1              Poslovni broj: Gž-2281/2017-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2281/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeće, Luke Grgata, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. M.,OIB: ..., 2. P. M. O.: ..., i 3. A. M., OIB: ..., svi iz K. L. i svi zastupani po pun. D. V., odvjetniku u K. K., protiv tuženika: 1. Grada K., OIB: ..., zastupanog po pun. V. S., odvjetniku u S., 2. H. I. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupan po E. G., dipl. iur. kod tuženika, 3. H. P. p. d.o.o., Z., OIB: ..., 4. H. C. d.o.o., Z., OIB: ..., tuženici pod 3. i 4. zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S. i p., iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja 1, 2.i 3., o žalbi tuženika pod 2. i o zajedničkoj žalbi tuženika pod 3. i 4. protiv presude Općinskog suda u Splitu br. Pnš-29/13 od 14. srpnja 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tužitelja pod 1, 2. i 3., žalba tuženika pod 2 i zajednička žalba tuženika pod 3. i 4. odbijaju kao neosnovne, te se potvrđuje prvostupanjska presuda P-29/13 od 14. srpnja 2017.

 

II. Tužiteljima se ne priznaje trošak odgovora na žalbu tuženika pod 2, 3. i 4., a niti se tuženicima pod 3. i 4. priznaje trošak odgovora na žalbu tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom br. P-208/09 od 29. rujna 2011. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja 1-3 da bi tuženici solidarno tužiteljima isplatili, na ime nematerijalne štete, svakome od po 300.000,00 kuna (ili ukupno 900.000,00 kuna), sa pripadajućom kamatom (toč. I/I), na ime materijalne štete zbog oštećenja motokultivatora iznos od 5.000,00 EUR-a u protuvrijednost u kunama (toč. I//II), te na ime materijalne štete (crnine, pogrebnih troškova, troškova osmrtnice) iznos od 15.000,00 kuna (toč. I/III).

 

Glede troškova postupka naloženo je tužiteljima da tuženiku pod 1. naknadi trošak postupka u iznosu od 81.948,75 kuna (toč. I/IV), da tužitelji naknade trošak postupka tuženiku pod 3. u iznosu od 118.800,00 kuna (toč. I/V), te da tužitelji naknade trošak postupka tuženicima pod 2, 3, 4. i 5. u iznosu od 22.785,75 kuna (toč. I/VI).

 

Rješenjem, kao dijelom presude, odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere, a rješenjem od 30. siječnja 2012. godine ispravljena je prvostupanjska presuda glede pogrešnih navoda u odnosu na nazive tuženika i zastupanja istih.

 

Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Splitu rješenjem br. Gžp-303/12 od 31. listopada 2012. godine ukinuo je prvostupanjsku presudu P-208/09 i predmet vratio sud prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

U daljnjem tijeku postupka, nakon što je prvostupanjski sud proveo sve predložene dokaze, i nakon što je iste cijenio, donio je presudu kojom je odlučio:

 

"I. Nalaže se tuženicima pod 2), 3) i 4) solidarno isplatiti tužiteljima pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s osnova nematerijalne štete iznose kako slijedi:

a)tužitelju pod 1) iznos od 44.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017. do isplate,

b)tužiteljici pod 2) iznos od 44.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017. do isplate,

c)tužiteljici pod 3) iznos od 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017. do isplate,

s tim da zatezne kamate teku po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tuženicima pod 2), 3) i 4) solidarno isplatiti tužitelju pod 1) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s osnova materijalne štete na motokultivatoru iznos od 943,85 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

III. Nalaže se tuženicima pod 2), 3) i 4) solidarno isplatiti tužiteljima s osnova materijalne štete i to crnine, pogrebnih troškova, troškova osmrtnice iznose kako slijedi:

a)tužiteljima pod 1) i 2) svakome po 400,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017. do isplate,

b)tužiteljima pod 1), 2) i 3) na jednake dijelove iznos od 337,60 kuna sa zateznim kamatama od 1.lipnja 2001. do isplate,

s tim da zatezne kamate od 1.lipnja 2001. do 30.lipnja 2002. teku po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1.siječnja 2016. do 30.lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.srpnja 2016. do 31.prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1.siječnja 2017. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

