- 1 -              Revr 2151/15-2

 

 

 

 

Broj: Revr 2151/15-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. J. iz S., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika P. grupa d.o.o Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, te protutužbi tuženika-protutužitelja P. grupa d.o.o. Z., (dalje u tekstu: tuženik), kojeg zastupa Ž. O., odvjetnik u S., protiv tužiteljice-protutužene I. J. iz S., (dalje u tekstu: tužiteljica), koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-98/12 od 14. studenoga 2013. (ispravljena rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-98/12 od 26. lipnja 2015.), kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IVP-360/10 od 10. svibnja 2012. (ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IVP-360/10 od 7. ožujka 2014.), u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika P. grupa d.o.o. Z., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je Otkaz Ugovora o radu, a koji otkaz je tužiteljici usmeno priopćen 20. ožujka 2010. godine, kao i prestanak radnog odnosa tužiteljici nedopušten i nezakonit te da radni odnos tužiteljice nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove recepcionarke ili druge odgovarajuće poslove i to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici izgubljene plaće od dana prestanka Ugovora o radu pa do donošenja prvostupanjske presude u iznosu od 56.649,74 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do 30. lipnja 2012. godine u visini od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine u visini od 12% godišnje, a ako se kamatna stopa bude mijenjala, onda prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a koja na navedene iznose teče kako slijedi:

 

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16. travnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16. svibnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16. lipnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16. srpnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16 rujna  2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16 listopada 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16 studenoga 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16 svibnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16 lipnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16 srpnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16 kolovoza  2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16. rujna 2011. godine pa do isplate, i

- na iznos od 4.046,41 kuna od 16. listopada 2011. godine pa do isplate.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor tužiteljici isplatiti iznos od 4.046,41 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2011. godine do 30. lipnja 2011. godine u visini od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine u visini od 12% godišnje, a ako se kamatna stopa bude mijenjala, onda prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

 

IV. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 15.937,50 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 10. svibnja 2012. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

 

V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

"Raskida se Ugovor o radu od dana 1. lipnja 2009. godine, sklopljen između tužiteljice-protutužene kao radnice i tuženika-protutužitelja kao poslodavca s danom 6. travnja 2010. godine, te tim danom tužiteljici-protutuženici prestaje radni odnos kod tuženika-protutužitelja."“

 

Drugostupanjskom presudom, suđeno je:

 

„I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IVP-360/10 od 10. svibnja 2012. godine:

 

- u odluci pod točkom I. izreke,

- u odluci pod točkom II. izreke,

- u odluci pod točkom III. izreke te

- u odluci pod točkom V. izreke.

 

II. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika-protutužitelja, pa se preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu broj IV P-360/10 od 10. svibnja 2012. godine, na način da ista glasi:

 

Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici-protutuženoj parnični trošak u iznosu od 9.843,75 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 10. svibnja 2012. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, dok se odbija zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadu daljnjeg zatraženog troška u iznosu od 6.093,75 kuna.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu presudu i "sam odlučiti u predmetnoj pravnoj stvari".

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koji se tuženik poziva u reviziji i navodi da je kao tuženik u pobijanoj drugostupanjskoj presudi označeno drugo trgovačko društvo – P. d.o.o., a ne P. grupa d.o.o. Međutim, ne radi se o tome da je presuda donesena protiv nepostojeće pravne osobe, već o pogrešci u imenu, odnosno u nazivu tuženika, koju sud može ispraviti u svako doba u smislu čl. 342. st. 1. ZPP, a koju su sudovi ispravili – prvostupanjski sud rješenjem od 7. ožujka 2014., a drugostupanjski sud rješenjem od 26. lipnja 2015.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tuženik. Suprotno tvrdnjama tuženika, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da ta presuda sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe, odnosno tužbenog zahtjeva.

 

Iz sadržaja revizije proizlazi da tuženik, pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zapravo prigovora tome da su nižestupanjski sudovi pogrešno utvrdili činjenicu da je tužiteljici usmeno otkazan ugovor o radu i da nije počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa, odnosno da nisu utvrdili sve činjenice za odluku o zahtjevu za isplatu naknade plaće, kao i činjenicu da postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć (u vezi zahtjeva tuženika za sudski raskid). Takvi revizijski navodi, kojima tuženik prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, nisu od značaja za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke s obzirom na to da se u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten baviti prigovorima činjenične naravi (u smislu odredbe čl. 385. ZPP).

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopušten i nezakonit otkaz ugovora o radu koji je tužiteljici usmeno priopćen 20. ožujka 2010., zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljici nije ni prestao, zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad na poslove recepcionarke ili druge odgovarajuće poslove, zahtjev za isplatu naknade plaće i naknade za neiskorišteni odmor. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu.

 

U provedenom postupku utvrđeno je da je ugovor o radu tužiteljici usmeno otkazan 20. ožujka 2010.; da je prema obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu, kojim je tuženik odgovorio na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, tužiteljica neopravdano izostala sa posla i da nije nadređene obavijestila o razlozima spriječenosti; da je tužiteljica telefonom obavijestila prokuristicu tuženika da joj je otvoreno bolovanje, a koje je opravdano izvješćem o bolovanju od 18. ožujka 2010. godine, a za razdoblje od 13. do 19. ožujka 2010.

 

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili pozivom na odredbu čl. 112. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR) da je nezakonit otkaz koji nema pisani oblik i koji nije dostavljen radniku, odnosno koji nije obrazložen, ali i da u smislu čl. 108. st. 1. ZR ne postoje razlozi zbog kojih je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu prema obrazloženju tuženika kojim je tuženik odgovorio na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice.

 

Pravilno je odbijen protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu jer sudovi nisu utvrdili postojanje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Naime, prema odredbi čl. 117. st. 2. ZR poslodavac treba dokazati da postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, dok radnik u smislu čl. 117. st. 1. ZR može staviti zahtjev za sudski raskid ugovora o radu ako mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, dakle iz subjektivnih razloga (tako i Vrhovni sud u Revr 508/07 od 3. listopada 2007.).

 

Slijedom navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 31. listopada 2017.