Pristupanje sadržaju
- 1 - Revr 1381/14-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. A. iz L., drugotužitelja B. S., I., trećetužitelja D. B.1 iz L., četvrtotužitelja V. B., iz L., petotužitelja P. B. iz T., šestotužitelja B. D. iz L., sedmotužitelja B. F. iz I., osmotužitelja M. B. iz L., devetotužitelja D. B.2 iz L., desetotužitelja Z. B. iz D., jedanaestotužitelja B. C. iz I., dvanaestotužitelja I. C. iz L., trinaestotužitelja E. C. iz I. V., četrnaestotužitelja V. Č. iz L., i petnaestotužitelja D. Č. iz C., svi zastupani po punomoćnici V. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-4626/13-2 od 13. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-3095/10-16 od 21. lipnja 2013., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom je tuženici naloženo isplatiti prvotužitelju bruto iznos 9.577,01 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, drugotužitelju bruto iznos 9.912,28 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, trećetužitelju bruto iznos 9.591,02 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, četvrtotužitelju bruto iznos 10.986,94 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, petotužitelju bruto iznos 8.120,19 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, šestotužitelju bruto iznos 12.211,21 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, sedmotužitelju bruto iznos 8,745,87 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, osmotužitelju bruto iznos 10.107,73 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, devetotužitelju bruto iznos 11.616,70 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, desetotužitelju bruto iznos 3.354,05 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, jedanaestotužitelju bruto iznos 9.253,45 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, dvanaestotužitelju bruto iznos 131,64 kuna s pripadajućim zateznim kamatama kako je pobliže određeno u izreci presude, trinaestotužitelju bruto iznos 9.455,91 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, četrnaestotužitelju bruto iznos 10.767,80 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude i petnaestotužitelju bruto iznos 4.358,78 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci presude, sve u roku od 8 dana. Ujedno je tuženici naloženo naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 18.393,75 kuna, u roku od 8 dana.
Drugostupanjskom presudom je žalba tuženice odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tuženica podnijela reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, predlažući da ovaj sud ukine presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelje na naknadu parničnih troškova tuženici.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), koji se Zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz citiranih odredbi ZPP-a proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te da su u reviziji određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki izvanredna revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.
Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenika Kaznionice L., za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih sati prekovremenog rada (u mjesecima kad je u radni dan od ponedjeljka do petka bio blagdan), za koje smatraju da ih poslodavac pogrešno obračunavao tijekom razdoblja od studenog 2007. do listopada 2010.
Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski je sud potvrdio takvu presudu, zaključujući u bitnom da je između stranaka došlo do spora glede evidencije prekovremenih sati, a radi se o tužiteljima koji su državni službenici čiji je rad organiziran u smjenama ili u turnusu. Sudovi pritom polaze od odredbe čl. 10. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05 i 107/07 – dalje: ZDS), čl. 92. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 137/03 – dalje: ZR/04) odnosno čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11) te odredbe čl. 39. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 150/04, 77/07 i 98/07 – dalje: KU/04) i čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08 – dalje: KU/08). Navedenim odredbama KU/04 i KU/08 je propisano da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog radnih fonda sati, koji je pak definiran kao sati koje službenik treba raditi u tekućem mjesecu a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa osam sati.
Nadalje, sudovi se pozivaju na tumačenje odredbe čl. 44. st. 10. i 12. KU/08 koje je na sjednici 16. svibnja 2012. dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, prema kojem se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu dobiju na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati, koji se pak dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati – pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Ako djelatnik radi na blagdan ili neradni dan određen zakonom, plaća mu se uvećava za rad blagdanom odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca, kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.
Slijedom svega navedenog, sudovi (cijeneći pritom izvedene dokaze) zaključuju da je tuženica tužiteljima pogrešno obračunavala broj ostvarenih prekovremenih sati, za koje im nije isplatila u tužbi zatražene iznose na ime uvećane plaće, sukladno odredbama čl. 39. st. 1. KU/04 i čl. 44. st. 1. KU/08.
U predmetnoj reviziji tuženica označava kao pravna pitanja zbog kojih podnosi reviziju:
„Da li se tumačenje Zajedničke komisije koje je dano na sjednici održanoj 16. svibnja 2012. ima primijeniti i na ranije važeći Kolektivni ugovor odnosno općenito prije davanja tog tumačenja, te da li je sud sam ovlašten tumačiti odredbe kolektivnih ugovora pored postojećih tumačenja Zajedničke komisije?“
„Da li propisi i tumačenja Zajedničke komisije koji su važili do donošenja tumačenja od dana 16. svibnja 2012. razlikuju dva fonda sati: redovni mjesečni fond sati i redovni mjesečni fond radnih sati, te da li prema njima u fond sati koji se koristi za izračun prekovremenih sati službenika koji rade u smjenama i turnusima ulaze blagdani i neradni dani ili ne?“
Revidentica navodi da pitanja koje postavlja smatra važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer da je riječ o pravnim pitanjima o kojima „revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a tužbe kakva je predmetna podnesene su pred većim brojem općinskih sudova u Republici Hrvatskoj.“ Pritom u odnosu na prvo postavljeno pitanje, argumentirajući važnost tog pitanja navodi rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5491/11-2 od 5. siječnja 2012., jer smatra da ta odluka upućuje na zaključak da se tumačenje Zajedničke komisije od 16. svibnja 2012. ne može primijeniti u ovom predmetu.
Revizijski navod da se pred prvostupanjskim sudovima vodi veći broj sporova sa identičnim tužbenim zahtjevom kao u ovom sporu, nema značaj određeno iznesenog razloga važnosti postavljenog pitanja, jer činjenica eventualnog vođenja većeg broja sporova sama po sebi ne znači da postoje razlozi važnosti nekog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Niti pozivanje revidentice na rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5491/11-2 od 5. siječnja 2012., ne predstavlja dostatan razlog važnosti prvog postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, tim drugostupanjskim rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u istovrsnom predmetu, kako bi prvostupanjski sud raspravio na koje odredbe Kolektivnog ugovora se primjenjuju tumačenja Zajedničke komisije od 2. ožujka 2005., te tumačenja od 14. ožujka 2006. i 6. studenog 2009., odnosno kako bi upozorio parnične stranke na (eventualnu) potrebu pribavljanja pojašnjenja danih tumačenja Zajedničke komisije. Dakle, u toj odluci sud nije izrazio shvaćanje o postavljenom pitanju, koje se odnosi na vremenske odrednice primjene tumačenja Zajedničke komisije od 16. svibnja 2012., pa se ne može zaključiti da bi se radilo o pitanju o kojemu postoji različita shvaćanja drugostupanjskih sudova - radi čega se to pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a.
Slijedom izloženog, u podnesenoj reviziji nisu ispunjene temeljne pretpostavke za njezinu dopuštenost, a kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, radi čega je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a, odlučeno kao izreci.
Jasenka Žabčić, v.r.