Poslovni broj: 54 Pn-105/16

 

                   

REPUBLIKA HRVATSKA                                                Poslovni broj: 54 Pn-105/16

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U TROGIRU

Obala bana Berislavića 1

TROGIR              

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu ovog suda Divni Ivančev, u pravnoj stvari tužitelja: 1.N. B. iz Z. ,  OIB: …zastupana po M. Š. odvj. u O. F. & Š., 2. I. V. pok. Š. iz Z., OIB: ….zastupana po pun. M. R. odvj. u T., protiv tuženika: G. T., T., OIB: …radi: naknade štete, nakon zaključenje glavne rasprave od  12 rujna 2017 godine, a objavljene na ročištu dana 27 listopada 2017.g.

 

p r e s u d i o    j e

 

Nalaže se tuženom da na ime naknade štete popola isplati tužiteljicama sa osnova glavnice iznos od 545.415,66 kn te sa osnova pripadajuće zatezne kamate obračunate na tu glavnicu do dana 30.05.2017.g. iznos od 2.799.000,14 kn, kao i da im popola isplati daljnju zateznu kamatu koja teče na iznos glavnice 545.415,66 kn od dana 01.06.2017.g. do isplate po stopi koja se izračuna sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da im naknadi trošak ovog postupka i to tužiteljici ad 1 iznos od 63.321,19 kn, a tužiteljici ad 2 iznos od 138.875,00 kn sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Pravni prednik tužiteljica je u tužbi zaprimljenoj kod Općinskog suda u Trogiru dana 02.10.1979.g. tvrdila da je vlasnica i posjednica čest.zem. 2265/3 k.o. T. u površini od 1207 m2 zemlje zv. B. te da je pravni prednik sada tuženika dozvolio poduzeću K. istovar zemlje i smeća do čest.zem. 2265/3 vlasništvo tužiteljice  pa je na taj način odnosno radnjama tog poduzeća K. onemogućen prirodni tok vode koja ide sjevernom ivicom zemljišta vlasništvo F. M. u pravcu istog zapad do mora a A. J. zatvorio je tok vode koji je išao zapadnog granicom zemljišta F. M. i tužiteljice u pravcu sjever – jug. Zbog tih prepreka voda je preplavila zemljište tužiteljice jer nije imala kuda oticati pa je tužiteljici pričinjena takvim postupkom ogromna materijalna šteta.

 

Tužena u odgovoru na tužbu protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije na strani ove tužene jer Općina Trogir nije dozvolila nikome bilo kakav istovar zemlje i deponiranje smeća na zemljištu koje graniči sa zemljištem tužiteljice a niti je tužena odnosno tadašnja O. T. vršila istovar nasipanja, s time da je nadodala da je prije nego što je poduzeće K. dobilo na privremeno  korištenje zemljište za deponiranje smeća druga poduzeća i lica odlagala su kamenje, zemlje i druge otpatke na tom zemljištu, tako da je VP D. naročito prilikom iskopa susjednih terena odlagala na tom zemljištu kamenje i zemlju od iskopa a naknadno je poduzeće P. kad je gradila svoju fabriku na udaljenosti od 1 km puta od zemljišta također tu odlagala zemlju i kamenje kao i druga poduzeća kao npr. K. iz S. koji je odlagao otpadni materijal na tom zemljištu kako prije tako i za vrijeme dok je zemljište od strane O. T. bilo dodijeljeno na prirodno korištenje poduzeću K. uz notornu činjenicu da su i ostale fizičke i pravne osobe godinama odlagali bilo smeće bilo otpadno zemljište.

 

Po provedenim vještacima poljoprivredne struke konačno su tužiteljice u podnesku s ročišta od 12.09.2017.g. uredili tužbeni zahtjev točno onako kao što stoji u izreci presude a kojem uređenom tužbenom zahtjevu se tužena protivila poričući bilo kakvu odgovornost za štetu koju tužiteljice ovom tužbom traže.

