- 1 -              Revr 1592/15-2

 

 

 

 

Broj: Revr 1592/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz B., OIB: …, zastupan po punomoćniku G. M., odvjetniku u V., protiv tuženika T. š. O. d.o.o. O., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i partneri j.t.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3366/2014-4 od 23. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-32/2014-11 od 3. lipnja 2014., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika preinačava se presuda Županijskog suda Osijeku poslovni broj Gž-3366/2014-4 od 23. travnja 2015. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-32/2014-11 od 3. lipnja 2014. i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „I/ Utvrđuje se da je otkaz Ugovora o radu broj 4051 na neodređeno vrijeme koji je zaključen između stranaka dana 14.11.2002.god. i Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 25.5.2012.god. i koji je otkaz tuženik T. Š. O. d.o.o. O., OIB: … dao tužitelju J. B. iz B., OIB: … odlukom o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika od dana 5.12.2013.god. nije dopušten niti zakonit pa stoga radni odnos tužitelja nije prestao.

 

              II/ Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto za koje je imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u roku od 8 dana, te da mu prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa do vraćanja tužitelja na posao, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sve uvećano za pripadajuću zateznu kamatu od dana donošenja odluke u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.“

 

              II. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime troškova parničnog postupka nastalih u povodu sastava pravnog lijeka isplati iznos od 1.125,00 kn u roku od 8 dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja utvrđen je nedopuštenim otkaz Ugovora o radu broj 4051 koji je sklopljen između stranaka dana 14. studenoga 2002. i Aneks Ugovora o radu od 25. svibnja 2002. te je utvrđeno da radni odnos tužitelju nije prestao, naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto za koje je imao sklopljen ugovor o radu te da mu se prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa do vraćanja tužitelja na posao i da mu se naknadi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kn sa zateznom kamatom.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

 

              U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija tuženika odbije kao neosnovana i naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak nastao u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 5. prosinca 2013.

 

              U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

 

              - da je tuženik dana 5. prosinca 2013. donio odluku o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika iz razloga što je tužitelj učestalo u periodu od 20. listopada 2013. do 2. studenoga 2013. kršio radnu disciplinu u obvezi iz radnog odnosa na način da je samovoljno koristio pauze u tijeku vožnje te neovlašteno koristio vozilo mimo obavljanja redovnih poslova;

 

              - da je o navedenim povredama izvršena pisana prijava 4. studenoga 2013.;

 

              - da se navedene povrede sastoje u tome što je dana 20. listopada 2013. tužitelj u radno vrijeme i to u 15,39 sati parkirao u T. i na parkingu bio od 15,39 sati do 17,16 sati za koje vrijeme nije obavljao poslove;

 

              - da je dana 25. listopada 2013. za vrijeme radnog vremena u periodu od 8,39 sati do 9,11 sati tužitelj bio parkiran na adresi … benzinska crpka L. te za to vrijeme nije obavljao poslove;

 

              - da je dana 28. listopada 2013. u radnom vremenu tužitelj u periodu od 8,30 sati do 9,12 sati bio na adresi … benzinska crpka L. te za to vrijeme nije obavljao poslove te da je na adresi … stajao u periodu od 9,23 sati do 9,42 sati za koje vrijeme nije obavljao poslove;

 

              - da je dana 29. listopada 2013. tužitelj u radnom vremenu u periodu od 15,10 sati do 16,40 sati bio u B. u te za to vrijeme nije obavljao poslove;

 

              - da je 2. studenoga 2013. tužitelj u radnom vremenu u periodu od 15,33 sati do 16,21 sati bio u B. te za to vrijeme nije obavljao poslove;

 

              - da tužitelj za navedeni period je trebao koristiti pauzu u okviru prostora poslodavca s obzirom na to da je u tijeku radnog vremena vozio oko 30 km ili u vremenskom trajanju od 1,5 do 2 sata;

 

              - da o svojim stajanjima nije obavijestio nadležnog rukovoditelja;

 

              - da je dana 29. listopada 2013. tužitelj koristio vozilo u privatne svrhe kako bi svojoj supruzi dostavio ključeve od auta koji su ostali u njegovom vozilu;

 

              - da je dana 2. studenoga 2013. također tužitelj došao po svoju suprugu koja je sletjela u kanal u B. kako bi joj pomogao;

 

              - da tužitelj nije imao odobrenje poslodavca za korištenje vozila u privatne svrhe;

 

              - da je tužitelj obavio sve svoje radne zadatke u navedenom periodu;

 

              - da je za tuženika nastupila šteta koja se sastoji u vrijednosti goriva potrošenog za upotrebu vozila u privatne svrhe.

 

              Sudovi prvog i drugog stupnja su ocijenili da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 108. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 - dalje: ZR) te su odbili tužbeni zahtjev.

 

              Prema odredbi čl. 108. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu s propisanim i ugovorenim otkaznim rokom, ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

              Iako su sudovi prvog i drugog stupnja utvrdili nepravilnosti u postupanju tužitelja kroz period koji mu se stavlja na teret, isti su cijeneći činjenicu da se radi o višekratnim povredama unutar kratkog razdoblja koje nisu utjecale na pravovremeno obavljanje radnih zadataka već činjenicu da se radi o dugogodišnjem radniku koji je imao 34 godine radnog staža smatrali da navedene višekratne povrede ne predstavljaju opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika. Sud drugog stupnja smatra kako bi svakako bilo ispunjeno u slučaju opetovanog kršenja radnih obveza ili u slučaju da poslodavac pismeno upozori radnika na kršenje radne obveze a da do povrede radne obveze dođe i nakon toga. Suprotno zaključcima prvog i drugog stupnja ovaj sud smatra da su se u cijelosti ispunili uvjeti za redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika jer opisana postupanja tužitelja po ocjeni ovog sud imaju značaj kršenja obveza iz ugovora o radu.

 

              U okolnostima konkretnog slučaja, a kako su povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojeg je tužitelju otkazan ugovor o radu vršene više puta i u kontinuitetu unutar promatranog razdoblja, ostvarene su pretpostavke iz odredbe čl. 108. ZR. U konkretnom slučaju u pitanju je bilo kršenje obveze iz ugovora o radu u jednom kraćem vremenskom periodu koja su se višekratno ponavljala te je izvjesno da je takvim postupanjem tužitelj jasno iskazao namjeru da će i ubuduće se tako ponašati prema tuženiku a što sve u svojoj ukupnosti predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa što je razlog za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika.

 

              Nesporno je među strankama da je tuženik dobio suglasnost za davanje redovitog otkaza ugovora o radu od strane radničkog vijeća te da je bila ispoštovana procedura predviđena odredbama Zakona o radu pri davanju redovitog otkaza ugovora o radu skrivljenim ponašanjem. S obzirom na naprijed utvrđene činjenice revizijski sud je zbog pogrešne primjene materijalnog prava preinačio odluke suda prvog i drugog stupnja te je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP presudio kao u izreci pod toč. I.

 

              Odluka o parničnom trošku kojeg tužitelj treba naknaditi tuženiku donijeta je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženika pred punomoćnikom u revizijskoj fazi postupka.

 

              Odluka o trošku sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

 

              Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

             

Zagreb, 31. listopada 2017.