Pi 240/12

             

                                                                     

                                                                Pi 240/12

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

      P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) M. M., OIB:…, iz S., , pod 2) E. M., OIB: …, iz S., i pod 3) N. S., OIB:…, iz S., , tužitelji pod 1) i 2) zastupani po pun. Ž. L., odvj. u S. protiv tuženica pod 1) M. K.-K., OIB:…, iz D., , zastupane po pun. iz odvj. ureda P. i partneri u S. i pod 2) V. S., OIB: …, iz D., , zastupane po pun. L. A., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. rujna 2017. g. u prisutnosti pun. tužitelja pod 1) i 3), odsutnosti uredno pozvane tužiteljice pod 2) i u prisutnosti pun. tužene pod 1) i zamjenice pun. tužene pod 2), dana 30. listopada 2017. g.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

 

''1.Dužne su tužene pod 1) i pod 2) solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) i 2) iznos od 197.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. listopada 2009. g. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem eskontne stope H.-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

2.Dužne su tužene pod 1) i pod 2) solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) i 2) iznos od 300,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 14. listopada 2009. g. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem eskontne stope H.-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

3.Dužne su tužene pod 1) i pod 2) solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) i 2) iznos od 169.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 16. listopada 2009. g. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem eskontne stope H.-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

4.Dužne su tužene pod 1) i pod 2) solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 3) iznos od 59.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 10. listopada 2009. g. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem eskontne stope H.-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

II.Dužni su tužitelji pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana naknaditi tuženoj pod 1) parnični trošak u iznosu od 45.312,50 kn.

 

Dužni su tužitelji pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana naknaditi tuženoj pod 2) parnični trošak u iznosu od 52.304,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

U tužbi podnesenoj ovom sudu 29. ožujka 2013. g., koju su tužitelji pod 1) M. M. i pod 2) N. S. podnijeli protiv tuženika pod 1) M. M., pod 2) M. K.-K. i pod 3) V. S., tužitelji su naveli da su dogovorili s tuženicima da će tužitelji pod 1) i 2) dati tuženicama pod 2) i 3) zajam u novcu, a da će tuženik pod 1) biti garant za vraćanje zajma. Rok vraćanja zajma bio je ugovoren za šest mjeseci od uplate iznosa zajma tuženicama pod 2) i 3). Tužitelj pod 2) da je dana 10. travnja 2009. g. uplatio tuženicama pod 2) i 3) iznos od 59.500,00 kn, a tužitelj pod 1) dana 10. travnja 2009. g. i iznos od 197.500,00 kn, dana 14. travnja 2009. g. iznos od 300,00 kn te dana 16. travnja 2009. g. iznos od 169.000,00 kn. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženici solidarno obvezati na isplatu iznosa od 197.000,00 kn, 300,00 kn i 169.000,00 kn tužitelju pod 1) te iznosa od 59.500,00 kn tužitelju pod 2) s pripadajućim kamatama.

 

U postupku je donesena djelomična presuda zbog ogluhe broj Pi 240/12 od 7. veljače 2013. g. u odnosu na tuženika pod 1) M. M., koji nije odgovorio na tužbu koja je postala pravomoćna. 

 

U odgovoru na tužbu tužena pod 2) usprotivila se navodima tužbe.

 

U odgovoru na tužbu tužena pod 3) usprotivila se navodima tužbe.

 

Rješenjem s ročišta od 9. lipnja 2015. g. prekinut je postupak po tužbi tužitelja pod 1) M. M. jer je sud utvrdio da je ovaj tužitelj preminuo. Rješenje o nastavku postupka doneseno je pod brojem Pi 240/12 od 21. studenog 2016. g. te su njegovim nasljednicima označeni sin M. M. i kći E. M.. Rješenje je postalo pravomoćno.

 

U postupku su izvedeni dokazi pregledom potvrda o uplatama, bilješki na dva lista papira napisanih crnim flomasterom bez potpisa i datuma, izvadaka broj 21 i 24 S. banke d.d. žiro računa obrta V., potvrde S. banke d.d. od 10. prosinca 2013. g. i K. prodajnog ugovora ''K. Dubrovnik, 1. studenog 2008. g.''. Sud je saslušao svjedoke M. M., M. M., K. B. te tužitelja pod 3) i tužene pod 1) i 2).

