1                      Poslovni broj: UsIrs-192/16-6

Poslovni broj: UsIrs-192/16-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Ljiljani Lijić, zapisničarki, u upravnom tužitelja J. T. B., zastupanog po opunomoćeniku L. G., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu L. G. i M. G., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi prijema u državnu službu, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 19. listopada 2017., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 27. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/16-01/42, URBROJ: 566-01/5-16-03 od 21. listopada 2016.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika KLASA UP/II-112-07/16-01/42, URBROJ: 566-01/5-16-03 od 21. listopada 2016. poništeno je rješenje Ministarstva financija KLASA: UP/I-112-02/15-01/537, URBROJ: 513-02/8009/6-15-1 od 22. rujna 2015. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

Tužitelj u pravovremeno podnesenoj tužbi navodi da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je isto doneseno povodom žalbi I. J. i J. P., nakon što je u žalbenom postupku utvrđeno kako tužitelj kao izabrani kandidat na natječaju za radno mjesto carinik III. vrste u Područnom uredu S., Granični carinski ured K. nije zadovoljio na psihološkom testiranju, slijedom čega da nije mogao biti primljen u državnu službu. Nezadovoljan tako donesenim drugostupanjskim rješenjem tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja, pobijajući zakonitost rješenja zbog povrede pravila postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja poziva na odredbu članka 115. stavka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku, te da u istom tuženik navodi da po službenoj dužnosti pazi na nadležnost i postojanje razloga za oglašavanje ništavim, pri čemu se upušta u utvrđivanje drugačijeg činjeničnog stanja u odnosu na provjeru znanja, sposobnosti i vještina tužitelja kao kandidata od činjeničnog stanja koje da je utvrđeno u prvostupanjskom postupku, a koje da utvrđeno činjenično stanje u tom dijelu nije bilo niti predmet podnesenenih žalbi.

Pojašnjava da žalitelji I. J. i J. P. u izjavljenoj žalbi ne dovode u pitanje rezultate testiranja tužitelja, već da su njihovi rezultati testiranja pogrešno utvrđeni zbog čega da nisu bili pozvani na psihološko testiranje, a da im je time bila uskraćena mogućnost natjecanja i izbora. Unatoč takvim žalbenim razlozima, drugostupanjsko upravno tijelo da se ne upušta u ocjenu žalbenih navoda, već u ocjenu da li tužitelj kao izabrani kandidat ispunjava uvjete propisane natječajem, pri čemu rezultate psihološkog testiranja tužitelja utvrđuje drugačije od prvostupanjskog tijela, a što da je pogrešno. Suprotno utvrđenju drugostupanjskog rješenja i razlozima na koje se upravno tijelo drugog stupnja u tom dijelu poziva, tvrdi da iz rezultata psihološkog testiranja tužitelja kao kandidata ne proizlazi postojanje zapreka za njegov prijam u službu. Upravo suprotno, tužitelj je ostvario povoljan rezultat psihološkog testiranja iz kojih razloga je, s obzirom na ostale rezultate testiranja i donesena odluka o njegovom prijemu u službu.

Tužitelj smatra da prvostupanjsko tijelo ne bi takvu odluku donijelo kod postojanja zapreke psihološke prirode za prijam tužitelja u službu, jer je to činjenica koja je lako provjerljiva i zbog koje bi svi ostali kandidati koji su pozvani na psihološko testiranje, a koji su taj test položili, doveli u pitanje tužiteljev izbor kao najboljeg kandidata. Upravo činjenica da se ti kandidati nisu žalili, već da su se žalili kandidati koji nisu ušli u izbor za psihološko testiranje, svojevrsna je potvrda da rezultati psihološkog testiranja nisu bili negativni za tužitelja, a što je najbolje razvidno iz Izvještaja provedenog psihološkog testiranja. Budući se tuženik u osporenom rješenju upustio u utvrđivanje činjenice koja u žalbenom postupku nije dovedena u pitanje, da je pri tome tu činjenicu utvrdio suprotno rezultatima koji iz provedenog postupka testiranje proizlaze, smatra da je osporeno rješenje nepravilno i nezakonito, te da je doneseno na štetu tužitelja. Predlaže da Sud usvoji tužbu i poništi osporeno rješenje.

Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu istu pobija u cijelosti, navodi da ostaje kod svih navoda iznijetih u osporavanom rješenju, a tužbeni zahtjev smatra u potpunosti neosnovanim te ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. U postupku su na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenjene odredbe materijalnog prava. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Sud je 19. listopada 2017. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je Sud temeljem ovlaštenja iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

Koristeći navedeno pravo opunomoćenik tužitelja osporava navode iz odgovora na tužbu, te ističe da je drugostupanjsko upravno tijelo donoseći osporeno rješenje prekoračilo ovlasti koje ime po zakonu jer se upustilo u utvrđivanje psihološke procjene koja predstavlja isključivo subjektivnu procjenu onoga koji takvu procjenu vrši. S obzirom da drugostupanjsko tijelo nije vršilo psihološku procjenu nije moglo utvrditi drugačije činjenice od one koje je utvrdilo prvostupanjsko tijelo, odnosno psiholog koji je procjenu vršio.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Prema odredbi članka 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.

          Odredba članka 117. stavak 2. ZUP-a, propisuje da kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

        Prema odredbi članka 16. stavku 1. Uredbe o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi (Narodne novine, broj: 74/10, 142/11 i 53/12- dalje: Uredbe), u postupku provedbe javnog natječaja, odnosno internog oglasa, provest će se psihološko testiranje kandidata, ako je to propisano pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela.

