Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revt 342/16-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revt 342/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja „K.“ d.d. K., OIB: , protiv tuženika I. M. iz V., kojeg zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 5990/12-3 od 17. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P - 470/11-24 od 2. ožujka 2012., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja na isplatu 327.320,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 11.160,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog pravnih pitanja o kojima prema ocjeni revidenta ovisi odluka u sporu, a važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se ista preinači shodno u reviziji iznijetim navodima, odnosno ukine i predmet i vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

 

Tuženik postavlja pitanja: 1. „Kada počinje teći zastarni rok u odnosu na člana društva s osnova njegove odgovornosti za obveze društva temeljem čl. 10. st. 3. ZTD-a?“ 2. „Je li činjenica otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom tužitelja ima za posljedicu da vjerovnik društva gubi aktivnu legitimaciju za postavljanje zahtjeva prema članu društva s osnova odgovornosti za obveze društva prema trećima?“

 

Kod prvog pitanja tuženik ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi, dok je zastara institut s kojim se svakodnevno susreću sudovi, a time je i postavljeno pitanje, cijeni revident, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Navedenim revident u reviziji nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, dok se određeno ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, niti na zauzeta shvaćanja revizijskog suda koja eventualno nisu podudarna s iznijetim pravnim shvaćanjem u pobijanoj odluci, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Isto tako, da bi se postavljeno pravno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci.

 

Kod drugog pitanja revident se poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda u odluci Revt – 349/2012 od 22. listopada 2013., dok je prema mišljenju revidenta odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

U odnosu na ovo pitanje valja reći da su u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi prihvatili zahtjev tužitelja temeljem odgovornosti tuženika kao člana trgovačkog društva za obveze tog društva u smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 i 111/12 – dalje: ZTD). S druge strane, u odluci ovog suda br. Revt – 349/2012 od 22. listopada 2013., na koju se poziva tuženik, zauzeto je pravno shvaćanje po pitanju odgovornosti članova uprave društva za prouzročenu štetu u smislu odredbe čl. 252. ZTD-a. Tako je u konkretnom slučaju riječ o različitom činjeničnom i pravnom osnovu od onog utvrđenog u odluci na koju se tuženik poziva, pa ne može biti riječi o nepodudarnom pravnom shvaćanju, odnosno pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

 

U navedenom nisu ispunjene pretpostavke iz naprijed citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za razmatranje osnovanosti revizije, čime je temeljem čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.

 

 

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu