- 1 -              II Kž 393/17-4

Broj: II Kž 393/17-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. A. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 26. rujna 2017. broj Kv-I-314/2017 (K-5/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog A. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. A. i optuženog V. V., zbog kaznenih djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. A. i optuženog V. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08., optuženom A. A. je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. srpnja 2016. do 13. prosinca 2016. te od 14. srpnja 2017. pa nadalje, a optuženom V. V. vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. srpnja 2016. do 13. prosinca 2016. te od 27. siječnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. A. po branitelju, odvjetniku V. M., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje u odnosu na tog optuženik ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, iako izričito ne navodi žalbenu osnovu, iz sadržaja žalbe proizlazi da se optuženi A. A. žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdeći da u pobijanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, budući da je prvostupanjski sud samo utvrdio da postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a da je pritom propustio određeno i potpuno izložiti razloge za svoju odluku. Suprotno tom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. A., a za svoju odluku je dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika.

Pri tome je pravilno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju obrazložio da su one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će optuženi A. A., u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, u prvom redu, način počinjenja kaznenog djela za koje je optuženi A. A. osnovano sumnjiv, a isto tako i okolnost da se taj optuženik nije pridržavao izrečenih mu mjera opreza.

Naime, optuženi A. A. se u ovom postupku nalazio u istražnom zatvoru od 15. srpnja 2016. do 13. prosinca 2016., a kada mu je istražni zatvor ukinut rješenjem suca istrage Županijskog suda u Rijeci broj Kir-783/2016 te su mu izrečene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. i to zabrane približavanja optuženom V. V. na udaljenost manju od 10 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa svjedocima koji su pobliže navedeni u točki II. rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 13. prosinca 2016. broj Kir-783/2016, kao i obveze redovitog javljanja jedanput tjedno načelniku I. Policijske postaje R. ili osobi koju on odredi. Međutim, iz stanja spisa predmeta proizlazi da se optuženi A. A. nije pridržavao nekih od izrečenih mu mjera opreza, pa je kontaktirao sa svjedocima A. N., M. C., M. Ć. i Ž. V.. Štoviše, optuženi A. A. je pojedinim od tih svjedoka, kako neposredno, tako i putem drugih svjedoka, prijetio da će ih ubiti, zaklati, polomiti, odnosno prijetio im zlom i zbog čega su svjedoci A. N. i M. C. protiv njega podnijeli kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijetnje.

Kad se uz navedeno uzme u obzir da se optuženi A. A. i optuženi V. V. potvrđenom optužnicom terete da su bez određenog povoda započeli verbalni i fizički sukob koji su obojica htjeli, svaki u nakani da onog drugog liši života ciljajući u vitalne dijelove, u kojem obračunu je optuženi A. A. drvenom palicom dužine 130 cm, promjera 3 cm, s pričvršćenom oštricom dužine 18 cm, optuženom V. V. nanio više krvnih podljeva i više reznih rana te ubodnu ranu prednje desne strane prsnog koša, nakupljanje zraka u stjenci prsnog koša, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu zbog apstraktne opasnosti za život, uz činjenicu da je optuženik već prekršajno osuđivan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, koje okolnosti u svom zbiru i dalje upućuju na neposrednu i konkretnu opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, prvostupanjski je sud osnovano i na zakonu utemeljeno produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti njegova svrha.

Jednako tako, imajući na umu značaj okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi A. A., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ista svrha primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. se ne može ostvariti nekom od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. listopada 2017.