 

Tužitelji pod 1) i 3) i tužene pod 1) i 2) popisali su parnični trošak.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Predmet ovog postupka je isplata-vraćanje pozajmljenog iznosa iz U. o zajmu za koji su pravni prednik tužitelja pod 1) i 2) i tužitelj pod 3) u tužbi naveli da je bio zaključen između njih i tuženica pod 1) i 2), a da je raniji tuženik M. M. bio jamac za vraćanje zajma. Navedeni su i iznosi koji su uplaćeni tuženicama pod 1) i 2):

 

-pravni prednik tužitelja pod 1) i 2) uplatio je 10. travnja 2009. g. tuženicama pod 1) i 2) iznos od 197.500,00 kn, 14. travnja 2009. g. iznos od 300,00 kn i 16. travnja 2009. g. iznos od 169.000,00 kn,

 

-tužitelj pod 3) uplatio je 10. travnja 2009. g. tuženicama pod 1) i 2) iznos od 59.500,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari, a zajmodavac se obvezuje poslije stanovitog vremena vratiti isti iznos novca odnosno istu količinu svari iste vrste i kakvoće.

 

Iako su se tužene pod 1) i 2) na sadržaj tužbe u odgovorima na tužbu samo paušalno osvrnule, u svojim su se iskazima na ročištu od 9. lipnja 2015. g. detaljno osvrnule na navode tužbe te obrazložile sudu da se uopće nije radilo o pozajmici nego da je, mimo njihovog znanja, na račun njihovog obrta V. izvršena uplata te isti dan i isplata kineskim dobavljačima od strane t.d. K. d.o.o. S., s kojim je t.d. obrt V. imao poslovnu suradnju na principu komisione prodaje robe, a sve iz razloga što je račun t.d. K. bio u blokadi.

 

Nadalje, tužene su pojasnile da su bile vlasnice obrta V. te imale zaključen K. ugovor sa t.d. K. d.o.o. S. te su prodavale odjeću marke S. u poslovnom prostoru u D.. Tim Ugovorom da se t.d. K. d.o.o. obvezalo plaćati sve troškove poslovanja što da se odnosi na zakup poslovnog prostora, fiksne naknade tuženicama pod 1) i 2) u mjesečnom iznosu do 5.700,00 kn, troškove struje, vode, knjigovođe i svih zaposlenih radnika kao i druge troškove. Objasnile su da uopće nisu nabavljale robu nego isključivo prodavale robu t.d. K. d.o.o. te nisu imale nikakvih troškova prema dobavljačima već su poslovale u ime i za račun t.d. K.. Sporne uplate koje se navode u tužbi da su izvršene na račun njihovog obrta bez njihovog znanja te su za njih saznale nakon uvida u izvod s banke, što da su radile jednom tjedno posredstvom knjigovođe. Uplate da su izvršene putem token uređaja, koji da je za njihov račun imalo t.d. K.. Nadalje da je iz potvrde S. banke d.d. od 10. prosinca 2013. g. vidljivo da je tim uređajem raspolagala radnica t.d. K. i to baš K. B.. Isti dan kad je izvršena uplata na račun obrta B.V. da je izvršena i isplata preko tog računa i to kineskim dobavljačima. Stoga su zaključile da se M. M. (ranije označen kao tuženik pod 1), u postupku nakon pravomoćnosti djelomične presude zbog ogluhe u odnosu na njega saslušan kao svjedok, te nakon donošenja rješenja o nastavku postupka iza smrti M. M. označen kao tužitelj pod 1)) poslužio računom obrta V. da bi podmirio dugovanje koje su nazvale njegovim dugovanjem prema kineskim dobavljačima. Što se tiče navodnog U. o zajmu da nikad nisu primile novac niti upoznale pravnog prednika tužitelja pod 1) i 2) i tužitelja pod 3) odnosno da s njima nikada nisu kontaktirale. S obzirom da je bila riječ o komisionoj prodaji i da se stvarno radilo o novcu t.d. K. da se i prije ovih spornih transakcija znalo dogoditi da se ovo t.d. koristi token uređajem radi vršenja transakcija s računa obrta V..

