Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
1 P-1681/17
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Katarini Čulić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. O. iz B., R. S., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. R., odvjetniku u V., protiv tuženika H. e. d.d. Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. R., odvjetniku u S., radi predaje u posjed, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 8. rujna 2017.g.. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja N. L., odvjetnice u S. i zamjenika punomoćnika tuženika M. R., odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tuženika, presude objavljene dana 27. listopada 2017.g.
p r e s u d i o j e
" Dužan je tuženik u roku od 15 dana predati u posjed tužitelju u miran i nesmetan posjed čest. zem. 6067/8 Z.U. 8017 k.o. S., "
Obrazloženje
Tužitelji pod 1. D. O. i pod 2. S. R. su dana 2. veljače 2007.g. podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1. H. d.d. Z. i pod 2. G. S. radi utvrđenja i predaje. Tužba je podnesena kao tužba glavnog miješanja u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. IP-1761/95 po tužbi tužitelja H. d.d. Z. protiv tuženika pod 1. G. S., pod 2. B. M., pod 3. M. R., pod 4. Đ. K., pod 5. G. K. i pod 6. M. D.. Tužba glavnog miješanja je zavedena pod posl. br. IP 222/07 i nije pripojena predmetu IP-1761/95 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.
U tužbi se navodi da je tužitelj pod 1. nasljednik B. O., a tuženica pod 2. nasljednica V. O. te da su kao nasljednici navedenih osoba ovlaštenici prava na denacionaliziranu imovinu, a koji zahtjev da je postavljen RH kao ovlašteniku društvenog vlasništva. Pravni prednici tužitelja da su, među ostalim, naznačeni kao nositelji prava korištenja čest. zem. 6067/4 z.u. 8719 k.o. S.. Pred Općinskim sudom u Splitu da je u tijeku postupak pod posl. br. I P-1761/95 po tužbi ovdje tuženika H. d.d. Z. protiv tuženika u tom postupku radi utvrđenja prava vlasništva među ostalim i čest. zem. 6067/2, 6067/3 6067/15/, 6067/17 z.u.8719 k.o. S.. Tužitelji su u potonjem predmetu predložili prekid postupka do donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za denacionalizaciju ( o čemu ovaj sudac nije ovlašten odlučivati), a po tužbi glavnog miješanja predlažu utvrđenje prava suvlasništva tužitelja pod 1. u odnosu na čest. zem. 6067/4 z.u. 8719 k.o. S. ( nije naveden suvlasnički udio) te prava suvlasništva tužiteljice pod 2. za 6/45 dijela vinograda od 322 m2 ( nije navedena čest.zem. u odnosu na koju se traži utvrđenje prava suvlasništva).
U odgovoru na tužbu tuženik pod 1. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
U odgovoru na tužbu tuženik pod 2. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
Podneskom predanim na ročištu od 3. studenog 2012.g. tužitelji su predložili prekid postupka P-1761/95 do pravomoćne i konačne odluke u ovoj pravnoj stvari ( koju odluku nije ovlašten donijeti ovaj sudac) te uredili tužbu na način da istom predlažu donijeti presudu kojom će se tužitelj pod 1. utvrditi isključivim vlasnikom čest. zem. 6067/8 z.u. 8017 k.o. S. te suvlasnikom za 11/45 dijela čest. zem. 6067/4 z.u. 8719 k.o S., a tužiteljica pod 2. suvlasnikom za 6/45 dijela čest. zem. 6067/4 z.u. 8719 k.o S.. Tužitelji su podnijeli i novi tužbeni zahtjev na predaju nekretnina koje su predmet spora i to predaju čest. zem. 6067/8 z.u. 8017 k.o. S. tužitelju pod 1., a tuženicima pod 1. i 2. zajedno predaju u posjed čest.zem. 6067/4 z.u. 8719 k.o S..
Tužitelji su istaknuli i facultas alternativa, odnosno da se tuženici mogu osloboditi obveze predaje u posjed predmetnih čestica ukoliko isplate tužiteljima iznose specificirane u podnesku do 31. prosinca.2012.g. Ističe se da je riječ o građanskopravnoj ponudi kojoj je do dana pisanja ove presude istekao rok za prihvat.
