- 1 -              Rev-x 942/13-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 942/13-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damir Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2094/12-2 od 12. veljače 2013. ispravljene rješenjem o ispravljanju poslovni broj Gžn-2094/12-5 od 15. listopada 2013., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2377/05 od 27. studenoga 2009., ispravljena dvama rješenjima o ispravljanju (poslovni broj Pn-2377/05 od 23. prosinca 2009. i 7. svibnja 2012.), u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2094/12-2 od 12. veljače 2013. ispravljena rješenjem o ispravljanju poslovni broj Gžn-2094/12-5 od 15. listopada 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2377/05 od 27. studenoga 2009., ispravljena rješenjima o ispravljanju poslovni broj Pn-2377/05 od 23. prosinca 2009. i 7. svibnja 2012. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu 97.408,00 kn sa zateznim kamatama na ime naknade štete zbog izgubljene zarade (točka VII/II izreke prvostupanjske presude i dio točke II izreke drugostupanjske presude), te u dijelu kojim je odbijen sporedni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose tuđe njege i pomoći od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa tuđe njege i pomoći do isplate (dio točke VII/III izreke prvostupanjske presude i dio točke II izreke drugostupanjske presude) uključujući odluku o troškovima postupka u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelju nije prihvaćen i u tim dijelovima se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se u ostalom dijelu kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjima o ispravljanju pobliže navedenim u uvodu i izreci naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznose 412.000,00 kn sa zateznim kamatama na ime nematerijalne štete

- 450.806,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose a kako je to pobliže određeno izrekom za izgubljenu zaradu,

- od 1. siječnja 2009. mjesečnu rentu od 4.389,00 kn sa zateznim kamatama za izgubljenu zaradu,

- iznos 96.583,20 kn sa zateznim kamatama za tuđu njegu i pomoć od 1. siječnja 2009., mjesečnu rentu od 1.047,00 kn sa zateznim kamatama za tuđu njegu i pomoć,

- za troškove postupka 490.489,50 kn sa zateznim kamatama.

 

Odbijen je dio zahtjeva za isplatu:

- 357.000,00 kn sa zateznim kamatama,

- zahtjev za isplatu 97.408,00 kn za izgubljenu zaradu,

- za isplatu 71.696,11 kn sa zateznim kamatama na ime tuđe njege i pomoći.

 

Drugostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem od 15. listopada 2013. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena prvostupanjska presuda suđeno je:

 

„I Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2377/05 od 27. studenog 2009. godine ispravljena rješenjima istog suda isti poslovni broj od 23. prosinca 2009. godine i 7. svibnja 2012. godine u točki VII stavak I izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu štete nije prihvaćen preko iznosa od 412.000,00 kn pa do iznosa od 552.000,00 kn (za iznos od 140.000,00 kn) i sudi:

 

Tuženik je dužan tužitelju isplatiti daljnji iznos naknade štete u iznosu od 140.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počam od 27. studenog 2009. godine pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u točki VII stavak I izreke a za iznos od 217.000,00 kn, u točki VII stavak II izreke, u točki VII stavak III izreke u dijelu u kojem na pojedine mjesečne iznose tuđe njege i pomoći nisu priznate zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, te u dijelu u kojem u cijelosti nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

III Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se navedena presuda u točki I izreke u dijelu u kojem je tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete od 412.000,00 kn suđena zatezna kamata za razdoblje od 5. rujna 1992. pa do 26. studenog 2009. godine, u točki VI izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška prihvaćen preko iznosa od 371.410,07 kn pa do iznosa od 490.489,50 kn (za iznos od 119.079,43 kn) te u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije prihvaćen za iznos od 74.977,72 kn i sudi:

 

Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu se na iznos od 412.000,00 kn isplate zatezne kamate počam od 5. rujna 1992. pa do 26. studenog 2009. godine te sa daljnjim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 119.079,43 kn.

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 39.492,23 kn u roku od 15 dana (prema rješenju o ispravljanju od 15. listopada 2013.).

 

IV Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u točki I izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu štete prihvaćen preko iznosa od 343.000,00 kn pa do iznosa od 412.000,00 kn (za iznos od 68.600,00 kn) u točki IV i V izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove potrebe tuđe njege i pomoći prihvaćen preko mjesečnog iznosa od 600,00 kn te u dijelu u kojem su na pojedine dosuđene mjesečne iznose tuđe njege i pomoći suđene zatezne kamate počam od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, u točki V izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena renta za mjesec siječanj 2009. godine, zatim u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška prihvaćen preko iznosa od 200.000,00 kn pa do iznosa od 371.410,07 kn (za iznos od 171.410,07 kn) te u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije prihvaćen u cijelosti.

 

V Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 2.383,12 kn u roku od 15 dana.