 

Da bi provjerio navode tuženica pod 1) i 2) sud je u postupku saslušao svjedoke M. M., M. M. i K. B. te tužitelja pod 3), te je pregledao dokumentaciju vezanu za vršenje transakcija sa žiro računa obrta V., koju su tužene dostavile u spis na ročištu od 9. lipnja 2015. g. Što se tiče ostale dokumentacije koja bi mogla potvrditi navode pravnog prednika tužitelja pod 1) i 2) i tužitelja pod 3) da je izvršena pozajmica iznosa navedenih u tužbi tuženicama pod 1) i 2), radi se samo o uplatnicama koje su priložene u spis na ročištu od 29. siječnja 2015. g. iz kojih proizlazi da su na žiro račun obrta V. izvršene uplate u iznosima navedenim u tužbi. Drugi dokument, a radi se o bilješkama crnim flomasterom na dva lista A4 papira bez datuma i potpisa, po ocjeni ovog suda ne može predstavljati dokaz o postojanju U. o zajmu.

 

Tužitelj pod 1) saslušan u svojstvu svjedoka potvrdio je da su tužene imale prostor u D. kojeg su uzele u najam od G. i obrt u svom vlasništvu te da su držale franšizu njegove robne marke te nabavljale robu od t.d. K. d.o.o. S., koja pravna osoba je bila u vlasništvu njegove supruge. Novac koji je pozajmljen da je bio novac njegovog oca i punca, a U. o zajmu da nisu zaključeni u pisanom obliku jer je to ljeto imao ozbiljnu ozljedu noge. Međutim, da o uplatama postoje uplatnice s iznosima i datumima kako je navedeno u tužbi uplaćene na žiro račun obrta V.. Između njegovog oca i punca i tuženih pod 1) i 2) da je bio dogovor da se novac vrati nakon završetka sezone 2009. g. odnosno do konca listopada 2010. g., ali da tužene pod 1) i 2) ništa nisu vratile. Što se tiče navoda iz tužbe da je bio garant za vraćanje zajma naveo je da je to točno jer je ocu i puncu usmeno kazao da će tužene pod 1) i 2) novac vratiti do kraja sezone. Na pitanje pun. tužene pod 1) što je tim navodno pozajmljenim novcem podmireno, svjedok je naveo da je plaćena roba, PDV, najam, a da druge detalje ne zna. Na postavljena pitanja odakle t.d. K. nabavlja robu, da li je nabavlja iz H. K., da li je to t.d. bilo u blokadi u periodu kad je došlo do pozajmljivanja novca te poznaje li osobu imena K. B. nije znao odgovoriti osim što je naveo da se roba nabavljala iz K., I., T. i moguće drugih zemalja.

 

Ove navode potvrdio je tužitelj pod 3) navodeći da mu je zet M. M. kazao da ima dućan u D., da tužene pod 1) i 2) imaju financijskih teškoća s održavanjem tog dućana vezano za neka plaćanja te da je ugrožen njihov zajednički interes radi čega je kao pozajmicu tuženicama pod 1) i 2) uplatio iznos od oko 60.000,00 kn na račun koji mu je dao zet M.. Novac je uplaćen za tuženice jer im je trebao za posao, a M. da je bio garant da će novac biti vraćen.

 

Iako iz dostavljene potvrde t.d. S. banka d.d. S. od 10. prosinca 2013. g. proizlazi da su plaćanja sa žiro računa obrta V. u vlasništvu tuženih pod 1) i 2) na dan 10. i 17. travnja 2009. g. izvršena putem I. usluge S. O.-a korisnice usluge K. B., saslušana svjedokinja B. opovrgnula je da je u travnju 2009. g. rukovala token uređajem s aktiviranom uslugom S. O.-a jer je objasnila sudu da u to vrijeme više nije bila zaposlena u t.d. K. d.o.o. S. jer je prešla na bolje plaćeni posao u t.d. T. grupa d.o.o., koje s t.d. K. nema nikakve veze. Svjedokinja je potvrdila da je bila registrirana korisnica Internet usluge S. O.-a, da je plaćanje preko token uređaja odnosno I. bilo u opisu njenog radnog mjesta, da je takva plaćanja vršila za t.d. K., a da li i za obrt V. nije se mogla sjetiti, te da je njezina pogreška i propust što nakon prestanka rada u t.d. K. nije izvršila odjavljivanje za Internet uslugu za koju je imala certifikat.

