- 1 -              Revr 392/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 392/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz R., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku u R., protiv tuženika L. R. d.d. R., zastupanog po punomoćnici D. D., odvjetnici u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3264/11 od 31. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2583/07 od 11. studenoga 2010., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija  tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

»1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu tuženika bez broja, od dana 16. lipnja 2005. godine nedopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove LTR-4, koje je obavljao do dana zaprimljene poništavane odluke, u rok u od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Tuženik je dužan tužitelju s naslova izgubljene zarade isplatiti iznos od 81.003,91 kn bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini stope koju propisuje Uredba o stopi zatezne kamate (15% godišnje) i koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka tužitelja, tj. od 11. u mjesecu, za protekli mjesec do dana vraćanja na posao odnosno na iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 2.493,54 kn, počam od 11. srpnja 2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.095,33 kn, počam od 11. kolovoza 2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.372,39 kn, počam od 11. rujna 2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.095,33 kn, počam od 11. listopada 2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.818,27 kn, počam od 11. studenog 2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.095,33 kn, počam od 11. prosinca 2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.095,33 kn, počam od 11. siječnja 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.095,33 kn, počam od 11. veljače 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.541,21 kn, počam od 11. ožujka 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.372,39 kn, počam od 11. travnja 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.564,99 kn, počam od 11. svibnja 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.399,74 kn, počam od 11. lipnja 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.121,49 kn, počam od 11. srpnja 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.843,24 kn, počam od 11. kolovoza 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.991,19 kn, počam od 11. rujna 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.991,19 kn, počam od 11. listopada 2006. godine pa do isplate.

 

Nalaže se tuženiku da iz naprijed navedenih iznosa plati za tužitelja propisane doprinose "iz plaće" tj. da plati doprinos Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, doprinos Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, doprinos za zapošljavanje Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, da podmiri porez i prirez na dohodak Poreznoj upravi te da plati dužne doprinose "na plaću".

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 32.275,00 kn, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.«

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine presudu prvog i drugog stupnja i vrati predmet sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje, podredno preinači pobijane presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, uz obvezu naknade troškova postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a niti ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Revident općenito navodi da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i onog što proizlazi iz sadržaja priležećih isprava (radnog naloga, Pravilnika o radu, Kodeksa, izvještaja tuženika – područje Operative), te iskaza svjedoka koji su tijekom postupka saslušani. Tako obrazloženi revizijski razlog u suštini predstavlja razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 4. lipnja 2005., kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i to iz čl. 48. toč. 3. i toč. 7. Pravilnika o radu tuženika (dalje: Pravilnik).

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tuženik 16. lipnja 2005. donio odluku o otkazu ugovora o radu i to odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza radnog odnosa;

 

- da je navedena odluka donesena u roku predviđenom odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 30/04 i 173/04);

 

- da je tužitelj protiv navedene odluke pravovremeno podnio tužbu sudu;

 

- da je tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane na način da je tužitelj dao izjavu 10. lipnja 2005.;

 

- da se tuženik prije donošenja namjeravane odluke savjetovao i izvijestio Radničko vijeće, koje je dalo suglasnost u smislu odredbe čl. 114. st. 2. Zakona o radu;

 

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima mantista vinčmana, u čijem opisu radnih zadataka se navodi da obavlja poslove signaliste, a da vinčman obavlja poslove upravljanja brodskom dizalicom;

 

- da je 2. veljače 2005. grupa od osam radnika, kojoj je na čelu bio tužitelj, trebala obaviti ukrcaj tereta (jelove građe) na motorni brod P. obalnom (mosnom) dizalicom;

 

- da je oko 11,00 sati došlo do kvara na obalnoj dizalici;

 

- da su radnici tuženika odmah otišli popraviti obalnu dizalicu, koja je ostala u poziciji u prostoru iznad broda;

 

- da je za to vrijeme tužitelj samoinicijativno uz pomoć člana posade broda pokrenuo brodsku dizalicu, koja je tada bila u prostoru sudara s obalnom dizalicom;

 

- da je brodska dizalica također bila u kvaru, o čemu tužitelj nije imao saznanja, te da je došlo do nekontroliranog kretanja grane brodske dizalice i njezinog udaranja u obalnu dizalicu, kojom prilikom je nastala ukupna materijalna šteta u visini od 989.000,00 kn.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i rezultata cjelokupnog postupka, sudovi prvog i drugog stupnja ocijenili su da su ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 119. st. 1. Zakona o radu.

 

Naime, ocjena je sudova da je tužnik dokazao da je tužitelj počinio povredu radne obveze iz radnog odnosa koja je propisana odredbom čl. 48. toč. 3. Pravilnika tuženika.

 

Prema odredbi čl. 48. Pravilnika osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, a zbog kojih Društvo može izvanredno otkazati ugovor o radu, smatraju se povrede obveza iz radnog odnosa u stavku 3. – nesvrsishodno i neodgovorno korištenje sredstava rada, a u stavku 7. namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokovanje štete Društvu.

 

S obzirom na naprijed navedeno, sudovi su pravilno ocijenili da su se u konkretnom slučaju ispunile svi zakonom predviđene pretpostavke iz odredbe čl. 114. Zakona o radu.

 

Naime, prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o radu poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Tuženik kao poslodavac je imao opravdano pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja da isti savjesno ispunjava svoje radne obveze i da se s osobitom pažnjom odgovorno i profesionalno ponaša na svom radnom mjestu.

 

S obzirom da je tužitelj samoinicijativno, bez ičijeg naloga pokrenuo brodsku dizalicu i time, zbog nepravilnog rukovanja i kvara brodske dizalice, nanio štetu tuženiku u iznosu od 989.000,00 kn, opravdano je istom izvanredno otkazan ugovor o radu.

 

Slijedom navedenog neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.