 

U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u spis R1-99/78, proveo očevide na licu mjesta 16.02.1985.g., 04.04.1986.g., 21.02.1990.g., 26.05.2008.g., 14.06.2010.g., uz nazočnost vještaka T. P., D. G., N. U., L. R., S. Z., T. Č., saslušao svjedoke P. P. B., P. I. pok. M., H. S. pok. J., B. A. zv. P., V. S. , S. D., A. J. pok. J., R. F. ud. Š., S. B. pok. A., A. F. pok. M., S. V. pok. P., T. P. pok. A., majka tužiteljica F. M. ud. Š., tužiteljice u svojstvu svjedoka, D. A. pok. J., pregledan dopis Komiteta za urbanizam, građevinarstvo komunalne i stambene poslove od 27 veljače 1989.g., pregledan dopis Općinske uprave društvenih prihoda, referade za razrez poreza i prihod od imovine od 05.08.1989.g., pregledan nalaz i mišljenje vještaka D. G. od 21.03.1990.g., 19.11.1990.g.,08.11.2001.g.,pregledan usmeni nalaz i mišljenje D. G. od 12.09.2002.g., pregledan izvadak ZU 1189 označen kao SI-1563/01, pregledano rješenje o nasljeđivanju Ž. B. iz T. O.-191/05 UPP/OS – T. 87/05 iza smrti V. ( pok. Š. ) M. rođ. V. prednice tužitelja, pregledan nalaz i mišljenje vještaka N. U. od 24.09.2010.g., s fotografijama istog, i zapisnikom vještaka R. A. iz R.-99/78, pregledao nalaz i mišljenje vještaka Č. od 11.02.2011.g. s prilozima, fotografijama predmetne nekretnine, pregledan nalaz i mišljenje vještaka L. R. od 19.05.2011.g., dopune od 19.09.2011.g., 12.12.2011.g., 15.05.2012.g., usmeni nalaz i mišljenje vještaka N. U. od 13.12.2011.g., pregledan posjedovni list Područnog ureda za katastar Ispostava T. broj 3634 K.O. T. od 27.06.2012.g., pregledan e izvadak ZU 1189 k.o. T. s promjenama u listu A, pregledan nalaz i mišljenje vještaka M. T. od 04.11.2016..g., i usmeni nalaz i mišljenje od 07. veljače 2017.g., te pregledan nalaz i mišljenje vještaka financijske struke K. S. od 31.05.2017.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljica da im se naknadi materijala šteta zbog nemogućnosti obrade zemljišta i ostvarivanja prihoda u predjelu B. – P. na čest.zem. 2265/3 k.o. T. zbog odlaganja zemlje i otpadnog materijala na nekretninu tuženika, a koje odlaganje je poremetilo prirodni tok vode i koje je dovelo do plavljenja nekretnine tužiteljice. S obzirom da je tužena prigovarala kako pasivnoj tako i aktivnoj legitimaciji pregledom izvadaka iz zemljišnih knjiga za čest.zem. 2265/3 k.o. T. katastarske oznake čest.zem. 1100 k.o. T. iste su dokazale da bi se radilo o nekretnini vlasništvo sada tužiteljica , ranije njihove majke F. M. ud. Š. a koja je u vrijeme utuženja 1979.g. u zemljišnim knjigama bila upisa na ime M. F. pok. M. koji je djed sada tužiteljica a svekar ranije tužiteljice M. F. i kojeg su iste naslijedile svaka za 1/3 dijela.

 

Sporno je s obzirom na prigovor pasivne legitimacije na strani tužene ovaj sud je kroz dokazni postupak utvrdio posebice pozivajući se na rješidbu Okružnog suda u Splitu Gž-4243/91 od 20 ožujka 1992.g. je utvrđeno da je po odobrenju tužene O. T. na okolnom terenu vršeno odlaganje otpadnog materijala a kojim je započelo plavljenje terena jer je tadašnja Općina kao Društveno politička zajednica koja upravlja zemljištem u društvenom vlasništvu dala dozvolu da se to odlaže a koja potvrda proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka A. B. zv. P. ( predsjednik tadašnje Općine )  i A. D. ( referent u Službi za urbanizam ) koji su upravo svjedočili na tu okolnost da bi po odobrenju tadašnje O. T. razna poduzeća odlagala Materijal u cilju saniranja tog močvarnog terena.

