Posl. br. Gž-2004/15-2

 

 

 

 

Posl. br. Gž-2004/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Bruna Frankovića,  kao predsjednika vijeća, Roberta Fabrisa, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja D. I., OIB:… iz P., i A. J. I., OIB: … iz K., oboje zastupanih po punomoćniku S. S., odvjetniku iz P., protiv tuženice M. K., OIB: … iz P., zastupane po punomoćnici V. M., odvjetnici iz P.,  radi utvrđenja da određena imovina ne ulazi u ostavinu,odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. P-2321/15-31 od 14. srpnja 2015. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2017. godine

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

 

I.Prihvaća se, kao osnovana, žalba tužitelja te se preinačuje u cijelosti presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. P-2321/15-31 od 14. srpnja 2015. godine, na način da ista, sada preinačena, glasi:

 

" Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

I. Utvrđuje se da u ostavinu pok. I. M. pok. M., rođene B.,  koji se ostavinski postupak vodi kod Općinskog suda u Puli pod posl.br.: O-668/10, ne spada nekretnina kč.br. 4241/10, stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk.ul. 7574. k.o. P.. Utvrđuje se da je i nekretnina kč.br. 4241/10, stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk.ul. 7574, k.o. P., predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 11. kolovoza 1997. godine, između I. M., kao primatelja uzdržavanja i I. J., I. D. i M. K., kao davatelja uzdržavanja, pa se ovlašćuju tužitelji da u zemljišnim knjigama ishoduju uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to u korist tužitelja I. J. i I. D., te u korist tuženice M. K., svako u 1/3 dijela.

 

II. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 50.012,50 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, kao i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška."

 

II. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 17.975,00 kuna u roku od 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

Pobijanom presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a kojim su zahtijevali da se utvrdi da u ostavinu iza pok. I. M. pok. M., rođene B.,  koji se ostavinski postupak vodi kod Općinskog suda u Puli pod posl.br.: O-668/10, ne spada nekretnina kč.br. 4241/10, stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk.ul. 7574. k.o. Pula. Utvrđuje se da je i nekretnina kč.br. 4241/10, stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk.ul. 7574, k.o. P., predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 11. kolovoza 1997. godine, između I. M., kao primatelja uzdržavanja i I. J., I. D. i M. K., kao davatelja uzdržavanja, pa da se ovlašćuju tužitelji da u zemljišnim knjigama ishoduju uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to u korist tužitelja I. J. i I. D., te u korist tuženice M. K., svako u 1/3 dijela, a po pravomoćnosti presude, te da se nalaže tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak, u roku od 15 dana.

Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženoj naknade parnični trošak u iznosu od 9. 634,00 kuna u roku od 15 dana.

 

              Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelji, iz svih žalbenih razloga, te ističu da je sud utvrdio povijesno zemljišno knjižno stanje, ali da je propustio utvrditi da sporna k.č.br. 4241/10 je nastala 1995. godine parcelacijom od matične k.č.br. 4241/3 k.o. P., a ta čestica je od 1979. godine pa sve do 2004. godine bila upisana istovremeno u dva zk.uloška i to zk.ul. 4514 k.o. P. i zk.ul. 7574 k.o. P..

Matična k.č.br. 4241/3 bila je upisana u zk.ul. 4514 k.o. P. kao vlasništvo J. I. u cijelosti a potom kao vlasništvo M. I. u cijelosti, temeljem rješenja o nasljeđivanju, i to sve do 2004. kada je po službenoj dužnosti ispisana iz tog zk.uloška pozivom na broj Z-784/79 (Z-638/04). Istovremeno je od 1979.matična k.č.br. 4241/3 bila upisana i u zk.uložak 7574 k.o. P. kao suvlasništvo J. I. i M. I., te je ista 1995. parcelirana na nove k.č.br. 4241/3 , spornu k.č.br. 4241/10 i k.č.br. 4241/11 k.o. P..

Nadalje žalitelji ističu da u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. J. I., 1996/1997. godine, ostavinski sud je pribavio samo vlasnički list za zk.ul. 4514 k.o. Pula u kojemu je pok. J. I. još uvijek bio upisan kao samovlasnik k.č.br. 4241/3 k.o. P., odnosno niti ostavinski sud a niti nasljednici u tom postupku nisu primijetili da predmetna čestica 4241/3 je upisana u zk.ul. 4514 k.o. P., a koju česticu je naslijedila M. I. i nije bila u cijelosti vlasništvo I. J. niti je kao takva više postojala, jer je već ranije bila parcelirana.

