- 1 -              Rev-x 96/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 96/16-2

 

 

 

R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz D., zastupanog po punomoćnici B. S.-R., odvjetnici u D., protiv I. tuženika Đ. B. iz D., II. tužene J. R. iz D., zastupane po punomoćniku N. R. iz D., III. tuženika P. B. iz D., IV. tuženika Đ. B. iz M., V. tuženika M. G. iz D., VI. tuženika J. G. iz B., VII. tuženika F. P. iz D., zastupanog po punomoćnici M. U., odvjetnici u D., i VIII. tužene M. T. iz D., zastupane po punomoćnici M. U., odvjetnici u D., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji VII. i VIII. tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. broj Gž-373/13 od 6. svibnja 2015. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. broj P-563/03 od 11. svibnja 2012., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku posl. broj Gž-373/13 od 6. svibnja 2015. u dijelu u kome je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. broj P-563/03 od 11. svibnja 2012. u odnosu na VII. i VIII. tuženike, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj I. P. temeljem kupoprodajnog ugovora od 05. srpnja 2000. g. stekao pravo vlasništva i to na cjelini sada novoformirane čest. zem. 1032/4 k.o G., (u novoj izmjeri k.č.br. 510/5 k.o. D.) kao i zgrade-uprava, tlocrtne površine 180 m² i prodavaonice-tlocrtne površine 51 m², izgrađenih na ovoj nekretnini, pa su svi tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na gore označenim nekretninama, uz prethodno brisanje do sada svih svojih uknjiženih prava i prava svojih pravnih prednika, te ujedno dužni trpjeti provedbu prijavnog lista kojim je formirana čest. zem. 1032/4 k.o G., a sve na temelju ove presude.

 

II. Dužni su tuženici ad. 5, ad. 7 i ad. 8 nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 11.162,26 kn."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 563/03 od 11. svibnja 2012. godine:

 

a) preinačuje u dijelu točke I izreke kojim je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine opisane u toj točki na temelju pravog posla-kuprodajnog ugovora od 5. srpnja 2000. godine, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao nesnovan,

 

b) potvrđuje u preostalom dijelu."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je potvrđena prvostupanjska presuda reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijeli VII. i VIII. tuženici iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava (kako to u reviziji navode VII. i VIII. tuženici). K tome, VII. i VIII. tuženici smatraju da odluka u sporu ovisi o rješenju sljedećih pravnih pitanja za koje smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

1. Da li tužitelj u ovom slučaju ima pravo tj. da li je stav Županijskog suda da je tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti po propisima koji su vrijedili do tada (u smislu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – dalje: ZVDSP), pri čemu smatra da nije od značaja što je ta nekretnina do 1991. prema zemljišnoknjižnom vlasništvu bila u režimu društvenog vlasništva pa je stoga prihvatio tužbeni zahtjev iako tužbom nije kao osnov stjecanja navedena dosjelost?,

 

2. Može li se osnovano u smislu odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima utvrđivati pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je do 8. listopada 1991. g. bila u režimu društvenog vlasništva, a bez primjene čl. 388. st. 4. navedenog zakona?.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju VII. i VIII. tuženika.

 

Revizija VII. i VIII. tuženika je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako je predmetna pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. ZPP, to je u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a posljedično čemu, u konkretnom slučaju, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Stoga, predmetna revizija VII. i VIII. tuženika razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja protiv VII. i VIII. tuženika na dužnost trpljenja uknjižbe prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini uz brisanje do sada uknjiženih prava i na dužnost trpljenja provođenja prijavnog lista kojim je formirana čestica 1032/4 k.o. G.

 

Drugostupanjski sud prihvaća taj tužbeni zahtjev jer da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva. Drugostupanjski sud zaključuje da su tužitelj i njegovi prednici bili u samostalnom posjedi predmetne nekretnine kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici od 8. listopada 1991. pa do utuženja (više od 10 godina).

 

Donoseći pobijanu drugostupanjsku presudu drugostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu u reviziji ukazuju VII. i VIII. tuženici. Ovo iz razloga što pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati, jer obrazloženje te presude ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

Naime, drugostupanjski sud zaključuje da su tužitelji i njegovi prednici bili, između ostalog, i pošteni posjednici predmetne nekretnine. No razlog takvoj ocjeni drugostupanjski sud ne navodi u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude. Ovo unatoč tome što je prvostupanjski sud utvrdio, a drugostupanjski je sud prihvatio to utvrđenje, da je u zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja I. P. (pravnog prednika VII. i VIII. tuženika). Stoga ostalo je nejasno na temelju čega drugostupanjski sud zaključuje da su tužitelj i njegovi prednici bili pošteni posjednici predmetne nekretnine.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o predmetnoj žalbi VII. i VIII. tuženika protiv prvostupanjske presude, a u obrazloženju koje odluke će dati jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Zagreb, 31. listopada 2017.