IV – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim su tužitelji zahtijevali da im tuženici u roku od 15 dana naknade štetu kako slijedi:

a) tuženik pod 1) nematerijalnu štetu u iznosu od 300.000,00 kuna svakom od tužitelja sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

b) tuženik pod 1) materijalnu štetu svim tužiteljima u iznosu od 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. svibnja 2001. do isplate,

c) tuženik pod 1) materijalnu štetu tužitelju pod 1) u iznosu od 4.719,27 kuna sa zateznim kamatama od 20.svibnja 2001. do isplate,

d) tuženici pod 2), 3) i 4) solidarno tužiteljima pod 1) i 2) svakome po iznos od 256.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017. do isplate,

e) tuženici pod 2), 3) i 4) solidarno tužiteljici pod 3) iznos od 285.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.srpnja 2017. do isplate,

f) tuženici pod 2), 3) i 4) solidarno tužitelju pod 1) iznos od 3.775,42 kuna sa zateznim kamatama od 20.svibnja 2001. do isplate,

g) tuženici pod 2), 3) i 4) solidarno svim tužiteljima iznos od 13.862,40 kuna sa zateznim kamatama od 30.svibnja 2001. do isplate,

i) zatezne kamate na dosuđeni iznos od 943,85 kuna za razdoblje od 20.svibnja 2001. do 13.srpnja 2017.,

j) zatezne kamate na dosuđeni iznos od 337,60 kuna za razdoblje od 30.svibnja 2001. do 31.svibnja 2017.,

k) zatezne kamate na dosuđene iznose od po 400,00 kuna za razdoblje od 30.svibnja 2001. do 13.srpnja 2017.

 

V. Nalaže se strankama da jedni drugima naknade parnični trošak u roku od 15 dana i to kako slijedi:

a)tužitelji pod 1), 2) i 3) na jednake dijelove tuženiku pod 1) iznos od 262.375,00 kuna,

b)tuženik pod 2) svakom od tužitelja pod 1), 2) i 3) iznos od po 5.418,03 kuna,

c)svaki od tužitelja pod 1), 2) i 3) tuženiku pod 3) iznos od 40.131,00 kuna (ukupno 120.393,00 kuna),

d)svaki od tužitelja pod 1), 2) i 3) tuženiku pod 4) iznos od 40.131,00 kuna (ukupno 120.393,00 kuna)."

 

Žale se tužitelji pobijajući presudu pod toč. IV – kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1., te pod toč. V. – u odluci o trošku postupka iz svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 2513, 43/13. i 89/14., dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i u pobijanom dijelu presudu preinači shodno navodima žalbe, ili istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Žali se tuženik pod 2, te tuženici pod 3. i 4., pobijajući presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. I., II. i III., te pod toč. V. u odluci o trošku postupka, svaki iz razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbe prihvati kao osnovane, preinači prvostupanjsku presudu shodno navodima žalba i u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev, ili u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelji pod 1, 2. i 3. podnijeli su odgovor na žalbu tuženika pod 2, 3. i 4. predlažući iste odbiti kao neosnovane.

 

Tuženici pod 3, i 4. podnijeli su odgovor na žalbu tužitelja, predlažući da sud drugog stupnja žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Žalba tuženika pod 2. nije osnovana.

 

Zajednička žalba tuženika pod 3. i 4. nije osnovna.

 

Tužitelji zahtjev temelje na činjenici da je dana 19. svibnja 2001. u K. L., na prijelazu preko željezničke pruge smrtno stradao M. M., sin tužitelja pod 1. i 2. a brat tužiteljice pod 3, tako što da se, krećući se cestom i približavajući se željezničkoj pruzi, upravljajući motokultivatorom, i pored poduzetog kočenja, nije uspio zaustaviti motokultivator pa je motokultivatorom udario u osmi vagon vlaka koji je u tom

trenutku prugom prolazio, od kojeg udarca je pok. M. M. zadobio teške i po život opasne ozljede od kojih je ubrzo preminuo. Ističu da je do nezgode došlo zbog neodržavanja pristupne ceste i željezničke pruge, jer se na cesti sve do tračnica nalazio pijesak-šljunak, koji inače ne trebao tu biti, te da upravo zbog tog pijeska-šljunka pok. M. M. nije mogao na vrijeme, i pored poduzetog kočenja, zaustaviti motokultivator.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je, glede osnova odgovornosti tuženika, detaljno utvrdio brzinu vlaka, brzinu motokultivatora, postojanja pijeska na tom dijelu ceste, način kretanja vlaka i motokultivatora, a potom donio presudu kojom je dijelom prihvatio a dijelom odbio tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da je do prometno-željezničke nezgode došlo propustom tuženika pod 2., 3. i 4. u visini 20%, a prednika tužitelj u visini 80% zbog nepravilno poduzetih radnji u prometu od strane pok. M. M.

 

Stajalište prvostupanjski sud temelji na nalazu i mišljenju vještaka dr.sc. J. K., na vještvu vještaka D. F. i posebice na iskaza suvozača na motokultivatoru B. M. saslušanog u svojstvu svjedoka.

