Poslovni broj: 4 Kž-921/2017-2                                                                                                                                  

Poslovni broj: 4 Kž-921/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Horvatovića kao predsjednika vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Ivane Čalić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene J. K., zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja T. K., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, broj Kov-101/2017-8 od 22. rujna 2017., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2017.,

r i j e š i o j e

              Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja T. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Rješenjem Općinskog suda u Zlataru broj Kov-101/2017 od 22. rujna 2017. na temelju čl. 355. st. 2. u vezi čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17– dalje u tekstu: ZKP/08), odbačena je optužnica oštećenog kao tužitelja T. K. iz O….

              Protiv ovog rješenja pravovremeno je podnio žalbu oštećeni kao tužitelj T. K. po opunomoćeniku J. P., odvjetniku iz Z., navodeći da se žali zbog svih zakonskih razloga, a u žalbi je predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba oštećenog kao tužitelja T. K. nije osnovana.

              Oštećeni kao tužitelj T. K. podnio je optužnicu protiv okrivljene J. K. zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 305. st. 1. KZ/11.

              U žalbi protiv rješenja kojim je odbačena njegova optužnica, oštećenik kao tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju prekoračio svoje ovlasti kada je odbacio optužnicu jer se upustio u analizu dokaza na kojima se temelji optužnica te je na taj način preuzeo ovlasti raspravnog suca i prije negoli je optužnica došla u fazu rasprave.

              Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud dao jasne razloge za odluku o odbačaju optužnice oštećenika kao tužitelja kada je ukazao na dokaze zbog kojih je očito da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.

              Prvostupanjski je sud analizirao sadržaje zapisnika s rasprava u predmetu broj P-149/13 od 4. studenog 2013. i 26. rujna 2013. na kojima je utemeljio svoj zaključak o ispunjenju uvjeta za primjenu odredbe čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

              Naime, iz sadržaja zapisnika od 4. studenog 2013. ne proizlazi da bi okrivljena J. K. navela kako nema ključeve od kuće, a uvidom u zapisnik od 26. rujna 2013. proizlazi da na tom ročištu okrivljenica uopće nije bila prisutna tako da nije niti davala svoj iskaz. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da zapisnici od 4. studenog 2013. i 26. rujna 2013. ne potkrepljuju činjenice koje su navedene u činjeničnom opisu optužnice oštećenika kao tužitelja te da postoji proturječje između materijalnih dokaza u spisu koje je takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.

              Ovaj sud drži da je prvostupanjski sud pravilno analizirao dokaze na kojima oštećenik kao tužitelj temelji optužnicu kako bi utvrdio postoje li uvjeti za vođenje kaznenog postupka, a o čemu ovisi i odluka o potvrđivanju optužnice ili, u konkretnom slučaju, o odbačaju optužnice u smislu odredbe čl. 355. st. 2. ZKP/08 u vezi čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

              Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud prekoračio svoje ovlasti. Naime, osnovni razlog ispitivanja optužnice pred optužnim vijećem je isključiti daljnje vođenje kaznenog postupka kada je već u ovom stadiju moguće zaključiti da bi izricanje osuđujuće presude s obzirom na dokaze na kojima se temelji optužnica ili iz drugih razloga navedenih u čl. 355. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZKP/08, bilo nemoguće. Kada optužno vijeće ne bi bilo ovlašteno u ovom kontekstu ocjenjivati dokaze tada odredba čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08 ne bi imala smisla.

              Iz ovih razloga, prvostupanjski je sud pravilno već u ovoj fazi kaznenog postupka kada je prethodno izvršio ocjenu dokaza na kojima je oštećenik kao tužitelj utemeljio optužnicu, utvrdio u smislu odredbe čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08 da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanja osuđujuće presude bilo nemoguće.

Stoga je i pravilna odluka prvostupanjskog suda kada je na temelju čl. 355. st. 2. ZKP/08 odbacio optužnicu oštećenog kao tužitelja T. K.

Ispitano je pobijano rješenje po službenoj dužnosti temeljem čl. 494. st. 4. ZKP/08, pa kako nije utvrđena povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. listopada 2017.