         Prema stavku 2. navedenog članka Uredbe, psihološko testiranje provodi se radi procjene sposobnosti kandidata za obavljanje poslova radnog mjesta (psihološka procjena).

         Na psihološko testiranje upućuje se do pet kandidata s rang-liste iz članka 15. ove Uredbe, prema redoslijedu s liste. (stavak 3.)

         Psihološku procjenu daje psiholog zaposlen u državnom tijelu ili drugi psiholog koji ima odgovarajuću dopusnicu sukladno posebnom zakonu. (stavak 4.).

          Iz podataka spisa proizlazi da je Carinska uprava raspisala javni natječaj za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Područnom carinskom uredu S., Graničnom carinskom uredu K., carinik III. vrste - 5 izvršitelja /ica na neodređeno vrijeme, a koji je objavljen u Narodnim novinama, broj: 64/2015.

        Iz sadržaja objavljenog javnog natječaja proizlazi da je istim određeno da će se radi procjene sposobnosti kandidata za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta provesti psihološko testiranje (psihološka procjena).

         Nadalje, prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija R. H., KLASA: UP/I-112-02/15-01/537, URBROJ: 513-02/8009/6-15-1 od 22. rujna 2015. J. T. – B., ovdje tužitelj, magistar kineziologije, s ukupno 1 godinom radnog iskustva, izabran je u izvanrednom postupku prijama u državnu službu i primljen je u državnu službu u Ministarstvo financija, Carinsku upravu, na radno mjesto carnik III. vrste u Područni carinski ured S., Granični carinski ured K., na neodređeno vrijeme, uz probni rad od tri mjeseca, a na temelju ostvarenih rezultata pisane provjere znanja, sposobnosti i vještina, te rezultata u dosadašnjem radu utvrđenih putem testiranja i razgovora putem razgovora (intervjua), kao i psihološke procjene.

            Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio I. J., jedan od kandidata javnog natječaja, ukazujući da u postupku prijma u državnu službu nije postupljeno sukladno članku 16. Uredbe, odnosno da nije pozvan na psihološko testiranje, dok je pozvan jedan od kandidata, koji je prema njegovim saznanjima imao manje ostvarenih bodova na rang-listi.

           Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja žalbu je izjavio i kandidat J. P., i to u cijelosti iz svih zakonskih razloga, dakle i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu je osobito istaknuo da smatra potrebnim da se dodatno provjere bodovi za sve kandidate, odnosni da isti nisu pravilno utvrđeni.  

Tuženik je odlučujući o izjavljenim žalbama I. J. i J. P. poništio prvostupanjsko rješenje i predmet je vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, pozivom na odredbu članka 117. stavak 2. ZUP-a, ocijenivši da u prvostupanjskom postupku nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, tuženik je uvidom u Izvješće o rezultatima psihološkog testiranja od 9. rujna 2015., koje je dostavljeno uz žalbu, utvrdio da je u konkretnom predmetu izvršena psihološka procjena od strane ovlaštenog psihologa tijela prvog stupnja mr.sc. D. N., o čemu je sastavljeno Izvješće o rezultatima psihološkog testiranja od 9. rujna 2015. iz kojeg proizlazi da su vezano uz taj dio postupka utvrđene zapreke za prijam izabranog kandidata J. T. – B., ovdje tužitelja, te je ocijenio da isti nije mogao biti primljen u državnu službu. Ujedno je prvostupanjskom tijelu dana uputa da u ponovnom postupku potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su prema Zakonu o državnim službenicima i Uredbi bitne za odabir između kandidata, a na osnovu ostvarenih rezultata na provjeri znanja, sposobnosti i vještina kandidata te razgovora s Komisijom, kao i rezultata psihološkog testiranja provedenog radi procjene sposobnosti kandidata za obavljanje poslova predmetnog radnog mjesta.

         Kako je sukladno odredbi članka 16. stavku 2. Uredbe, u predmetnom javnom natječaju određena provedba psihološkog tesitranja, koje je i provedeno radi procjene sposobnosti kandidata za obavljanje poslova radnog mjesta (psihološka procjena) carinik III. vrste, a iz izvješća o rezultatu psihološkog testiranja od 9. rujna 2015. za tužitelja proizlazi da ne udovoljava za obavljanje predviđenih poslova carinika III. vrste, pravilno je i zakonito, sukladno ovlaštenju iz članka 117. stavku 2. ZUP-a tuženik poništio prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelj primljen na navedeno radno mjesto i predmet je vraćen na ponovni postupak.

           Neosnovan je prigovor tužitelja da se tuženik upuštao u pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja koje nije bilo predmet podnesenih žalbi, jer je upravo žalitelj  I. J. izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vezanog za provedbu psihološkog testiranje, te povredu odredbe članka 16. Uredbe. Nastavno tome, i prijavljeni kandidat J. P. žalbom je pobijao zakonitost prvostupanjskog rješenja iz svih žalbenih razloga, pa je u tom smislu valjalo u žalbenom postupku ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naposljetku, navesti je da iz sadržaja citirane odredbe članka 115. ZUP-a proizlazi da tuženik nije niti vezan razlozima žalbe.

Tuženik je, po ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem zakonito poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te je imajući u vidu dokaze pribavljene u prvostupanjskom postupku pravilno utvrdio da iz podataka spisa proizlazi da tužitelj nije zadovoljio na psihološkom testiranju.

          Stoga, prema ocjeni Suda, tuženik osporenim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

U Splitu, 27. listopada 2017.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  ZUS-a).

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić