- 1 -              Rev-x 893/17-2

Broj: Rev-x 893/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz R., B. i H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. Đ. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. D. Ž. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z. i 2. A. T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. B. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika pod 1. i 2. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 393/17-3 od 21. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 7643/15-124 od 26. listopada 2016., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tuženice pod 1. D. Ž. i tuženika pod 2. A. T. odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika pod 1. i 2. i potvrđena prvostupanjska presuda kojom se utvrđuje da je tužitelj na temelju zakona stekao vlasništvo zk. č. 6972/4 k.o. G. Z., pa je po pravomoćnosti ove presude i na temelju iste ovlašten u zemljišnoj knjizi za k.o. G. Z. uknjižiti svoje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini. Odlukom o troškovima postupka obvezani su tuženici naknaditi tužitelju 58.360,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici. Tuženica pod 1. podnijela je reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) uz prijedlog da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženik pod 2. podnio je reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

Tužitelj je odgovorio na revizije tuženika s prijedlogom da se iste odbace kao nedopuštene.

Revizija tuženice pod 1. i tuženika pod 2. su nedopuštene.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

-              ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

-              ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

-              ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

Prema st. 2. i 3. citirane odredbe ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženica pod 1. pozivom na zauzeta pravna shvaćanja revizijskog suda postavlja pitanje koje se odnosi na odluku o troškovima postupka. Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a. Zbog navedenog je na temelju odredbi čl. 392.b st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a u odnosu na podnesenu reviziju tuženice pod 1. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Obzirom na reviziju tuženika pod 2. valja reći da je predmet revizijskog postupka tužbeni zahtjev tužitelja koji je postavljen kao eventualno kumulirani zahtjevu s utvrđenom vrijednošću predmeta spora od 101.000,00 kuna, dok za eventualno kumulirani zahtjev vrijednost predmeta spora nije posebno naznačena, niti je vrijednost predmeta spora utvrdio sud prvog stupnja u smislu odredbe čl. 40. st. 4. ZPP-a. U navedenim okolnostima, shodno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a, smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna, čime revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a nije dopuštena. Naime, kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva, pa se vrijednost predmeta spora tih zahtjeva ne zbraja. Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona). U navedenom nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, dok, s druge strane, tuženik pod 2. u reviziji ne iznosi pitanja i razloge, niti se poziva na pretpostavke revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Zbog iznesenih razloga revizija tuženika pod 2. nije dopuštena, pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 31. listopada 2017.