 

Nadalje iz dopisa  Komiteta za Urbanizam, građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 27 veljače 1989.g. je utvrđeno da je deponij smeća na odredištu P. postojao od 1974.g. do 1977.g. , dakle dozvolom tužene tadašnje O. T. da se na nekretnine u njenom vlasništvu a koje su se nalazile u blizini nekretnine tužiteljice od strane raznih poduzeća odlaže zemlja , otpadni materijal, kamenje pa čak i komunalni otpad i kojim radnjama je tužena tada O. T. sada G. T. kao njen slijednik odgovorni tužiteljici za nastalu štetu. S obzirom da je tužena dozvolila odlaganje tog otpadnog materijala,  sporno je dali je takvim radnjama tj. odlaganjem smeća i otpadnog materijala nastala šteta na nekretnini tužiteljica. Na tu okolnost svjedočili su B. A. pok. I. koji je bio predsjednik SO T.,  D. A. koji je bio referent u Službi za urbanizam, V. S., S. D., P. P., P. I. a koji su bili radnici RO D. T. a koji je u vlasništvu O. T. i koji svi navedeni svjedoci su potvrdili da je predmetno zemljište prije poduzetih radova nasipavanja s kamenjem, otpadnim materijalom, smećem i slično, da su na istom zasađene različite poljoprivredne kulture da je bilo visoke kvalitete i iznimno plodno. O kvaliteti zemljišta izjasnio se i vještak A. R. u postupku osiguranja dokaza R1-99/78, ocijenivši da se radi o pedološkom sustavu zemljišta I klase koje daje visoke prinose. B. A. kao predsjednik SO T. i D. A. kao referent u Službi za urbanizam potvrdili su da je O. T. za vrijeme njihovih mandata dozvolila V. D. koja je u blizini vršila kopanje tunele da odlaže materijal i da se već tada nadzirao problem obzirom da je voda postepeno plavila zemljište tužiteljice jer nije imala gdje oticati. A. D. je pak svjedočio kako je vojska stvorila nasip širine 50 m umjesto 15 a kako je to bilo predviđeno idejnim rješenjem te je zbog toga i došlo do zatrpavanja okolnih kanala a kojima je oticala voda u more. Navodeći da je tužiteljica u to vrijeme dolazila u Općinu i žalila se govoreći da joj zemljište plavi i da joj je bio obećano da će se problem riješiti.

 

Slijedom iznijetog utvrđeno je da je ondašnja SO T. a sada G. T. kao njen slijednik sukladno Zakonu o osnovnim vlasničko pravnim odnosima dužni otkloniti uzroke plavljenja koje potječu od njihove nekretnine a kojima se otežava korištenje drugih nekretnina preko mjere koja je uobičajena s obzirom na prirodu i namjenu nekretnina ili kojima se uzrokuje znatnija šteta, a slijedom čega koje zakonske obveze nisu poštovali ni tadašnja O. T. a ni danas G. T.. Da je to tako potvrđeno je iz vještva vještaka geodetske struke T. Č. od 22 siječnja 2011.g. iz kojeg je razvidno da je nekretnina tužiteljica velikim dijelom pretovarena u poplavljeno zemljište , šikaru punu trstike i drugih "slatkovodnih biljaka", a koje vještvo je potkrijepljeno fotografijama koje govore same za sebe.

 

Iz priloženog posjedovnog lista za čest.zem. 1100 k.o. T. kao katastarska kultura upisan je "trstik" površine 1207 m 2.

 

Sukladno uvidu u ovaj posjedovni list i posebice kulturu koja je navedena u istom te višekratno obavljenih očevida na licu mjesta i vještaka angažiranih u postupku dokazale su činjenicu da je nekretnina sada tužiteljica nepodobna za obradu zbog vode stajačice dubine 10 – 30 cm a koje stanje poplavljenost nekretnine tužiteljice na njenoj cijeloj nekretnini seže od 1977.g.