Za navesti je da je u podnesku od 3. studenoga 2012.g. naveden i još jedan tužitelj- V. P. za koju dotadašnji punomoćnik tužitelja pod 1. i 2. nije imao punomoć, te se na ročištu od 27. ožujka 2014.g. na izričit upit suda punomoćnik tužitelja pod 1. i 2. izjasnio da je riječ o očitoj omašci u pisanju i da se postupak vodi po tužbi tužitelja pod 1. i 2.
Tuženik pod 1. se protivio i ovako uređenom tužbenom zahtjevu. U odnosu na zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva istaknut je prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tuženici nisu zemljišnoknjižni vlasnici predmetnih čestica, pa ni u slučaju uspjeha u sporu tužitelji ne bi mogli takvu presudu provesti u zemljišnim knjigama. Istaknut je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja pod 1. D. O. jer da iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. Z. O. proizlazi da je nasljednik predmetne čest. zem. 6067/8 z.u. 8017 k.o. S. D. O., a ne D. O. koji je kao tužitelj pod 1. naznačen u tužbi. U odnosu na tužiteljicu pod 2. S. R. navode da ista potražuje utvrđenje prava suvlasništva čest. zem. 6067/4 z.u. 8719 k.o S. za 6/45 dijela pozivajući se na rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. V. O., ali da je njen prednik bio uknjižen za manji suvlasnički dio od onoga kojega ista traži. Dodatno se navodi da tužitelji pod 1. i 2. ne mogu tražiti predaju u posjed čest. zem. 6067/4 z.u. 8719 k.o S. jer da zajedno nisu vlasnici za cijelo predmetne čestice, a nemaju suglasnost ostalih suvlasnika za predaju u posjed iste za cijelo.
Tuženik pod 2. se u cijelosti pridružio navodima tuženika pod 1.
Podneskom od 17. travnja 2014.g. tužitelji su povukli deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva budući je iz presude Županijskog suda u Splitu Gžp-853/13 od 14. listopada 2013.g. razvidno da tuženici nemaju nikakvih vlasnička prava u odnosu na predmetne čestice, stoga je sud temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 25/13 – dalje ZPP) rješenjem pod posl. br. IP-222/07 od 30. siječnja 2015.g. utvrdio povlačenje tužbe u ovom dijelu. Citirano rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-624/15 od 15. ožujka 2017.g.
Dakle, tužbenim zahtjevom iz podneska od 17. travnja 2014.g. tužitelj pod 1. je tražio od tuženika pod 1. i 2. predaju u posjed čest. zem. 6067/8 z.u. 8017 k.o. S., a tuženici pod 1. i 2. zajedno od tuženika pod 1. i 2. predaju u posjed čest.zem. 6067/4 z.u. 8719 k.o S..
Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pokojne M. O. r. O., žene Z. donesenim pred javnim bilježnikom N. K. iz S. posl.br. O-2309/06 od 7. kolovoza 2007.g, rješenja o nasljeđivanju iza pok. V. O. donesenim pred javnom bilježnicom B. K. posl. br. O-877/05 od 27. listopada 2005.g., zahtjeva za vraćanje u vlasništvo od 20. lipnja 1997.g., izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu za čest. zem. 6067/4 zu 8719 k.o. S. od 24. siječnja 2007.g. i 8. studenoga 2012.g. i povijesnog izvatka za navedenu čest. zem. od 7. studenoga 2011.g., izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu za čest. zem. 6067/8 z.u. 8017 od 12. studenoga 2012.g. i povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za navedenu čest.zem. od 7. studenoga 2011.g., dopisa G. S. klasa UP-I-943-06/07-01/15 od 31. ožujka 2008.g., očevidom na licu mjesta održanim 3. studenoga 2012.g., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mjerniku N. B. ( pisani nalaz i mišljenje od 23. studenoga 2012.g, dopuna pisanog nalaza i mišljenja od 11. rujna 2014.g.), pregledom spisa ovog suda posl. br. IP-1761/95, presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-853/13 od 14. listopada 2013.g., prijavnog lista Zavoda za katastar i geodetske poslove općine S. od 20. siječnja 1992.g., prijavnog lista Zavoda za izmjeru zemljišta od 23. siječnja 1982.g., rješenja o nasljeđivanju iza smrti Z. O. donesenog po javnom bilježniku Z. M.- Š. posl. br. O-1299/14 od 16. rujna 2014.g.
Presudom ovog suda posl. br. IP-222/07 od 30. siječnja 2015.g. sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. D. O. za predajom čest. zem. 6067/8 z.u. 8017 k.o. S. u posjed u odnosu na tuženika pod 1., dok je odbio zahtjev za predajom te čestice u odnosu u odnosu na tuženika pod 2. G. S. ( t. I. izreke), odbio je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. D. O. i tužiteljice pod 2. S. R. za predajom u posjed čest.zem. 6067/4 z.u. 8719 k.o S. ( t. II. izreke)
Povodom žalbi stranaka Županijski sud u Splitu je presudom pod posl. br. Gž-624/15 od 15. ožujka 2017.g. potvrdio citiranu presudu pod t. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnine čest. zem. 6067/8 k.o. S. u odnosu na tuženika G. S. i pod t. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1.D. O. i pod 2. S. R. na predaju u posjed nekretnine čest. zem. 6067/4 k.o. S., dok je rješenjem pod istim posl. brojem i istog nadnevka ukinuta citirana presuda pod t. I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnine čest. zem. 6067/8 k.o. S. u odnosu na tuženika pod 1. H. e. d.d. Z..
Predmet je zaveden pod novi posl. br. P-1681/17.
U nastavku postupka u cijelosti su obnovljeni rezultati dosadašnjeg raspravljanja te dodatno izveden dokaz pregledom preslika putovnice za tužitelja, rješenja o nasljeđivanju i to iza pok. Z. O. pok. S. (oca tužitelja) donesenog po javnom bilježniku Z. M.- Š. posl. br. O-1299/14 od 16. rujna 2014.g., rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. O. ( majke tužitelja) donesenog pred Opštinskim sudom u Beogradu posl. br. O-495/93 od 21. svibnja 1993.g.
Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Dakle, u ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja D. O. kao vlasnika čest. zem. 6067/8 z.u. 8017 k.o. S. prema tuženiku H. e. d.d. Z. za predajom u posjed čest. zem. 6067/8 k.o. S..
Tužitelj je sukladno uputi Županijskog suda u Splitu iz ukidnog rješenja označio točno ime i prezime - D. O., a na okolnost njegova identiteta u spis je dostavio preslik putovnice (list spisa 126). Dodaje se da je iz priloženog rješenja o nasljeđivanju i to iza pok. Z. O. pok. S.( oca tužitelja) donesenog po javnom blježniku Z. M.- Š. posl. br. O-1299/14 od 16. rujna 2014.g. razvidno prezime tužitelja-O. te OIB istog(OIB:…), a i iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. O. ( majke tužitelja) donesenog pred Opštinskim sudom u Beogradu posl. br. O-495/93 od 21. svibnja 1993.g. razvidno je tužiteljevo prezime O.. Ističe se da nikada nije bilo spora o identitetu tužitelja ( radi se o sinu M. i Z. O., čiji je OIB: …), nego se u nekim dokumentima navodilo prezime O., a u nekima O., pa se ne radi o subjektivnoj preinaci tužbe(u rješenju o nasljeđivanju iza pokojne M. O. r. O., žene Z. donesenim pred javnim bilježnikom N. K. iz S. posl.br. O-2309/06 od 7. kolovoza 2007.g. njenim jedinim nasljednikom proglašen je tužitelj - D. O.).
Odredbom čl. 162. st .l. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje: ZV) propisano je da u postupku pred sudom vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari te je određeno da mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.
Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu za čest. zem. 6067/8 z.u.8017 od 12. studenoga 2012.g. (list spisa 44) sud je utvrdio da je kao vlasnik iste uknjižen O. Z. pok. S. za cijelo.
Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza smrti Z. O. donesenog po javnom bilježniku Z. M.- Š. posl. br. O-1299/14 od 16. rujna 2014.g. sud je utvrdio da je njegovim nasljednikom proglašen D. O., tužitelj. Napominje se da se u rješenju o nasljeđivanju iza smrti M. O., majke tužitelja., kao njegovo prezime upisano prezime O., a u rješenju o nasljeđivanju iza smrti oca tužitelja pod 1. Z. O. pok. S. upisano mu je prezime O. ( naglašava se da je u zemljišnim knjigama kao otac tužitelja upisan Z. O. pok. S., a ne Z. O. pok. S.), no očito se radi o istoj osobi, stoga je u uvodu ove presude za tužitelja naznačen njegov OIB radi identifikacije.
Očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da navedena čestica predstavlja jednu od zemljišnih čestica koju koristi tuženik, a sve zajedno da predstavljaju poslovnu zgradu tuženika, tj. radionice tuženika i parkiralište.
Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mjernika N. B. od 23. studenoga 2012.g. proizlazi da predmetna čest. zem. 6067/8, odnosno katastarska čestica 1819/6 u površini od 314 m2 u naravi predstavlja dvor od 86 m2 i dio zgrade od 228 m2 na skici mjerenja prikazano slovima K-L-P-R-K, a što je prikazano i na fotografijama F-1, F-3 i F-4 ( razvidni su parkirani automobili s oznakama tuženika).
Tužitelj je izvatkom iz zemljišnih knjiga i rješenjem o nasljeđivanju dokazao da je vlasnik čest. zem. 6067/8 z.u.8017 k.o. S., a sud je očevidom na licu mjesta utvrdio da se tuženik nalazi u posjedu iste, međutim ŽS u Splitu je u svom ukidnom rješenju skrenuo pozornost ovom sudu da prema rezultatima do sada provedenoga dokaznog postupka, proizlazi da je predmetna nekretnina označena kao č. zem 6067/8 KO S. danas u naravi poslovna zgrada tuženika i asfaltirano dvorište, što upućuje da bi (dijelom) mogla predstavljati energetski objekt, odnosno da bi se moglo raditi o objektu od interesa za RH u smislu odredaba Zakona o energiji (Narodne novine broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, dalje ZE) pa da je u postupku potrebno nedvojbeno utvrditi je li i kada ta nekretnina postala energetski objekt. Nadalje, navodi da prvostupanjski sud nije utvrđivao činjenice koje se odnose na pravni status predmetne nekretnine te da spisu nije priložena bilo kakva dokumentacija u tom pogledu, a s obzirom da se očito radi o nekretnini koja služi za obavljanje djelatnosti tuženika, da je sud bio dužan utvrditi činjenice koje se odnose na stanje predmetne nekretnine, posebno utvrditi i podatke o upisima u katastru zemljišta, a bez utvrđenja tih činjenica da nije moguće provjeriti je li materijalno pravo pravilno primijenjeno. Viši sud upućuje na odredbu članka 4. stavak 3. ZE-a, kojom se objekti i infrastruktura za proizvodnju i distribuciju električne energije proglašavaju objektima od interesa za RH te da sukladno članku 40. stavak 1. tog zakona energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, odnosno da se radi zakonskim odredbama koje predstavljaju lex specialis u odnosu na odredbe ZVDSP-a,što da je zanemario sud prvog stupnja.
U spis doista nije priložena nikakva dokumentacija u pogledu pravnog statusa predmetne nekretnine, pa sud nije ni mogao u dosadašnjem tijeku postupka utvrđivati činjenice na koje ga je Županijski sud u Splitu u ukidnom rješenju uputio.
