1

Poslovni broj Gž R-484/2017-2

 

 

Poslovni broj Gž R-484/2017-2

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Randić, u pravoj stvari tužitelja D. B. zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. I. i S. N., odvjetnicima u  R., protiv tuženika A. trgovine d.o.o., stupanog po punomoćniku R. K., odvjetniku u R., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog  suda u Rijeci, poslovni broj P-1668/11 od 23. veljače 2012., dana 30. listopada 2017. godine,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              1. Uvaženjem žalbe tužitelja    p r e i n a č u j e   se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1668/11 od 23. veljače 2012. te rješava:

 

Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćne odluke o prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka koji se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod posl.br. P-629/00 te podredno tome pravomoćnosti predmeta posl.br. P-629/00.

 

2. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

  Obrazloženje

 

              Rješenjem sud prvog stupnja prihvaćen je prijedlog tuženika te je određen prekid postupka u ovoj parnici do pravomoćnosti odluke o prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka koji se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod posl.br. P-629/00 te podredno tome do pravomoćnosti predmeta posl.br. P-629/00, odnosno do drugačije odluke suda glede postojanja razloga za prekid.

 

Protiv tog rješenja žali se tužitelj pozivajući se na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. l. toč. 1. i 3., u svezi s odredbom iz čl. 381. Zakona  o  parničnom  postupku (NN 53/91 - 148/11, pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), predlažući uvaženjem njegove žalbe rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

              U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode tužitelja, predlažući njegovu žalbu odbiti i pobijano rješenje potvrditi.

 

              Žalba je osnovana.

 

Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja u provedenom postupku u njegovu donošenju počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381.  ZPP-a,  pa tako niti povredu propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer navedena odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

              Međutim, pobijano rješenje temelji se na pogrešnoj primjeni odredbe čl. 213. st. 1. ZPP-a.

 

Tužitelj smatra da u situaciji kada je o pitanju nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja pravomoćno odlučeno u postupku vođenim pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. P-629/00 na način da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja od 20. listopada 1999. utvrđena nedopuštenom te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto vozača, tim više kada je donesena i odluka  o podnesenoj reviziji tuženika u tom sporu, da prijedlog tuženika ne može predstavljati razlog za prekid već da predstavlja zloporabu procesnih ovlaštenja koje sud mora spriječiti.

 

Osnovano tužitelj navodi u žalbi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.213. st.1. ZPP-a da se prekine postupak u ovoj pravnoj stvari, te da značaj podnesenog prijedloga za ponavljanje pravomoćno okončanog  postupka koji se vodi pod poslovnim borjem P-629/00 ne predstavlja razlog za prekid ovoga postupka.

 

Odredbom čl. 213. st. 1. ZPP-a propisano je da će sud prekinuti postupak ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Prethodno pitanje sukladno čl. 12. ZPP-a je utvrđenje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa o kojemu nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, a o toj odluci ovisi odluka suda.

 

Naime, u konkretnom slučaju postoji pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je ništav otkaz Ugovora o radu od 20. listopada 1999. godine, te je naloženo vraćanje tužitelja na rad presudom pod poslovnim brojem P-629/00 od 11. ožujka 2003. te u ovom postupku tužitelj traži isplatu plaće za razdoblje od otkaza ugovora o radu tj. od prosinca 1999. godine do ponovnog povratka na posao.

 

O radnopravnom statusu tužitelja i o njegovom povratku na rad, kao i o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 20. listopada 1999. godine pravomoćno je odlučeno, slijedom čega tužitelj ima pravo tražiti isplatu plaće od otkaza ugovora o radu do povratka na posao.

 

Iz prijedloga za ponavljanje postupka proizlazi da je tuženik za činjenicu tužiteljeva zaposlenja kod novog poslodavca, u Italiji, saznao nakon zaključenog raspravljanja u tom postupku, u kojem se odlučivalo o nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanju na rad. S tim u vezi ističe se da prema stajalištu ovoga suda, u slučaju kada se radnik za vrijeme trajanja parničnog postupka radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu zaposli kod drugog poslodavca, ta činjenica ne isključuje njegovo pravo da zahtijeva vraćanje na posao kod prvotnog poslodavca,   a što proizlazi iz odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95 i 102/98, dalje ZR/95) pa postojanje podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka ne može biti razlog za prekidom ovoga postupka radi isplate plaće zbog  nezakonitog otkaza ugovora o radu.

 

K tome se ističe i da je  odredbom čl. 93. st. 1. i 3. ZR/95 propisano da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće te da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

 

Zato odluka o prijedlogu tuženika za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka  kojim je odlučeno o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, u situaciji kada ugovor o radu na kojeg se tužitelj poziva zahtijevajući pravo na plaću samo na temelju njegova sadržaja, egzistira i vezuje svojim sadržajem, jer nije raskinut, utvrđen ništavim ili poništen - niti je na drugi način izgubio učinke, ne može biti od prethodne važnosti za prekidom ovoga postupka budući da je otkaz toga ugovora utvrđen nedopuštenim. Stoga tužitelju pripada zaštita u odnosu na činjenicu na koju se poziva - što tuženik nije ispunjavao ugovorene obveze i plaćao sve što je ugovorio, dakle i pravo tražiti ispunjenje ugovora i isplatu utužene plaće prema tome ugovoru , pa nije bilo osnove primjenom odredbe čl. 213. st. 1. ZPP-a pobijanim rješenjem odrediti prekid ovoga parničnog postupka do odluke suda o prijedlogu tuženika za ponavljanje predmetnog pravomoćno okončanog postupka.

 

Iz tih je razloga valjalo uvaženjem žalbe tužitelja pobijano rješenje preinačiti i  odlučiti kao u toč. 1. izreke ovoga rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

              Sukladno odredbi čl.166. st.3. ZPP-a ostavljeno je o žalbenom trošku odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

U Rijeci 30. listopada 2017.

 

SUTKINJA

Helena Randić