Dakle, zbog pogreške zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli iz 1979. godine, koji istu nekretninu 25 godina vodoi odvojeno u dva zasebna zk.uloška, pogriješio je i ostavinski sud u ostavinskom postupku iza pok. J. I. i potom odvjetnik R. F., koji je sastavio sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju na temelju neispravnog rješenja o nasljeđivanju.

              U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava žalitelji ističu da je sud utvrdio da je zbog propusta u sastavljanju spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je posljedica propusta u donošenju rješenja o nasljeđivanju, i to glede oznake sporne nekretnine, isti ugovor nije bio zaključen i za predmetnu k.č.br. 4241/10 k.o. P., a da ista ne može niti predstavljati naknadno pronađenu imovinu u smislu čl. 3. Ugovora, pa kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju strogo formalni ugovor, ta predmetna nekretnina, prema stavu suda, nije prenesena istim ugovorom.

Takav pravni stav je pogrešan, po žaliteljima, jer u ovoj pravnoj stvari nije sporna forma, oblik ugovora, već je sporan njegov sadržaj, ali ako postoje nejasnoće u spornoj odredbi to se može tumačiti kakva je bila stvarna volja stranaka.

Nadalje se navodi da je pravu volju ugovornih strana prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio kada je naveo da smatra da je želja M. I. bila da svu svoju imovinu pa tako i predmetnu nekretninu ostavi svojim pastorcima svakome u 1/3 dijela. Taj zaključak, po žaliteljima, proizlazi iz svih provedenih dokaza i iskaza svjedoka R. F., odvjetnika iz P. , iskaza same tuženice , iskaza 1.tužitelja, iz obavijesti tužene itd.

Žalitelji ističu da je sama tužena u svom iskazu potvrdila da je volja pok. M. I. (koju su zvali teta) i svih ugovornih strana bila da ona spornim ugovorom prenese svojim pastorcima svu svoju imovinu dakle i predmetnu kuću, svakome u 1/3 dijela, a što proizlazi iz pisane obavijesti iz 2000. koju je tužena uputila tužiteljima, a iz koje je razvidno da je tužena već tada utvrdila da sporna k.č.br. 4241/10 nije izričito obuhvaćena u ugovor, ali da je i ta čestica predmetom ugovora, jasno proizlazi da je sastav takve oporuke bila tuđa ideja a ne ideja M. I., tada starice od 80 godina, odnosno da je tužena htjela iskoristiti predmetni propust pa je navela pok. M. I. da potpiše predmetnu oporuku.

              Isto tako ističu da u članku 2. ugovora je navedeno da je u cijelosti k.č.br. 4241/3 k.o. P., upisana u zk.ul. 4514 k.o. P., dakle, matična parcela od koje je nastala sporna k.č.br. 4241/10. Volja M. I. bila je da predmetnim ugovorom prenese svojim pastorcima matičnu k.č.br. 4241/3 u cijelosti, dakle upravo taj dio u cijelosti, neovisno o tome što je ta nekretnina naknadno drugačije označena u katastru i zemljišnoj knjizi. Stoga tumačenje odredbe čl. 2. Ugovora bi trebalo biti kako je predmet ugovora bila i sporna nekretnina, k.č.br. 4241/10 iako ona nije točno naznačena u tom  ugovoru, ali obuhvaćena je naznakom matične parcele od koje je nastala.

              Žalbeni je prijedlog da se preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, te naknadi parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe.

 

Žalba tužitelja je osnovana.

 

U ovom parničnom postupku tužitelji su zahtijevali da se utvrdi da u ostavinu iza pok. I. M. pok. M., rođene B.,  koji se ostavinski postupak vodi kod Općinskog suda u Puli pod posl.br.: O-668/10, ne spada nekretnina kč.br. 4241/10, stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk.ul. 7574. k.o. P., te da se utvrdi da je i nekretnina kč.br. 4241/10, stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2, upisana u zk.ul. 7574, k.o. P., predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 11. kolovoza 1997. godine, između I. M., kao primatelja uzdržavanja i I. J., I. D. i M. K., kao davatelja uzdržavanja, pa da se ovlašćuju tužitelji da u zemljišnim knjigama ishoduju uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to u korist tužitelja I. J. i I. D., te u korist tuženice M. K., svako u 1/3 dijela.