Naime, hrvatski parnični postupak se temelji na dominantnoj primjeni raspravnog načela ( čl. 7. st.1. u svezi članka 219.st.1. ZPP-a) što znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Smisao odredbe čl. 7. st.1. i čl. 219.st.1. ZPP-a jest utvrđivanje tzv. "stranačke istine", a ne "materijalne istine", odnosno sud se u odlučivanju u konkretnom predmetu kreće u okviru iznijetih činjenica i ponuđenih dokaza od strane stranaka, a bez mogućnosti da po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice provođenjem dokaza koje stranke nisu ponudile( tako ŽS u Splitu GŽ-613/17 od 7. rujna 2017.g.)
U ponovljenom postupku na okolnosti koje je uputio viši sud stranke nisu predložile nijedan dokaz.
Tužitelj je samo dao svoje tumačenje već izgrađenog geodetskog nalaza i mišljenja iz prema kojemu predmetna nekretnina predstavlja dvor i dio poslovne zgrade, iz čega da proizlazi da se ne radi o energetskom objektu. Međutim, u nalazu i mišljenju je navedeno i da zgrada tuženika koja je izgrađena na više čestica, pa tako i na onoj koja je predmet spora dijelom predstavlja i radionice tuženika, a iz presude Županijskog suda u Splitu posl. br. GŽp-853/13 od 14. listopada 2013.g., kojom je potvrđena presuda ovog suda posl. br. Px-83/12 od 21. ožujka 2013.g, kojom je pak odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika za utvrđenjem prava vlasništva na susjednim nekretninama, proizlazi da izgrađeni objekti predstavljaju skladište, radionice i trafostanicu, stoga se iz izvedenih dokaza ne može nedvojbeno zaključiti da se ne radi o objektu u smislu čl.4.st.3. ZE-a. Dodaje se i da vještak za geodeziju nije taj koji može dati ocjenu radi li se doista o energetskom objektu u smislu odredbe čl. 4. st.3 ZE-a. I konačno, Županijski sud u Splitu je prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir ovaj nalaz i mišljenje i nije ga tumačio na način kako ga tumači tužitelj.
Međutim, dio poslovne zgrade izgrađen na predmetnoj čestici je neodvojiv od ostatka zgrade koja se proteže na čest. zem. 6067/3, 6067/4, 6067/9 i 6067/15, a što je razvidno iz skice lica mjesta, stoga je osnovan prigovor tuženika ( kojeg je iznio u žalbi) da provedba predaje kako se ovom tužbom traži nije moguća. Naime, nije moguće predati samo dio zgrade koji sam za sebe ne čini posebnu cjelinu, a kako tužitelj nije predložio način izvršenja predaje sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer odredba čl. 161. st.1. i 2. i čl. 162. ZVSP-a može se primijeniti jedino u slučaju kada je moguća činidba vraćanja stvari.
Slijedom navedenoga odlučeno je kao u t. I. izreke.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 25/13, dalje: ZPP), a prema kojoj je stranka koja izgubi parnicu dužna naknaditi protivnoj stranci parnične troškove.
Tuženiku je priznat trošak za sastav obrazloženog podneska od 15. siječnja 2013.g. u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 – dalje Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kn ( čl. 40.st.5. ZPP-a). Za sastav žalbe s kojom je uspio u sporu priznat mu je iznos od 1.250,0 kn sukladno Tbr. 10. Tarife. Za zastupanja na ročištima od 14. ožujka 2011.g., 9. studenoga 2012.g., 27. ožujka 2014.g, 15. svibnja 2014.g., 1. prosinca 2014.g., 3. srpnja 2017.g. i 8. rujna 2017.g. priznat mu je iznos od po 1.000,00 kn sukladno Tbr. 9.toč.1. Tarife( a ne zatraženih 5.000,00 kn po radnji). Dakle, tuženiku je priznat je trošak zastupanja u iznosu od 9.250,00 kn što uvećano za PDV od 25% daje trošak zastupanja u iznosu od 11.562,50 kn, dok je za više zatraženi parnični trošak u iznosu 42.187,50 kn zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u t. II. izreke.
Budući je tužitelj izgubio spor, odbijen je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 51.661,41 kn te je odlučeno kao u t. III. izreke.
U Splitu, 27. listopada 2017.g.
S U D A C
KATARINA ČULIĆ
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:- punomoćnicima stranaka
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.