 

Nadalje iz iskaza majke tužiteljica kao stranke utvrđeno je da je ista obrađivala od 1945.g. do plavljena 1977.g., da je na istima sadila jednogodišnje kulture na kojima je također imala voćke te da je kada je počelo nasipavanje upozoravala u Općini da joj plavi nekretnina jer do trenutka dok tužena nije počela odlagati materijale na svoju nekretninu do nekretnine tužiteljice postojali su kanali a kojima je voda otjecala bez ikakvih problema do mora i koje kanale su oni održavali. Iz njenog iskaza je također utvrđeno da ta nekretnina je jedina nekretnina kojom je ona uzgojem i prodajom tako dobivenih poljoprivrednih proizvoda školovala svoje kćeri tj. sada tužiteljice da joj je ona bila izvor prihoda, a da kako više nije imala snage boriti se sa plavljenjem tog terena odustala je 1976 ili 1977.g. s time da je prepustila obradu svom zetu A. V. kao i S. V. saslušanom svjedoku a kojem je bez naknade jer je od njega posudila ondašnjih 10.000 maraka kćerkama u Z., međutim, da su i oni kasnije odustali. Također je kroz postupak nespornim utvrđeno da je 1983.g. postavljen novi odvodni kanal za koju godinu tužena tvrdi da više nije bilo plavljenja.

 

Međutim, upravo suprotno iz vještva N. U. je utvrđeno da je taj kanal postavljen zapadno od velikom nasipa koji je izazvao poplavljivanje cijelog područja zbog neispravne gradnje istog, a predmetno zemljište tužiteljice se nalazi istočno od tog velikom nasipa tako da izgradnja ovog novog kanala nije nikako mogla omogućiti nesmetano protjecanje vode a time i nesmetanu obradu predmetnog zemljišta. Naime, do poplavljivanja područja istočno od velikom nasipa je i došlo upravo zato što je neispravnom izgradnjom ovog velikog nasipa prekinut spoj voda istočno od nasipa sa vodama zapadno od nasipa a zbog čega je zemljište istočno od nasipa ( kojem nije podignut nivo naknadnim nasipavanjem ) i sada poplavljeno a to je upravo predmetno zemljište tužiteljice. S obzirom da je utvrđeno da tužiteljica zbog takvog stanja zemljišta prouzročene radnjama tužene nije mogla obrađivati svoju nekretninu to su provedena vještačenja po vještacima poljoprivredne struke s time da je već i tužiteljica prije utuženja provela postupak R1-99/78 a u kojem je vještak za poljoprivredu A. R. od 29.04.1979.g. ustvrdio da je predmetno zemljište uslijed poplavljivanja postalo neobradivo te da vlasnik istog nije imao u ekonomskoj godini 1977, 1978.g. nikakvu korist. Iz tog zapisnika je utvrđeno i koje kulture je još 1978.g. tužiteljica prije utuženja  imala na svojoj zemlji a to su stabla 2 kruške, trešnje, 2 šipka, šljive te kulture rajčice i salate iskazao da je štete tužiteljici iznosila 71.562,00 ondašnjih dinara, a koju procjenu poljske štete je obračunao za ekonomsku godinu 1977, 1978.g. i to za dvije kulture godišnje obzirom na intenzivnu obradu zemljišta i koje se koristi kao vrt za uzgoj povrća s visokim prinosima koji su uobičajeni na tom području a prema načinu obrade i sastavu tla. Konfiguracija tla zemljišta je blagi nagib prema jugozapadu s koje strane je nabačen materijal tako da sa zemljišta nije moguća odvodnja te je ono postalo kao bara tj. neobradivo i zbog čega vlasnik te čestice nije u ekonomskoj godini 1977, 1978 imao nikakvu korist.

