- 1 -              Revr 1215/16-4

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1215/16-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz L., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. Z. iz Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. i partneri d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-114/2016 od 17. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4408/14-44 od 30. studenoga 2015., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačava se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-114/2016 od 17. ožujka 2016. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4408/14-44 od 30. studenoga 2015.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 1.000,00  kn, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da su nedopuštene Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu broj 270-IO-101/14 od 12. lipnja 2014. godine  kao i Odluka tuženika broj 270-IO-101/14  od 10. srpnja 2014. godine kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava tužitelja, te se utvrđuje da radni odnos  tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica ..., Z., ..., OIB-... da tužitelja V. P., iz L., ..., OIB-... u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude vrati na posao i to na poslove na kojima je radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 1996. godine.

 

III Nalaže se tuženiku  Z. h. d.o.o., Podružnica ..., Z., ..., OIB-... da tužitelju V. P., iz L., ..., OIB-... u roku od 8 dana naknadi parnični  trošak u iznosu od 3.125,00 kuna."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Preinačava se odluka Općinskog radnog suda u Zagrebu broj pr-4408/14 od 30.studenog 2015. godine na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I Utvrđuje se da su nedopuštene Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu broj 270-IO-101/14 od 12. lipnja 2014. godine  kao i Odluka tuženika broj 270-IO-101/14  od 10. srpnja 2014. godine kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava tužitelja, te se utvrđuje da radni odnos  tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica ..., Z., ..., OIB-... da tužitelja V. P., iz L., ..., OIB-... u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude vrati na posao i to na poslove na kojima je radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 1996. godine.

 

III Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica ..., Z., ..., OIB-... da tužitelju V. P., iz L., ...., OIB-... u roku od 8 dana naknadi parnični  trošak u iznosu od 3.125,00 kuna.  "

 

II. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kuna."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i u cijelosti ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu uz naknadu troška tužitelju. Tužitelj je popisao trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije obrazloženje pobijane presude sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama slijedom čega ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prema tome, neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U odnosu na navode revizije da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, treba odgovoriti da revident određeno ne navodi koju to odredbu ZPP drugostupanjski sud u tijeku postupka nije primijenio ili ju je nepravilno primijenio, a da je to bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Stoga, tako navedeni revizijski razlog nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da ga je tuženik dužan vratiti na posao, kao i naknaditi mu parnične troškove.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika od 21. rujna 1979.,

 

- da je tužitelj na radnom mjestu poslovođa servisa Autobusa A. V. G. radio od 14. srpnja 1986. (što proizlazi iz rješenja tuženika od 4. kolovoza 1986.) da bi na navedeno radno  mjesto bio raspoređen za stalno rješenjem tuženika od 31. ožujka 1987.,

 

- da je školske godine 1982./83. bio od tuženika upućen na doškolovanje u Centar za usmjereno obrazovanje "...." iz Z., ..., ali da je to doškolovanje prekinuo i ponovno nastavio školske godine 1988./1989.

 

- da je tužitelj evidentiran u registru matične evidencije upisanih polaznika uz rad za 1982. godinu pod brojem ....

 

- da su s tužiteljem na doškolovanje bila upućena još četvorica radnika tuženika i to S. T., S. B., V. V. i D. N.,

 

- da radnik koji nije završio školovanje, poput D. N., morao je vratiti troškove školovanja tuženiku,

 

- da su gore navedeni radnici tuženika zajedno s tužiteljem pohađali večernju školu od ponedjeljka do petka,

 

- da su nakon položenih ispita i svih odslušanih predmeta pristupili završnom ispitu odnosno obrani završnog rada koja je bila pred komisijom od 3 člana,

 

- da je tužitelj evidentiran u Zapisniku o završnom ispitu polaznika obrazovanja uz rad 1989. godine na zbirnom spisku osoba pod nazivom "Zapisnici sa završnog ispita polaznika obrazovanja uz rad 26. lipnja 1989. godine - 5. stupanj strojarstvo",

 

- da je tužiteljeva svjedodžba Centar za usmjereno obrazovanje "...." izdana s datumom 26. lipnja 1989. u Z.,

 

- da je svjedok V. V. naglasio u svom iskazu da su svi koji su položili sve ispite i pristupili završnom ispitu, isti i položili, te da se radilo samo o formalnosti,

 

- da je tužitelj sa svjedocima S. T. i S. B. preuzeo od tuženika radnu knjižicu, te da su na općini T. upisali stupanj stečene stručne spreme u radnu knjižicu.

