Poslovni broj: Gž-1141/17-2

                                                                                                                                     Poslovni broj: Gž-1141/17-2

U  I M E    R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice E. H. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici N. V., odvjetnici u Z., (dalje: tužiteljica) protiv tuženika - protutužitelja Ž. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., (dalje: tuženik), radi predaje u suposjed, utvrđenja prava vlasništva i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-408/16-29 od 6. srpnja 2017., dana 30. listopada 2017.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-408/16-29 od 6. srpnja 2017.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno dovrši postupak koji se kod prvostupanjskog suda vodi pod poslovnim brojem: P-2606/13.

Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnome, ističe da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a i da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalnopravne odredbe zaključujući da su u ovom postupku ispunjeni uvjeti za određivanje prekida postupka te smatra da odluka koja bude donijeta u parničnom postupku koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-2606/13 ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovom sporu. Ukazuje da je zajedno sa tuženikom u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda upisana kao suvlasnica u ½ dijela i da u ovom postupku zahtjeva predaju predmetne nekretnine u suposjed, pa njezin uspjeh u sporu nikako ne ovisi o odluci koja bude donesena u navedenom parničnom postupku, a sve i kraj činjenice što tuženik ni ne spori da se nalazi u isključivom posjedu predmetne nekretnine.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba tužiteljice nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje prvostupanjskog suda pravilno i zakonito.

Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju tužiteljica sadržajno ukazuje u svojoj žalbi jer pobijano rješenje sadrži dovoljno jasne razloge temeljem kojih se ono može ispitati.

Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud zaključuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Na temelju odredbe čl. 213. st. 1. točke 1. ZPP propisano je da će sud odrediti prekid postupka i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži predati joj u suposjed nekretninu u Z., sagrađenu na k.č.br. 3524 po novoj izmjeri k.č. br. 2041 k.o. C. i to stan na I katu koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija ukupne površine 86,95 čm, upisane u poduložak 4900 zk. ul. br. 619 k.o. G. Z., temeljeći svoj zahtjev na činjenici da je zajedno s tuženikom suvlasnica na predmetnoj nekretnini, svaki u ½ dijela, a da je u njegovom posjedu samo tuženik, koji joj onemogućava suposjed na toj nekretnini.

Osim toga, nakon što je prvostupanjski sud ponovno spojio raspravljanje o protutužbi tuženika sa ovom pravnom stvari rješenjem od 19. siječnja 2017. poslovni broj: Ps-408/16-24  (čl. 313. ZPP) predmet ovog spora je, između ostalog, i zahtjev tuženika da se utvrdi da je on isključivi vlasnik predmetne nekretnine, zbog čega istu i odbija predati tužiteljici u suposjed.

Tijekom ovog postupka utvrđeno je i da se kod prvostupanjskog suda vodi i parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja M. i H. H., sinova ranijeg vlasnika predmetne nekretnine pok. E. H., protiv ovdje tuženika s kojim je pok. E. H. 7. veljače 2013. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na predmetnu nekretninu, radi  utvrđenja ništetnim navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je ono bilo prije provedbe navedenog ugovora i da taj parnični postupak, koji se kod prvostupanjskog suda vodi pod poslovnim brojem: P-2606/13 nije pravomoćno dovršen.

Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, koje ni sama žaliteljica u svojoj žalbi ne čini spornim, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da odluka u tom postupku predstavlja prethodno pitanje za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari jer o uspjehu tuženika u toj pravnoj stvari (P-2606/13) može ovisiti osnovanost njegovog protutužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje isključivog vlasništva na predmetnoj nekretnini, a posljedično tome i o uspjehu same tužiteljice u odnosu na njezin tužbeni zahtjev, radi čega je u ovom postupku bilo osnovano odrediti prekid postupka temeljem odredbe čl. 213. st. 1. točke 1. ZPP, zbog čega je i žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

Slijedom navedenog, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tom nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala žaliteljica, kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 30. listopad 2017.

S u d a c

Bruno Franković, v.r.