- 1 -              Revt 247/15-2

Broj: Revt 247/15-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja „R. “ d.o.o. S. K. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., protiv ovršenika „V.“ d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž - 4412/13-3 od 22. prosinca 2014., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu broj Ovr - 1621/11 od 12. travnja 2011., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija ovršenika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je na temelju ovršne isprave (solemniziranog ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog kod javnog bilježnika A. H. br. Ov – 11766/08 od 2. srpnja 2008. s klauzulom ovršnosti od 22. studenog 2010.) i na temelju izvoda iz poslovnih knjiga od 20. prosinca 2010., određena ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 112/12 - dalje: OZ) je podnio ovršenik uz prijedlog da se rješenje ukine.

Ovrhovoditelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se ista odbaci kao nedopuštena.

Revizija je nedopuštena.

Odredbom čl. 12. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovršenik u reviziji ističe pogrešnu primjenu odredbi OZ-a, ali pri tom ne postavlja određeno pitanje u smislu odredbi čl. čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. S druge strane, revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

Kada bi se revizijskim navodima ovršenika i mogao pridati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja, još uvijek revizija ovršenika nije dopuštena jer ne sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da bi određeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako u ovom slučaju ovršenik u svojoj reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje, te kako u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da bi određena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 31. listopada 2017.