 

- da iz dopisa Elektrostrojarske obrtničke škole (pravnog sljednika Centra za usmjereno obrazovanje "....") od 23. svibnja 2014. (zaprimljen kod tuženika 30. svibnja 2014.) proizlazi da je škola izvršila provjeru svjedodžbi o završnom ispitu te da izvješćuju tuženika da svjedodžba tužitelja pod matičnim brojem ... od 26. lipnja 1989., a koju je izdao Centar za usmjereno obrazovanje "...." Z., nije pronađena,

 

- da je tuženik Odlukom od 12. lipnja 2014. izvanredno otkazao tužiteljev ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

 

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj na temelju lažne svjedodžbe na svoje ime o završnom ispitu Centra za usmjereno obrazovanje "...." iz Z., ..., broj djelovodnika: ..., matični broj: ... od 26. lipnja 1989. koju je pribavio od neidentificirane osobe i neutvrđenog datuma, kod nadležnog Ureda G. Z. ishodio upis obrazovnog profila "strojarski tehničar-specijalist, smjer mehanotehnika – automehaničar, 5 stupanj stručne spreme" u svoju radnu knjižicu pa da je takvim nedopuštenim ponašanjem prekršio radne obveze iz čl. 123. st. 2. toč. 1. i 7. TKU-a jer je na prijevaran način pokušao dovesti poslodavca u zabludu da povjeruje kako je obrazovanjem stekao srednju stručnu spremu, što predstavlja otkazni razlog Ugovora o radu te je pokrenut postupak otkazivanja istog,

 

- da je poslodavac postupio u skladu sa odredbama ZR-a te da je tužitelju omogućio iznošenje obrane, kao i da je proveo postupak savjetovanja o namjeravanoj odluci sa sindikalnim povjerenicima,

 

- da iz naprijed navedenih razloga poslodavac više nema povjerenja u rad tužitelja, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak rada tužitelja nije više moguć i radni odnos mu prestaje danom uručenja Odluke o otkazu,

 

- da iz izvještaja detektiva S. k.d. od 19. veljače 2015. proizlazi da je po nalogu i punomoći naručitelja – tužitelja od strane detektivskog ureda izvršeno prikupljanje podataka o okolnostima školovanja, pribavljanja i posjedovanja svjedodžbe o završnom ispitu tužitelja – svjedodžbe pod matičnim brojem ... od 26. lipnja 1989. koju je izdao tadašnji Centar za usmjereno obrazovanje "...." iz Z.,

 

- da iz navedenog izvještaja proizlazi da je tužitelj evidentiran u registru matične evidencije upisanih polaznika uz rad za 1982. i to pod brojem ... (list 131-132 spisa), s time da se u matičnoj knjizi ne nalazi matični arak sa evidencijskim kartonom, fotografijom i osobnim podacima tužitelja, opisom odslušanih te položenih predmeta, završnog rada, potpisa komisije i ocjena, a koji podaci su se do 1984. na navedeni način vodili za polaznike,

 

- da iz izvještaja proizlazi da se nakon 1984. službeno promijenila dokumentacija u školstvu, pa tako i način evidentiranja i vođenja matičnih knjiga i izgled svjedodžbi (ne vode se više matični kartoni polaznika, već zapisnici, te se sve matične knjige i registri o zapisnicima sa završnog ispita uvezuju nakon završnih polaganja te godine),

 

- da u uvezanom registru pod imenom Zapisnici o završnom ispitu polaznika obrazovanja uz rad za 1989. na zbirnom spisku osoba pod nazivom "zapisnici sa završnog ispita polaznika obrazovanja uz rad od 26. lipnja 1989. – V stupanj strojarstvo" između 35 polaznika pronalazi se evidentirano i ime tužitelja u 5. redu (list 133-134 spisa),

 

- da je u razgovoru sa tadašnjim voditeljem smjera strojarstva S. M. potvrđeno kako je u vrijeme 1988./1989. predavao dugogodišnji profesor Z. Š. (a koji je preminuo prije tri godine) koji je bio voditelj i mentor polaznika obrazovanja uz rad za strojarstvo – mehaniku i da je na završnom ispitu ujedno bio i predsjednik komisije,

 

- da se u izvještaju kao zaključak navodi da s obzirom na izgled svjedodžbe ispisan sadržaj, formu, žig škole, potpis tadašnjeg ravnatelja škole iz 1989. te podatke koji su upisani u svjedodžbu, svjedodžba izdana na ime tužitelja po svim parametrima odgovora svjedodžbama koje su izdavane 1989.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik, na kojem je prema čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR) teret dokaza, nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, odnosno nije dokazao da je tužitelj na temelju lažne svjedodžbe na svoje ime o završnom ispitu Centra za usmjereno obrazovanje "...." iz Z., ..., koju je pribavio od neidentificirane osobe i neutvrđenog datuma kod nadležnog Ureda G. Z., ishodio upis obrazovnog profila "strojarski tehničar – specijalist, smjer mehanotehnika-automehaničar, 5. stupanj stručne spreme" u svoju radnu knjižicu i time počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Naime, ocjena je prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao, usprkos tome što nije pronađena njegova svjedodžba pod matičnim brojem pod kojim je upisan, da je pristupio završnom ispitu 26. lipnja 1989. kada je izdana sporna svjedodžba (koja prema izvještaju detektiva S. k.d. po svim parametrima odgovora svjedodžbama na koje su izdavane 1989. i to obzirom na izgled, ispisani sadržaj, formu, žig škole i potpis tadašnjeg ravnatelja škole iz 1989.), kao i činjenicu da je sa svojim radnim kolegama S. T., S. B. i V. V. pohađao večernju školu te da je zajedno sa svjedocima T. i B. istovremeno upisao stupanj stručne spreme u radnu knjižicu na Općini T. na temelju te svjedodžbe, pa da u okolnostima konkretnog slučaja sumnja poslodavca da je radnik počinio povredu obveze iz radnog odnosa nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, već poslodavac mora dokazati postojanje povrede koja je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a što je u ovom slučaju izostalo. Pritom se sud prvog stupnja poziva na odluku ovog suda Revr-501/07 od 22. kolovoza 2007. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da za valjanost otkaza ugovora o radu nije dovoljna sumnja da je radnik djelo učinio već poslodavac mora dokazati da stvarno postoji opravdan razlog za otkaz.