 

Na ovaj njegov nalaz i mišljenje te s obzirom na činjenicu da ranije majka tužiteljica sada tužiteljice nisu mogle obrađivati ovu nekretninu odnosno davati je u zakup trećim osobama to je po provedeno vještačenje po vještaku poljoprivredne struke L. R. a koja je u svom nalazu i mišljenju od 19.09.2011.g. u dopuni dala podatke o cijenama prinosu, amortizaciji i prihodu za poljoprivredne kulture kao što su stabla  kruške, trešnje, šipka, šljive, rajčice, salate na predmetnoj nekretnini i kada je objedinila utvrdila je da bi sveukupna šteta na poljoprivrednim kulturama a s obzirom na utvrđenu stopu amortizacije prinosa i prihoda spram cijene iznosila 342.373,60 kn da bi u dopuni nalaza i mišljenja od 12.12.2011.g. u kojem je vještvu obradila pojedina kulture te utvrdila procjenu na iznos od 281.682,00 kn za razdoblje od 1994.g. – 01.01.2002.g. iznos od 16.853,173 HRD-a, za razdoblje od 1990 – 1993.g. iznos od 18.356,123 dinara za razdoblje od 1982.g. – 1993.g.

 

Sukladno ovim vještvima koja je vještva prihvatio ovaj sud jer su stručna i izrađena sukladno pravilima struke, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku M. T. a koja je trebala dati kolika je točna visina tražbine tužiteljica te tijek i visinu kamata na tu navedenu glavnicu koristeći pri tome iznose koje vještakinja poljoprivredne struke koristila u svom vještvu i dopuni svog nalaza i mišljenja.

 

Vještak M. T. u nalazu i mišljenju od 02.11.2016.g. je ustvrdila da bi glavnica tj. visina neostvarenog dohotka od poljoprivrede utvrđena u zapisniku o osiguranju dokaza po vještaku A. R. i nalazima vještaka za poljoprivredu D. G. i L. R. u razdoblju od 1978.g. – 2011.g. ukupno iznosi 545.415,66 kn, a obračun zateznih kamata izvršila je na glavnicu koja predstavlja prihod umanjen za troškove proizvodnje i gdje je ustvrdila da bi zatezne kamate obračunate od 03 listopada 1979.g. – 31 listopada 2016.g. na glavnice za razdoblje od 1978.g. – 2011.g. od ukupno 545.415,66 kn iznosile ukupno 1.098.921,72 kn odnosno glavnica uvećana za zatezne kamate iznosi 1.644.337,38 kn ( 545.415,66 + 1.098.921,72 ). Međutim, kako na taj nalaz i mišljenje su imali primjedbi tužitelji s obzirom na način obračuna zateznih kamata i gdje je vještakinja kod usmenog nalaza i mišljenja ostala pri tvrdnji da bi kamate koje je izračunala na glavnicu bile točno u onolikom iznosu koliko je prikazala u svom nalazu i mišljenju a sukladno zakonskim odredbama i sudskoj praksi to je provedeno novo vještačenje po vještaku financijske struke S. K. koji je u svom nalazu i mišljenju od 30 svibnja 2017.g. ustvrdio da bi zatezne kamate na zbrojnu glavnicu od 545.415,66 kn na dan sačinjavanja tog vještva zatezna kamata iznosila 2.799.000,14 kn a na koji nalaz i mišljenje tužitelji nisu imali primjedbi i sukladno istom uredili tužbeni zahtjev točno onako kao što stoji u izreci.

 

Iako se tuženik protivio ovom nalazu i mišljenju kao i svima da su neosnovani jer tužena nije odgovorna za štetu posebice što 1983.g. stavljen novi odvodni kanal i kojim postavljanjem više nije bilo plavljenja isti nije predlagao novi nalaz i mišljenje a zbog čega je ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka financijske struke S. K. prihvatio kao stručno i poklonio istom vjeru. Naime, to sve stoga što je u postupku utvrđeno da je tužena dozvolila trećim osobama da odlažu materijal na nekretninu tužene do nekretnine tužiteljice koje odlaganje je bilo od 1974.g. – 1977.g., da je odlaganje tog materijala poremetilo prirodni protok voda do mora a kojim odlaganjem je došlo do plavljenja nekretnine sada tužiteljica, da je majka tužiteljica 1977.g. prestala se baviti proizvodnjom dala u najam trećim osobama te da upravo zbog takvog ponašanja tužene je tužiteljicama nastala šteta na način što tu nekretninu nisu mogle više koristiti za uzgajanje poljoprivrednih kultura odnosno ako tužiteljice nisu mogle i njihova majka to su mogle davanjem te nekretnine da nije uništena ostvarivati dobit a koja dobije je iz vještava vještaka poljoprivredne struke odnosno financijskim vještačenjem utvrđena da bi bila 545.415.66 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 2.799.000,14 kn i što je bio razlog da ovaj sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti a primjenom odredbe čl. 154 u svezi čl. 174 st. 2  Zakona o obveznim odnosima a koji zakon se ima primijeniti sukladno čl. 1163 Zakona o obveznim odnosima  ( "Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 ).

