- 1 -              II Kž 394/2017-4

Broj: II Kž 394/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 29. kolovoza 2017. broj Kv I-Us-14/17 (Kov-Us-8/16), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se žalba optuženog D. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženom D. R. produljena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. i to obveze redovitog javljanja načelniku nadležne Policijske postaje u P. po mjestu stanovanja optuženog D. R. ili osobi koju načelnik odredi jedanput mjesečno, o čemu će se voditi pisana evidencija. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženi D. R. je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza, ona zamijeniti istražnim zatvorom, dok je pod točkom III. izreke određeno da se izvršenje mjere opreza povjerava Policijskoj upravi I.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. R. po branitelju, odvjetniku P. R., ne navodeći izričito žalbene osnove, kao niti kako postupiti u povodu podnesene žalbe.

Žalba nije osnovana.

Naime, suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u odnosu na optuženog D. R. i nadalje opravdana primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Pri tome pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika kojima traži preocjenu činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu smatrajući da u odnosu na njega više nije neophodna primjena izrečene mjere opreza kao zamjene za istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. budući da se zaposlio i u stalnom je radnom odnosu u bravarskom obrtu u P., po cijele dane radi i nema se namjere baviti bilo kakvim kriminalnim radnjama, pa da time ne postoji niti opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zaključak o postojanju opasnosti da će optuženi D. R. ponoviti kazneno djelo pravilno utemeljio, u prvom redu, na njegovoj dosadašnjom osuđivanosti. Naime, optuženi D. R. je ranije osuđen zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), a za što je osuđen na kaznu zatvora, pa sve to pokazuje da se radi o specijalnom povratniku i da izrečena kazna zatvora nije na njega utjecala da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama jer se ponovno javlja kao osnovano sumnjiv i to za počinjenje istovrsnog kaznenog djela. Kada se pri tome ima na umu i način počinjenja terećenog mu kaznenog djela, a koji ukazuje na organiziranost i međusobnu povezanost svih optuženika unutar samog zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama, dok duljina inkriminiranog razdoblja te vrsta i količina droge upućuju na iznimnu upornost u protupravnom postupanju te visok stupanj njihove kriminalne volje, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da na strani optuženog D. R. postoji neposredna i konkretna opasnost da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Nadalje, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji ista svrha primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može i dalje ostvarivati primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. i to uzimajući u obzir da je optuženik odmah po izdržavanju kazne zatvora u drugom kaznenom predmetu u ovom postupku u istražnom zatvoru proveo godinu dana, kao i okolnost da je dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru dovoljno upozorenje na zabranjenost inkriminiranog ponašanja te poticaj da se suzdrži od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

K tome, upravo okolnost koju navodi optuženi D. R. i to da se pridržava izrečene mjere opreza, pokazuje da ona ostvaruje svoju svrhu.

Slijedom navedenog, budući da niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. listopada 2017.

Zapisničar:                            Predsjednik vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.                            Lidija Grubić Radaković, v.r.