 

Konačno, shvaćanje je prvostupanjskog suda da u situaciji kada tuženik kao poslodavac nije sa sigurnošću dokazao da je tužitelj teško povrijedio radne obveze, tada nije moglo doći ni do gubitka povjerenja u tužitelja kao radnika.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Drugostupanjski sud ocjenjuje pogrešnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda smatrajući da ključni moment koji je bio u obvezi dokazati tužitelj u ovoj pravnoj stvari jest da raspolaže vjerodostojnom svjedodžbom koja bi dokazala da je položio i V stupanj strojarstva, a što tužitelj nije dokazao. Pritom se u obrazloženju pobijane odluke navodi da ono što je bitno da bi se usvojio tužbeni zahtjev tužitelja je svjedodžba o završnom ispitu pod matičnim brojem P-3-1989 od 26. lipnja 1989. izdana od Centra za usmjereno obrazovanje "....", a koja kod imenovanog Centra u evidenciji nije pronađena, pa da samim tim tužitelj nije dokazao da svjedodžba o završnom ispitu koju je dostavio tuženiku original. Stoga da su ostvareni uvjeti za izvanredni otkaz tužiteljeva ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. ZR.

 

Prema ocjeni ovoga suda pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prvostupanjsku presudu preinačio i tužbeni zahtjev odbio.

 

Prema čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno i određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema čl. 131. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radniku ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nije utvrđeno da je tužiteljeva svjedodžba spomenute srednje škole čija preslika prileži spisu (list 42-44) nevjerodostojna, odnosno krivotvorena, niti da je tužitelj svjesno dao upisati kvalifikaciju u radnu knjižicu na temelju nevjerodostojne svjedodžbe. Stručna sprema dokazuje se odgovarajućim svjedodžbama koje predstavljaju javne isprave (čl. 138. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u srednjoj školi – "Narodne novine", broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12 i 34/13). Njima se dokazuje istinitost onoga što se u takvoj ispravi potvrđuje ili određuje, a kako je to propisano odredbom iz čl. 230. st. 1. ZPP. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava neispravno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP).

 

U okolnostima konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovoga suda presumpcija istinitosti i vjerodostojnosti javne isprave – tužiteljeve svjedodžbe nije oborena, time što u evidenciji pravnog sljednika Centra za usmjereno obrazovanje "...." nije pronađena. Naime, sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR na tuženiku je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz, pa je upravo tuženik u predmetnom sporu trebao dokazati da je navedena svjedodžba nevjerodostojna, odnosno krivotvorena. Tuženik niti ne tvrdi da je proveo odgovarajući postupak u kojem se utvrdila vjerodostojnost predmetne svjedodžbe ili pokrenuo postupak za njezino poništenje (čl. 21. st. 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji – "Narodne novine", broj 61/11 i 16/12). S druge strane, izvedeni dokazi (iskaz tužitelja, svjedoka, izvještaj detektiva S. k.d.) upućuje da se ne može smatrati da je svjedodžba nevjerodostojna odnosno da istu nije izdala obrazovna ustanova koja je navedena u ispravi, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Stoga, pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da sama činjenica da srednjoškolska ustanova u svojoj evidenciji nije pronašla svjedodžbu koja glasi na ime tužitelja, a da tužitelj nije dokazao da je svjedodžba o završnom ispitu koju je dostavio tuženiku original, kao i da je tužitelj svjesno upisao u radnu knjižicu stručnu spremu koja mu ne pripada na temelju svjedodžbe koju je pribavio od neidentificirane osobe i neutvrđenog datuma, predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu (čl. 108. ZR).

 

Prema tome, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da sama sumnja tuženika kao poslodavca da je tužitelj kao radnik počinio povredu obveze iz radnog odnosa nije opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, već je upravo poslodavac taj koji mora dokazati postojanje povrede koja je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a što u predmetnom sporu nije uspio.

 

Slijedom izloženog, pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prvostupanjsku presudu preinačio i tužbeni zahtjev odbio.

 

Stoga, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u st. I. izreke.

 

Tužitelju je dosuđen trošak revizije u smislu odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 31. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.