 

Prvostupanjski je sud kao neosnovan odbio takav njegov tužbeni zahtjev uz zaključak, u bitnome, da je M. I. je vjerojatno u trenutku zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju htjela prenijeti vlasništvo na svoj svojoj imovini, pa tako i predmetnoj k.č.br. 4241/10 upisanoj u zk.ul.7574 k.o. P., jer i u čl. 3. st.2. navodi da je nekretnine naslijedila od svog pok. supruga J. I., temeljem oporuke i rješenja suda O-568/96 od 25. 7. 1997. godine.

Međutim prvostupanjski sud zaključuje da se predmetna nekretnina ne navodi u čl. 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju (navodi se čestica koja je prestala postojati još 1995. godine), dok je Ugovor o doživotnom uzdržavanju strogo formalni ugovor, pa unatoč činjenici što je M. I. možda i željela prenijeti tada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje pastorke (ovdje parnične stranke) to Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (čl. 2.) nije učinila.

 

Po stavu prvostupanjskog suda radi se o krivim podacima u rješenju  o nasljeđivanju i samim time i u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju,slijedom čega, prvostupanjski sud smatra da je propust u sastavljanju tog ugovora, koji je strogo formalni ugovor, rezultirao  time da predmetna nekretnina nije Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijeta u vlasništvo strankama svakoj u 1/3 dijela, zbog čega je mogla biti predmetom oporuke iz 2006. godine i zbog čega ulazi u ostavinu iza pok. M. I. te će se raspoređivati temeljem oporuke, odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj tužbeni zahtjev tužitelja. 

 

              Glede pak, samog merituma ovog spora, obzirom na žalbene razloge žalitelja, valja primijetiti da je u ovom parničnom postupku utvrđeno:

 

- da su iz kč.br. 4241/3 k.o. Pula, koja je bila upisana u zk.ul. 4514 k.o. P. i imala je površinu od 3764 m2. 1995. parcelacijom nastale 3 nekretnine i to k.č.br. 4241/3 oranica, površine 2750 m2, k.č.br. 4241/10 stambena zgrada, dvorište i oranica, površine 914 m2 i 4241/11 stambeno-poslovna zgrada i dvorište, površine  569 m2, te su te tri katastarske čestice  upisane su u zk.ul. 7574 k.o. P. (umjesto u dotadašnji zk.ul. 4514), i to u ½ dijela u korist J. I. i u ½ dijela M. I.;

 

-da je potom k.č.br. 4241/11 uknjižena je na ime D. I. (ovdje tužitelj) temeljem ugovora o darovanju;

 

- da je M. I. bila suvlasnica u ½ dijela k.č. 4241/3 i 4241/10 upisanih u zk.ul. 7574 k.o. P. u trenutku kada je njen suprug umro dana 3. kolovoza 1996, te je postala nasljednica u preostalih ½ dijela  k.č.br. 4241/3 i 4241/10 zk.ul. 7574 k.o. P. i to ex lege;

 

- da je zbog toga rješenje suda u ostavinskom postupku kojim je ona utvrđena nasljednicom u cijelosti na nekretnini koja kao takva u tom trenutku više nije ni postojala (u tom trenutku nije postojala kč.4241/3 upisana u zk.ul. 4514 k.o. P.- površine 3764 m2), nije bilo pravno relevantno;

 

- da je odvjetnik R. F. sastavio Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je predmet ovoga spora i u kojem je u članku 2. naveo da M. I. prenosi u vlasništvo nekretnine koje su u njenom vlasništvu i to k.č.br. 4241/3 upisana u zk.ul.4514 k.o. P.;

 

- da je u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju M. I. bila samovlasnica sporne k.č.br. 4241/10 upisane u zk.ul. 7574 k.o. P. u naravi  stambena zgrada, dvorište i oranica površine 914 m2.

 

Suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, ovaj sud smatra da su tužitelji temeljem provedenog dokaznog postupka dokazali osnovanost svog tužbenog zahtjeva.