 

VI Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.260,75 kn.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu nematerijalne štete, zatim dijela zahtjeva za naknadu štete na ime izgubljene zarade, dijela zahtjeva s naslova tuđe njege i pomoći i to sa zateznim kamatama na pojedine dosuđene mjesečne iznose te naknade uključujući i odluku o troškovima postupka reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se u tom dijelu pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

U odnosu na naknadu nematerijalne štete

 

Suprotno revizijskim navodima u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) jer se pobijanu presudu u tom dijelu u svemu može ispitati te ona sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama usuglašenim sa prikupljenom procesnom građom.

 

Pri tome se napominje da podnositelj revizije postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. te 11. ZPP u suštini svodi na materijalnopravne prigovore koje se odnose na pogrešno odmjerene novčane naknade za pojedine vidove nematerijalne štete.

 

Međutim, u tom dijelu revizijski sud nalazi da sve okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosudu naknada upravo u odmjerenim visinama prema pobijanoj drugostupanjskoj presudi pa je u tom dijelu pravilno primijenjena odredba čl. 200. st. 1. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/94 - dalje: ZOO/91).

 

Zbog toga, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u tom dijelu odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

U odnosu na odbijeni dio zahtjeva za naknadu štete na ime izgubljene zarade

 

Tužitelj revizijom u tom dijelu nižestupanjskih presuda pobija odbijeni dio zahtjeva za naknadu štete na ime izgubljene zarade u razdoblju od 1. rujna 1994. do 1. rujna 1998. (u ukupno ispravljenom iznosu 97.408,00 kn sa zateznim kamatama).

 

U pravu je tužitelj u svom prigovoru da nije prihvatljivo odbiti tužbeni zahtjev za izloženo razdoblje (od propuštenog završetka srednjoškolskog obrazovanja zbog štetnog događaja to je 1. rujna 1994. pa do stvarnog završetka školovanja četiri godine kasnije 1. rujna 1998., od kada su sudovi dosudili naknadu štete po toj osnovi).

 

Naime, nije opravdano bar za sada prema do sada obrađenoj dokaznoj građi zaključivati da se tužitelj ne bi mogao u tom razdoblju po redovitom tijeku stvari, a da nije bilo štetnog događaja zaposliti (a poslije bi se nasuprot tome mogao zaposliti sa završenom onom vrstom školovanja koje je naknadno uspio završiti usprkos pretrpljenoj šteti).

 

Baš naprotiv tuženik je trebao dokazivati i dokazati da je tužitelj da nije bilo štetnog događaja pohađao takvu vrstu školovanja koja ga po redovitom tijeku stvari ne bi mogla dovesti do zapošljavanja, odnosno da nema pretpostavki za naknadu štete iz čl. 195. ZOO/91, iako bi tužitelj u navedenom razdoblju završio redovito školovanje.

 

Obzirom da prema nižestupanjskim presudama nije utvrđena i obrazložena visina štete uključujući i pitanje koju vrstu školovanja je pohađao tužitelj prije ozljeđivanja, valjalo je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje presude u postupku koji je prethodio reviziji.

 

U odnosu na odbijeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete za tuđu njegu i pomoć

 

Prema pobijanoj drugostupanjskoj presudi, a i stanju spisa tužitelju je za osporeno razdoblje isplaćena naknada štete za tuđu njegu i pomoć u visini 76.848,00 kn kao nepobijanom dijelu žalbe tuženika podnesenoj još na prijašnju prvostupanjsku presudu Pn-5918/95 od 20. rujna 2001. (96.060,00 kn umanjeno za 20% doprinosa tužitelja daje 76.848,00 kn).

 

Međutim, riječ je samo o glavnici koja je tužitelju isplaćena tijekom ove parnice bez obzira na sadržaj drugostupanjske odluke - rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3991/04-2 od 8. veljače 2005. pa je nastavno trebalo odlučiti i o osnovanosti zahtjeva za isplatu zateznih kamata kako su one utužene (od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do trenutka kada je tuženik tužitelju isplatio navedenu glavnicu).

 

Prema shvaćanju revizijskog suda taj dio tužbenog zahtjeva nije mogao biti u cijelosti odbijen samo zbog toga što tužitelj nije dovoljno određeno postavio tužbeni zahtjev.

 

Naime zahtjev je u ovom predmetu postavljen ne do trenutka izvršene isplate već do isplata koje bi tek trebale uslijediti bez obzira što je isplata glavnice već izvršena.

 

U takvoj situaciji propušteno je utvrditi navedenu odlučnu činjenicu kada je tužitelju isplaćena glavnica od 76.848,00 kn na ime tuđe njege i pomoći za navedeno razdoblje i potom tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata suglasno rečenom djelomično prihvatiti, ako je riječ o novčanoj šteti dosuđenoj prema cijenama u vrijeme izvršene isplate, a u protivnom u tom dijelu je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata trebalo odbiti.

 

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nije raspravljena navedena odlučna činjenica valjalo je i u tom dijelu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje presude u postupku koji je prethodio reviziji uključujući i dio odluke o troškovima postupka kojim zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja nije prihvaćen te u tim dijelovima predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.