- 1 -              Rev 2978/14-2

Broj: Rev 2978/14-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik mr. sc. T. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6333/11-2 od 25. ožujka 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4112/06-14 od 5. studenoga 2010., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženoj da obnovi obiteljsku kuću tužiteljice na adresi u V., ..., sukladno projektu trgovačkog društva „T.“ d.d. V. iz listopada 2001. kao sastavnom dijelu Ugovora o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće broj ... od 24. siječnja 2001. zaključenog između prednice tužiteljice pok. I. R., kao korisnika i tužene Republike Hrvatske kao izvršitelja i to na način da se izvrši: 1. osnovne radove obnove: sanaciju ili izradu nosivih zidova, međukatnih konstrukcija ili stubišta, izradu krovne, odnosno stropne konstrukcije, te izradu dimnjaka i krovne limarije, zatvaranje građevine vanjskom stolarijom i to ugradnjom vanjskih vrata i prozora, 2. radove unutarnjeg uređenja: zidarske radove, instalaterske radove, opremanje sanitarnog čvora, ugradnju unutarnje stolarije, ugradnju cementne glazure s pripadajućom izolacijom na podove, ugradnju keramičkog poda u sanitarnom čvoru, sve u roku od jedne godine (toč. I.). Ujedno je određeno da se tužena može osloboditi svoje obveze ukoliko isplati tužiteljici iznos od 224.019,33 kn, sa zateznim kamatama od 24. lipnja 2004. do isplate (toč. II.). Tužena je obvezana tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 14.890,00 kn (toč. III.), dok je s preostalim zahtjevom za naknadu troškova od 3.075,00 kn tužiteljica odbijena (toč. IV.). Tužena je ujedno odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (toč. V.). Rješenjem prvostupanjskog suda tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe u ovom predmetu.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice i preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke, te je tužiteljica u cijelosti odbijena s postavljenim zahtjevom. Ujedno je tužiteljica obvezana tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn (toč. II.), te troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn (toč. III.).

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), pri čemu se vjerojatno misli na reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. Tužiteljica u reviziji postavlja pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se žalba tuženice odbije kao neosnovana, potvrdno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

U konkretnom slučaju revizijski sud je podnesenu reviziju razmotrio kao reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, obzirom da prema odredbi čl. 40. st. 1. ZPP ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčana svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. Upravo to je slučaj u ovom predmetu, pa kako navedena svota prelazi iznos od 200.000,00 kn dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno iznesenim navodima u reviziji sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju i sadržaja zapisnika odnosno provedenih dokaza.

Tužiteljica u reviziji osporava shvaćanje drugostupanjskog suda da je pravo na obnovu u ratu oštećene kuće osobno pravo prednice tužiteljice, koje nije moglo preći na tužiteljicu. Kod toga, u prilog svom shvaćanju tužiteljica ističe da je pravo na obnovu kuće priznato njezinoj majci rješenjem nadležnog upravnog tijela, da je na temelju tog rješenja sada pokojna majka tužiteljice I. R. sklopila ugovor o obnovi kuće s Republikom Hrvatskom, da je izgrađen projekt obnove kuće, ali da obnova nije započela, da je R. I. s tužiteljicom svojom kćeri sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je spornu nekretninu prenijela u vlasništvo tužiteljici nakon svoje smrti, da je prednica tužiteljice umrla 25. svibnja 2004., da je rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. I. R. čini imovinsko pravo na obnovu obiteljske kuće u V., ..., i to na temelju ranije navedenih dokumenata.

Suprotno navodima revizije pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da je pravo na obnovu u ratu oštećene obiteljske kuće u skladu sa Zakonom o obnovi („Narodne novine“, broj 24/96, 54/96, 87/96, 57/00 - dalje: ZO) strogo osobno pravo. Naime, prednica tužiteljice je preuzela temeljem čl. 7. Ugovora o obnovi osobnu obvezu da će se vratiti i prebivati u obnovljenom objektu sukladno čl. 5. st. 1. toč. 3. ZO.

Kako se predmetna kuća nije obnovila do smrti prednice tužiteljice, te kako prednica tužiteljice ne može svoju obvezu izvršiti, to je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da se radi o strogo osobnom pravu, koje je vezano uz osobu prednice tužiteljice, jer je ona preuzela zakonsku obvezu da će se vratiti u tu kuću i u istoj obitavati. U takvoj situaciji činjenica da je u rješenju o nasljeđivanju navedeno imovinsko pravo - pravo na obnovu kuće nije od utjecaja na ovaj predmet, niti to rješenje o nasljeđivanju može imati bilo kakav utjecaj na tuženika u ovom predmetu.

Odluke upravnih sudova na koje se poziva tužiteljica u ovom predmetu nisu od važnosti u ovom slučaju, jer se ne radi o istoj pravnoj situaciji, jer se u jednom slučaju radi o isplati potpore za popravak koja je priznata pravomoćnim rješenjem, a u drugom slučaju se govori o činjenici da je nasljednik prebivao u objektu koji se obnavlja do početka ratnih operacija.

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 31. listopada 2017.