 

Iz potvrde t.d. S. banka d.d. S. od 10. prosinca 2013. g. i izvadaka sa žiro računa obrta V. broj 21 od 11. travnja 2009. g. i broj 24 od 18. travnja 2009. g., nadalje, proizlazi da je na ovaj žiro račun:

 

-na dan 10. travnja 2009. g. izvršena uplata iznosa od 197.000,00 kn i 59.500,00 kn te isplata-paymant of goods iznosa od 57.357,71 kn (J. sky fashion C. L. C. road N. C. park C.-J. city Z. province), iznosa od 59.945,73 kn (S. L. B.-0957 7 F. kin on comm B. 49 51 J. S. S. W. H. H. K.) i iznosa od 137.434,43 kn (S. ocean trading C.. L.. Z. province C.). Isti je dan s računa obrta V. izvršeno i plaćanje troškova prijenosa sredstava (dva puta po 500,00 kn), te naknade-doznake u visini od 198,23 kn, 207,17 kn i 474,97 kn,

 

-na dan 17. travnja 2009. g. izvršena isplata-paymant of goods iznosa od 167.265,00 kn (S. L. B.-0957 7 F. kin on comm B. 49 51 H.-J. S. S. W. H.) i plaćanje troškova naknade-doznake u visini od 578,94 kn.

 

I. nisu dostavljeni izvatci sa žiro računa obrta V. broj 22 i 23, s obzirom da iz navoda tužbe proizlazi da su uplate od 300,00 kn i 169.000,00 kn izvršene 14. i 16. travnja 2009. g. razumljiv je i jasan saldo računa obrta na dan 17. travnja 2009. g. od 169.086,84 kn jer se radi o saldu nakon nespornih uplata od 14. i 16. travnja 2009. g.

 

Treba navesti da su ukupne uplate na žiro račun obrta V. od strane pravnog prednika tužitelja pod 1) i 2) i tužitelja pod 3) na dane 10. i 16. travnja 2009. g. iznosile 425.800,00 kn, a ukupne četiri isplate dobavljačima na dane 10. i 17. travnja 2009. g. 422.002,87 kn. Račun obrta tuženica pod 1) i 2) terećen je na dane 10. i 17. travnja 2009. g. za daljnji ukupni iznos od 2.459,31 kn, odnosno ukupno za 424.462,18 kn.

 

Prema ocjeni ovog suda, dokazi koje su tužene pod 1) i 2) dostavile u spis potvrđuju da su isti odnosno slijedeći dan nakon što su uslijedile uplate od strane pravnog prednika tužitelja pod 1) i 2) te tužitelja pod 3) na račun obrta tuženih pod 1) i 2) izvršene isplate s tog računa u korist inozemnih pravnih osoba, a korištenjem Internet usluge S. O.-a, jedine korisnice usluge K. B..

 

Stoga sud smatra da uplate izvršene 10., 14. i 16. travnja 2009. g. nisu predstavljale isplatu temeljem zaključenog U. o zajmu između pravnog prednika tužitelja pod 1) i 2) i tužitelja pod 3) te tuženih pod 1) i 2) nego da se radilo u uplatama radi podmirenja računa dužnika t.d. K. d.o.o. S. prema vjerovnicima t.d. K. d.o.o. S. iz inozemstva koje su izvršene preko žiro računa obrta tuženica pod 1) i 2) jer se radi o gotovo identičnim iznosima i jer su uplate i isplate izvršene isti dan odnosno s danom zakašnjenja korištenjem I. usluge koju tužene pod 1) i 2) nisu koristile niti bile certificirane za korištenje, nego je to bila radnica t.d. K. d.o.o. S..

 

Što se tiče razlike od 1.317,82 kn, koja postoji kad se oduzmu uplate i isplate na dane 10., 14., 16.  i 17. travnja 2009. g., ni ovaj iznos ne predstavlja predmet U. o zajmu jer okolnost što ukupno uplaćeni iznos od 425.800,00 kn nije u cijelosti potrošen nakon podmirenja četiri računa dobavljačima t.d. K. d.o.o. S. i nakon plaćanja provizija i naknada za doznake u inozemstvo, ne znači da se radilo o iznosu koji je uplaćen za tužene pod 1) i 2) nego da se radilo o iznosu kojim je moglo slobodno raspolagati t.d. K. d.o.o. S. jer je ukupan iznos koji su pravni prednik tužitelja pod 1) i 2) i tužitelj pod 3) uplatili na žiro račun tuženih pod 1) i 2) uplaćen u korist t.d. K. d.o.o. S., koje je t.d. imalo mogućnost raspolagati sredstvima s ovog računa.