 

Naime, iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju (list 6-10 spisa) proizlazi da M. I., kao primateljica uzdržavanja u znak zahvalnosti, po njenoj smrti prenosi u vlasništvo davateljima uzdržavanja( svojim pastorcima) svakome u 1/3 dijela nekretnine iz čl. 2 Ugovora.

Nadalje, u čl. 2. Ugovora navodi se i k.č. br. 4241/3 upisana u zk. ul. 4514 k.o. P..

 

Međutim zbog greške suda navedena čestica bila je istovremeno upisana u dva z.k,. uloška  i to u z.k. ul. 4514 k.o. P. i z.k. ul. 7574 k.o. P..

 

Tako da je k.č. br. 4241/3 bila upisana u zk. ul. 4514 k.o. P. kao vlasništvo  J. I., a potom kao vlasništvo M. I. temeljem rješenja o nasljeđivanju do 2004 godine, kada je po službenoj dužnosti sud izbrisao iz navedenog uloška.

 

Istovremeno je k.č. br. 4241/3 bila upisana u zk. ul. 7574 k.o. P. kao suvlasništvo  J. I. i  M. I., da bi ista bila parcelirana i cijepana na novonastale k.č.br. 4241/3, 4241/10 – koje je predmet ovog spora i k.č.br. 4241/1 k.o. P.

 

U ostavinskom postupku iza pok. J. I. posl. br. O- 568/96 kao oporučna nasljednica nad cijelom imovinom proglašena njegova supruga M. I. ( maćeha parničnih stranaka), a koja je potom sa istima zaključila predmetni Ugovor o doživotnom osiguranju.

 

Upravo su podaci iz predmetnog rješenja o nasljeđivanju poslužili za popis nekretnina u čl. 2. Ugovora koje su predmet navedenog ugovora, odnosno prijenos prava vlasništva na uzdržavatelje, slijedom toga odvjetnik koji je sastavljao predmetni ugovor o uzdržavanju naznačio je k.č. br. 4241/3 upisanu u zk.ul. 4514 k.o. P. u čl. 2. navedenog Ugovora.

 

Iz čl. 3. navedenog ugovora proizlazi da su predmetne nekretnine u biti naslijeđene od pok. Josipa Ivete (oca parničnih stranaka), a da se davateljica uzdržavanja obvezuje tu cjelokupnu imovinu prenijeti na davatelje uzdržavanja u jednakim omjerima, odnosno u 1/3 dijela.

Isto tako u st. 3. čl. 3. Ugovora određeno je da se i eventualno naknadno pronađena imovina ima po smrti davateljice uzdržavanja rasporediti davateljima uzdržavanja u jednakim dijelovima.

Navedena utvrđenja nisu sporna, niti volja stranaka, da se sva imovina ima rasporediti davateljima uzdržavanja u jednakim dijelovima.

 

Konačno iz dopisa tuženice od 02. lipnja 2000. godine  ( list 11 spisa) proizlazi da je ista bila svjesna i prihvatila da se i sporna nekretnina ima rasporediti sukladno čl. 3. Ugovora o doživotnom održavanju, te nadalje navodi „budući se radi o kući koja je vlasništvo naše tete i koja bi po njezinoj smrti trebala biti naslijeđena kao i ostala imovina prema Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, smatram da se na kući ne mogu izvoditi nikakvi radovi bez suglasnosti svih nas koji smo ugovor potpisali.“

 

Suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, ovaj sud smatra da su tužitelji temeljem provedenog dokaznog postupka dokazali osnovanost svog tužbenog zahtjeva.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju formalan ugovor, da je perfektan i da nema nikakvih nedostataka.

 

Međutim iz sadržaja odredbi čl. 2. i 3. Ugovora po ocjeni ovog suda ima se zaključiti da se sva imovina koju je naslijedila M. I. iza pok,. J. I. u ostavinskom predmetu posl.br. O- 568/96 raspoređuje davateljima uzdržavanja u jednakim dijelovima, pa tako i eventualno naknadno pronađena imovina iza pok. J. I..

 

Stoga po ocjeni ovog suda i za predmetnu nekretninu ( k.č.br. 4241/10 k.o. P.) može se zaključiti da je bila predmet raspolaganja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer je ista nastala cijepanjem iz k.č. br. 4241/3 koja je bila upisana u tada važeći zk.ul. 4514 k.o. P., ( a koja je bila predmet Ugovora) a koju je potom sud po službenoj dužnosti izbrisao iz navedenog uloška, te je upravo ta čestica bila navedena i u izreci rješenje o nasljeđivanju iza pok. J. I..

