- 1 -              Rev 2089/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2089/13-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sinju, protiv prvotuženika A. T., J., i drugotuženice D. T., supruge A., koje zastupa punomoćnica I. V., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. C. i I. V. u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžo-143/12 od 20. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju broj P-247/11 od 4. studenoga 2011., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizije tuženika podnesene protiv drugostupanjske presude odbijaju se kao neosnovane.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizije tuženika podnesene protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuju se kao nedopuštene.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"Bez učinka je prema tužiteljici ugovor o darovanju od 23. listopada 2009. godine kojim je tuženik pod 1/ A. T. darovao svojoj supruzi, tuženoj pod 2/, nekretnine označene kao č.zem. 666/3, 666/4, 666/5, sve upisane u Z.U. 2588 K.O. B. i to bez učinka u dijelu koliko je potrebno za namirenje tužiteljičina potraživanja prema tuženiku pod 1/ A. T. u iznosu od 485.074,65 kn, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. travnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do namirenja tužiteljice, slijedom čega su tuženici dužni dopustiti da tužiteljica svoje potraživanje prema tuženiku pod 1/ u iznosu od 485.074,65 kn, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. travnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, namiri prodajom naprijed navedenih nekretnina označenih kao č.zem. 666/3, 666/4, 666/5, Z.U. 2588 K.O. B., kao i da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn, sve u roku 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude revizije su podnijeli prvotuženik i drugotuženica, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog svih zakonom predviđenih revizijskih razloga. U podnesenim revizijama zaključno su predložili Vrhovnom sudu Republike Hrvatske njihove revizije prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženicima dosuditi trošak revizijskog postupka.

 

Odgovori na revizije prvotuženika i drugotuženice nisu podneseni.

 

Revizije prvotuženika i drugotuženice podnesene protiv drugostupanjske presude nisu osnovane.

 

Revizije prvotuženika i drugotuženice podnesene protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nisu dopuštene.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za pobijanje pravne radnje dužnika odnosno prvotuženika, koji je besplatnim pravnim poslom (ugovorom o darovanju od 23. listopada 2009.) otuđio nekretnine pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude, drugotuženici.

 

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) i čl. 67. ZOO jer su na temelju utvrđenih odlučnih činjenica ocijenili da su ispunjene zakonske pretpostavke predviđene tim zakonskim odredbama.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka prvotuženik i drugotuženica u revizijama navode da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer u obrazloženju presude nije obrazložio koje činjenice, važne za odluku, smatra istinitima i na čemu zasniva svoju odluku, niti izreka pobijane presude proizlazi iz provedenih dokaza u postupku. Tuženici u revizijama tvrde da ničime u postupku nije dokazano da su oni bračni drugovi jer u spis nije dostavljen vjenčani list tuženika, a da oni o tome nisu iskazivali. Ističu da ih sud kao neuke stranke nije uputio da zbog složenosti predmeta angažiraju pravnu pomoć u vidu punomoćnika u osobi odvjetnika, što je sve propisano čl. 11. ZPP te čl. 296. ZPP. Smatraju da drugostupanjski sud nije obrazložio u presudi sve žalbene navode koje su tuženici istaknuli u žalbi te da im je kao strankama u postupku takvim postupanjem onemogućeno raspravljanje pred sudom, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.

 

Suprotno tvrdnjama revidenata tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je sud u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka. Zbog navedenog nije osnovan niti revizijski navod tuženika da je izreka drugostupanjske presude proturječna navodima suda o odlučnim činjenicama utvrđenim dokazima izvedenim tijekom postupka i iznesenim u obrazloženju te odluke. Neosnovano revidenti u reviziji navode da je drugostupanjski sud u obrazloženju presude trebao navesti razloge o tome kako je utvrdio da su oni bračni drugovi. Naime, iz zapisnika sastavljenog na glavnoj raspravi održanoj 21. listopada 2011. (list 12 spisa) proizlazi da je prvotuženik na toj glavnoj raspravi izjavio da mu je drugotuženica supruga, slijedom čega proizlazi da ta odlučna okolnost tijekom postupka nije bila sporna. Prema tome, revizijom pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost te presude.

 

U odnosu na revizijske navode prvotuženika i drugotuženice da ih prvostupanjski sudac kao neuke stranke nije uputio da zbog složenosti predmeta angažiraju pravnu pomoć u vidu punomoćnika odvjetnika, kako je to propisano čl. 11. ZPP te čl. 296. ZPP treba reći da propust prvostupanjskog suda koji tuženike nije upozorio na potrebu da uzmu punomoćnike odvjetnike, sukladno odredbi čl. 11. ZPP i čl. 296. ZPP, sam po sebi nije utjecao na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude. To stoga što iz zapisnika sastavljenog na glavnoj raspravi održanoj 21. listopada 2011. proizlazi da su tuženici u odgovorima na tužbu danim na toj glavnoj raspravi osporili činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, da im je uz poziv za ročište prvostupanjski sud dostavio tužbu sa dokumentacijom koju je tužiteljica dostavila u spis u privitku tužbe te da su se tuženici, kao stranke tijekom postupka mogli očitovati o svim odlučnim okolnostima, navodima protivne stranke i izvedenim dokazima. Zbog navedenog ovaj sud ocjenjuje da tuženici u reviziji neosnovano ističu da je  sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 11. ZPP i čl. 296. ZPP. Ovdje još treba reći da je neosnovana i neargumentirana tvrdnja revidenata da je opisanim postupanjem prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP,odnosno da je tuženicima zbog nezakonitog postupanja suda onemogućeno raspravljanje. Da bi se moglo govoriti o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP nezakonito postupanje suda treba rezultirati nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom, što zasigurno nije slučaj u ovoj pravnoj stvari budući da su tuženici sudjelovali u postupku i raspravljali pred sudom.

 

Osim toga, revidenti u revizijama neosnovano navode da bi tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP. To stoga jer je ovaj sud, ispitujući revizijske navode revidenata ocijenio da je drugostupanjski sud u obrazloženju revizijama pobijane drugostupanjske presude naveo i ocijenio sve one žalbene navode revidenata koji su odlučni za presuđenje.

 

Što se tiče navoda prvotuženika i drugotuženice iznesenih u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daju vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 66. ZOO te čl. 67. ZOO.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prihvativši  tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija prvotuženika i drugotuženice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Tuženici navodima iznesenima u revizijama pobijaju i drugostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizija prvotuženika i drugotuženice u dijelu kojima pobijaju drugostupanjsku odluku o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.