 

Naime, tužitelji u samoj tužbi, potom i tijeku prvostupanjskog postupka, pa u žalbi, tvrde da je do prometne nezgode došlo zbog pijeska-šljunka koji se nalazio na pristupnoj cesti neposredno do tračnica, a koji, prema tvrdnji tužitelja, tu nije trebao biti.

 

Dakle, tužitelji upiru da je do nezgode došlo isključivo zbog činjenice što je sam pijesak onemogućio da pok. M. M. pravovremeno zaustavi motokultivator.

 

Međutim tuženici pod 2, 3. i 4. upiru da je pok. M. M. u cijelosti odgovoran na zastanak ove prometno-željezničke nezgode jer da je zakasnio sa poduzimanjem radnje kočenja motokultivatora.

 

U tijeku prvostupanjskog postupka nakon drugostupanjskog rješenja Gžp-303/12, prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog tužitelja, te obavio vještačenje po vještaku D. F.

 

Prema sadržaju vještvu vještaka D. F. radi se o prijelazu preko željezničke pruge koja nije zaštićena rampom, da je od križanja makadamske ceste i tračnica na udaljenosti od 19,50 m postavljen „Andrijin križ“ i znak STOP koji su djelomice prekriven raslinjem, da je prema Smjernicama propisano postavljanje znakova na udaljenosti od prijelaza najmanje 150 m, da se na makadamskom putu s obje strana nalazi raslinje u visini 1,50 – 2,00 m, da se radi o makadamskom putu koji završava sa asfaltnom i betonskom podlogom do tračnica, da je površina puta sa asfaltnom i betonirana podlogom prekrivena nanosima šljunkom, da se radi o nizbrdici od 12%, da je zbog nagiba i šljunka trenje pri kočenju manje te je zaustavi put dulji nego što bi bio kada ne bi postojao šljunak, da do nezgode ne bi došlo da je šljunak bio uklonjen sa asfaltne i betonske podloge, da je prednik tužitelja zakasnio sa kočenjem.

 

Prema kazivanju saslušanog svjedoka B. M., koji se te zgode nalazio na motokultivatoru („frezi“), niti svjedok a niti pok. M. M. zbog raslinja, nisu mogli uočiti nailazak vlaka, a niti su mogli čuti zvuk nailaska vlaka jer je zvuk rada motokultivatora jači i neposredniji od zvuka nailazećeg vlaka, te da je pok. M. M., s obzirom na činjenicu da su više puta prelazili tim prijelazom, i da im je poznata činjenica da se šljunak nalazi neposredno na prijelazu, trebao ranije poduzeti kočenje.

 

S obzirom na sve utvrđeno prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da je do prometne nezgode došlo zbog niza propusta tuženih pod 2, 3. i 4. te zbog nepravovremene reakcije pok. M. M. Prvostupanjski sud je mišljenja da je pok. M. M. doprinio nastanku prometne nezgode, time i štete, u visini od 80%, a tuženici u visini 20%, pa je od utvrđene visine štete prihvatio tužbeni zahtjev u visini od 20 %, a za 80% odbio tužbeni zahtjev.

 

Postotak suodgovornosti prednika tužitelja doista, s obzirom na utvrđene činjenice , ne bi mogao biti veći, a kamoli da bi pok. M. M. bio u cijelosti odgovora za nastanak prometne nezgode, pa žalbeni navodi tuženika pod 2,. 3. i 4. nisu u sumnju doveli prvostupanjsku presudu.

 

Dapače, sve upućuje da bi suodgovornost tuženika pod 2, 3. i 4. bila veća, ali kako se tužitelji nisu žalili u odnosu na toč. I, II. i III. to nije dopušteno vršiti preinaku presude na štetu tuženika pod 2, 3. i 4.

 

U odnosu na žalbu tužitelja glede toč. IV. kojim je odbijan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika pod 1, stajalište prvostupanjskog suda i u tom dijelu prihvaća drugostupanjski sud i navedena razloge uzima kao sastavni dio ove drugostupanjske odluke.

 

Naime, u postupku je dokazano da tuženik pod 1. Grad K. ne upravlja navedenom željezničkom prugom, a niti je u njegovoj nadležnosti održavanja željezničkih prijelaza, pa mu se ne može stavljati na teret suodgovornost u nastanku ove prometne nezgode.

 

I odluka o trošku postupka pravilno je donesena tako što je prvostupanjski sud svaku poduzetu parničnu radnju stranaka pravilno cijenio i pravilno odredio naknadu i nagradu.

 

Zato je valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja, žalbu tuženika pod 2 i zajedničku žalbu tuženika pod 3. i 4. kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Tužiteljima niti tuženicima pod 3. i 4. nije priznat trošak odgovora na žalbe suprotne strane jer navodima u svatko svom odgovoru nisu doprinijeli kod odlučivanja o žalbama.

 

U Splitu 26. listopada 2017.