 

Isto tako, može se zaključiti, ukoliko je navedena nekretnina po službenoj dužnosti bila izbrisana iz navedenog uloška ( 4514 k.o. P.) tijekom 2004. godine ( Z- 638/04), - ne postoji, onda se ima nekretnini k.č. br. 4241/10 k.o. P. dati značaj naknadno pronađene imovine, jer se vlasništvo stječe samo upisom u zemljišne knjige, a ista je bila također već upisana u zemljišne knjige prije sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa se ima primijeniti odredba čl. 3.st.3. navedenog Ugovora odnosno da se u slučaju naknadno pronađene imovine  ista ima rasporediti u skladu s navedenim ugovorom.

 

Iz čega se ima zaključiti da je u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sporna nekretnina također bila predmet navedenog Ugovora, ( spominje se da se kč. br 4241/3 k.o. P. prenosi u cijelosti), iz čega se ima zaključiti da i u slučaju cijepanja i novo nastale čestice dijele istu sudbinu, odnosno raspoređivanje u tri jednaka dijela na davatelje uzdržavanja,da je to bila prava volja stranaka, što proizlazi iz samog ugovora, iskazu stranaka i u konačnici iz samog dopisa tuženice upućene prvotužitelju dana 02.lipnja 2000. godine, dakle puno prije sastavljanja sporne oporuke.

Stoga je valjalo po ocjeni ovog suda prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, radi čega je valjalo prihvatiti žalbu žalitelja i sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a pobijanu presudu preinačiti i presuditi kao u izreci ove presude, a sve i kraj činjenice da tijekom postupka sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

              Obzirom da su sada tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojom žalbom, te time postigli uspjeh u postupku, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku.

              Tužitelji su zahtijevali trošak na ime sastava tužbe  580 bodova, za sudjelovanje na ročištima  12.03. 2013,  18. 04. 2012, 18.06.2012, 18.12. 2014, 17.06.2015 po 580 bodova, za 24.09. 2012, 21.01.2015, 02.07. 2013, 04.02. 2015,i 25.09. 2013 po 290 bodova uvećano za PDV i 10 % za zastupanje dva tužitelja i trošak sudskih pristojbi, odnosno ukupno 68.412,50 kuna uz uvećanje iznosa na ime uplaćenih pristojbi.

              Ovaj sud sukladno čl. 155.ZPP-a kao opravdane i potrebite troškove tužitelja prihvaća trošak sastava tužbe 580 bodova,  zastupanje na ročištima 18.04. 2012,  18. 06. 2012,  17.06.2015, po 580 bodova jer se raspravljalo o glavnoj stvari, za ročište održano 18.12. 2014 290 bodova jer se raspravljalo o procesnim pitanjima odnosno 290 bodova, dok se za ostala 6 ročišta na kojima se nisu izvodili dokazi, niti se raspravljalo o procesnim pitanjima, već su ista bila odgađana zbog pokušaja nagodbe pa se za ista priznaju po 50 bodova u smislu Tbr. 9. t. 5. Odvjetničke Tarife., pa se ima ukupno priznati 2 910 bodova uvećano za 10 % ukupno 3210 boda, što uvećanjem za PDV iznosi 40.012,50 kuna, te trošak pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 10.000,00 kuna, a što sveukupno iznosi 50.012,50 kuna.

 

              Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 50.012,50 kuna 28.125,00 kuna u roku od 15 dana sukladno odredbi čl. 166.st.2. u svezi čl. 154.st.1. ZPP-a.

Tuženica se odbija se odbija sa zahtjevom za naknadom troška jer nije postigla uspjeh u parnici sukladno čl. 154.st.1. ZPP-a.

              Ujedno se nalaže tuženici da tužiteljima naknadi trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 17.975,00 kuna, koji se trošak sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 7.975,00 kuna i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 10.000,00 kuna u roku od 15 dana, sukladno čl. 166.st.2. u svezi čl. 154.st.1. ZPP-a

 

U Puli-Pola, dana 30. listopada 2017. godine

 

Predsjednik vijeća

Bruno Franković