 

Odnos obrta tuženih pod 1) i 2) i t.d. K. d.o.o. S. objašnjava i sadržaj zaključenog K. prodajnog ugovora ''Dubrovnik, 1. studenog 2008. g.'' prema kojem se obrt u vlasništu tuženih pod 1) i 2), kao komisionar, obvezao za ugovorenu proviziju u prodavaonici u D., , u svoje ime, a za račun t.d. K. d.o.o. Split, kao komitenta, prodavati tekstilne i druge proizvode po asortimanu i količinama koje mu povjeri komitent, po maloprodajnim cijenama koje odredi komitent, jednom tjedno predavati utržak od prodane robe komitentu za ugovorenu proviziju iz odredbe čl. 10. U. koja se imala isplaćivati svakog petog u mjesecu na žiro račun komisionara na ime plaća pet radnica (za vrijeme turističke sezone) odnosno četiri radnice (za vrijeme izvan turističke sezone) uvećanu za neto plaće vlasnica odnosno komisionara od 5.700,00 kn. Ovim U. komitent se obvezao i snositi troškove opremanja i uređenja prodavaonice koji se odnose na posebne zahtjeve i uvjete prodaje njegove robe, a komisionar da u prodavaonici neće prodavati robu drugih trgovaca ili proizvođača za vrijeme trajanja Ugovora (od 1. studenog 2008. g. do 1. siječnja 2012. g.).

 

Iz sadržaja ovog U. proizlazi da je u cijelosti nevjerodostojan navod tužitelja pod 1), koji je u postupku prije smrti M. M. saslušan kao svjedok i tužitelja pod 3) da se radilo o pozajmici radi financijskih teškoća tuženica pod 1) i 2), a budući da se radilo o komisionoj prodaji robe u kojem poslovnom aranžmanu tužene pod 1) i 2) nisu bile izložene bilo kakvim troškovima vezanim uz nabavu robe ili riziku prodaje robe, već je citiranim U. sav rizik poslovanja pao na komitenta odnosno t.d. K. d.o.o. S.. Stoga nije bilo ni razloga za navodno pozajmljivanje novca tuženicama pod 1) i 2) radi poslovnih teškoća, radi čega je sud, uvažavajući i dokaze koje su predočile tužene pod 1) i 2) o plaćanju obveza dobavljačima u inozemstvu, smatrao da nije uopće bio zaključen Ugovor o zajmu sa sadržajem kako se navodilo u tužbi.

 

Stoga je tužbeni zahtjev bilo potrebno u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) jer su tužitelji u cijelosti izgubili spor u odnosu na tužene pod 1) i 2) pa ih je trebalo obvezati na isplatu parničnog troška tuženicama pod 1) i 2).

 

Tuženoj pod 1), tako, pripada trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 2. listopada 2013. g., 5. studenog 2014. g., 9. lipnja i 6. listopada 2015. g. i 8. ožujka 2016. g. po 500 bodova (ukupno 3000 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 21. siječnja, 1. travnja i 10. rujna 2014. g. i 29. siječnja i 26. ožujka 2017. g. po 125 bodova (ukupno 625 bodova).

 

Ukupan broj bodova od 3625 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, dalje Tarifa). Tako dobivenom iznosu trebalo je dodati zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 45.312,50 kn kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka izrađena u točki II. izreke ove presude u odnosu na tuženu pod 1).

 

Tuženoj pod 1) nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 13. rujna 2017. g. i sudskih pristojbi jer taj trošak nije bio popisan na određen način, kako propisuje odredba čl. 164. st. 1. ZPP-a.

 

Tuženoj pod 2), pak, pripada trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 2. listopada 2013. g., 5. studenog 2014. g., 9. lipnja i 6. listopada 2015. g., 8. ožujka 2016. g. i 13. rujna 2017. g. po 500 bodova (ukupno 3500 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 1. travnja i 10. rujna 2014. g. i 29. siječnja i 26. ožujka 2017. g. po 125 bodova (ukupno 500 bodova).

 

Ukupan broj bodova od 4000 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife i tako dobivenom iznosu dodati zatraženi PDV i zatraženu pristojbu odgovora na tužbu (2.304,00 kn) te tako dobiti iznos od 52.304,00 kn kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka izrađena u točki II. izreke ove presude u odnosu na tuženu pod 2). 

 

Tuženoj pod 2) nije priznat trošak zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude jer ovaj sud smatra da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Splitu, 30. listopada 2017. g.                                                                

 

            S U D A C:  

 

                                                                                SANDA PETRIČIĆ,v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

 

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

 

 

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                         Tajdi Najev