 

Slijedom gore utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je prigovor zastare smatrao neosnovanim budući da je tužiteljica obrađivala ovu nekretninu do 1977.g. utvrđeno je iz iskaza saslušane svjedokinje sada tužiteljice ad 2 I. V. čijem suprugu je majka dala na obradu predmetnu nekretninu kada je kazala da je 1977.g. prije njenog odlaska u Z. majka obrađivala nekretninu dok je njen južni dio bio pod trstikom, a iz iskaza njene majke kao tužiteljice je utvrđeno da je ista pokušavala na razne načine postavljanjem i čišćenjem cijevi i kanala otkloniti vodu sa zemlje te da nije uspjela i zbog čega je ona osobno prestala baviti se poljoprivredom ali je prepustila trećim osobama A. i S. V..

 

Kako je dakle utvrđeno da je tužiteljica ustala u roku od 3 godine od dana saznanja za štetu to je prigovor tuženika  odbijen kao neosnovan sukladno čl. 376 st. 1 Zakona o obveznim odnosima.

 

Zbog svega rečenog odlučeno je kao u izreci presude.

Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 96/08, 57/11, 148/11, 25/13), i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  ( „Narodne Novine“ broj:  87/93, 16/94, 111/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/10, 142/12 ), a odnosi se na trošak punomoćnika tužiteljice ad 1 kojemu je na ime zastupanja na 4 ročišta ( 19.04.2016.g., 21.12.2016.g. , 07.02.2016.g., 12.09.2017.g.,) svako po 5.460,00 kn, sastav 2 podneska od 12.09.2017.g. i 21.12.2016.g. svako po 5.460,00 kn daje trošak punomoćnika tužitelja ad 1 od 32.760,00 kn odnosno uvećano za 8.190,00 kn koliko iznosi PDV daje trošak punomoćnika tužitelja ad 1 u iznosu od 40.950,00 kn.

 

Kada se ovim troškovima pridodaju troškovi  vještačenja 22.371,19 kn onda je sveukupni trošak tužiteljice ad 1, 63.321,19 kn koliko je  i dosuđeno u točci I izreke presude.

 

Dok je punomoćniku tužiteljice ad 2 na ime zastupanja na 30 ročišta po 250 bodova , te 4 ročišta po 642 boda te 2 ročišta po 321 bod, a budući da je vrijednost boda s paušalom 10,00 kn to su onda troškovi zastupanja punomoćnika tužitelja ad 2 , 107.100,00 kn odnosno uvećano za 26.775,00 kn koliko iznosi PDV od 25%, to je ukupan trošak punomoćnika tužiteljice ad 2  od 133.875,00 kn.

 

Kada se ovim dosuđenim troškovima punomoćnika tužitelja pridoda pristojba presude u iznosu od 5.000,00 kn onda su sveukupni troškovi tužiteljice ad 2,  138.875,00 kn koliko je dosuđeno u točci I izreke presude, s napomenom da je tužiteljici ad 2 odbijen zahtjev za naknadom troška vještačenja jer je prema prikazanim uplatnicama iste plaćala tužiteljica ad 1.

 

U Trogiru, dana 27 listopada 2017.godine

 

                                                                                                       S U D A C

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    DIVNA IVANČEV,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

 

              Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostaviti presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

 

              Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskog zgradi.

 

              Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( čl. 335 ZPP-a ) .