućuju na to da se svrha izrečene mjere neće ugroziti ako se određena kategorija izuzme, pogotovo imajući u vidu da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da kod okrivljenika postoji sindrom ovisnosti o alkoholu a upravo je prisutnost alkohola inkriminirane zgode bila od odlučujućeg značaja. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika prvostupanjska presuda preinačena na način da se okrivljeniku izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od dvije godine, a koja se mjera odnosi na sve kategorije vozila. Upravo će se tako izrečenom sigurnosnom mjerom kod okrivljenika otkloniti daljnja opasnost da ponovno počini kazneno djelo protiv sigurnosti prometa.

              Iz izloženih razloga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje drugostupanjski sud povodom žalbe temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) ispituje po službenoj dužnosti, temeljem čl. 486. ZKP/08, valjalo je prihvativši žalbu državnog odvjetnika odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 31. listopada 2017.