Poslovni broj: 6. Povrv-668/16-14

 

Poslovni broj: 6. Povrv-668/16-14

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg Pobjede 13

Slavonski Brod

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, OIB:..., po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB: ... iz Z., kojeg zastupa Odvjetničko društvo L. i partneri iz Z., protiv tuženika Z.S., OIB: ... iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S.B., radi  duga, nakon rasprave zaključene  12. rujna  2017. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M.J. odvjetničkog vježbenika, te tuženika uz  punomoćnika,   26. listopada  2017., 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-3072/16 od 28. lipnja 2016. javnog bilježnika R.A.Č. iz S.B., te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

 

II. Nalaže se tužitelju V. d.o.o. iz Z. da tuženiku Z.S. iz S. na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 725,00 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. 

 

Obrazloženje

             

              Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi naplate novčanog iznosa od 775,03 kune

 

Na prijedlog tužitelja javni bilježnik R.A.Č. iz S.B. izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3072/16 od 28. lipnja 2016. godine kojim je određeno da je tuženik dužan namiriti tužitelju tražbinu zajedno sa odmjerenim troškovima u iznosu od 650,00 kuna. 

 

              Povodom prigovora tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

             

Tuženik, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, navodi da iz vjerodostojne isprave nije vidljivo na što se odnosi navodno potraživanje tužitelja u iznosu od 775,03 kune. Ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, jer sa tužiteljem nije sklapao nikakav ugovor, te ne postoji nikakav pretplatnički odnos između parničnih stranaka. Podredno tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

 

Očitujući se na navode iz prigovora, odnosno odgovora na tužbu tuženika, tužitelj je u svom podnesku od 9. ožujka 2017. godine naveo da su prigovori tuženika neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka naplate nespornog potraživanja tužitelja. Tužitelj navodi da je tuženik 12. prosinca 2011. potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, čime je ušao u poslovni odnos sa tužiteljem, pa je potpisom zahtjeva prihvatio odredbe općih uvjeta tužitelja. Također, tuženik je ugovorio pružanje usluga Super brzi 3 D (TV+internet+ FLAT telefon), uz obvezno trajanje ugovorne obveze 24 mjeseca, te je preuzeo WLAN modem, digitalni prijamnik i smart karticu. Tužitelj ističe da svoje potraživanje temelji na članku 6.1.6. Općih uvjeta poslovanja V. d.o.o. kojim je propisano da je krajnji korisnik dužan u roku od 15 dana od dana izdavanja računa  u kojem je naplaćena naknada za opremu, istu vratiti, u kojem slučaju će račun biti storniran. Ako krajnji korisnik ne vrati terminalnu opremu u propisanom roku, a što je slučaj u ovom predmetu, ista prelazi u vlasništvo krajnjeg korisnika, ovdje tuženika uz obvezu plaćanja naknade za opremu.  Dalje se navodi da tuženik nije u roku od 15 dana od dana zaprimanja računa od  30. travnja 2015. s datumom dospijeća 23. svibnja  2015. vratio tužitelju terminalnu opremu, već je isto prema dokazima koje sam tuženik dostavio u spis učinio 14. srpnja 2015.  i to povrat digitalnog prijamnika i smart kartice, a 16. srpnja 2015. povrat WLAN modema čime je u obvezi platiti tužitelju naknadu.

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga, potvrdu povrat opreme od  14. i 16. srpnja 2015., obavijest B. od 3. travnja 2015., račun za tužene B. usluge 04/15 od 30. travnja 2015., izvod otvorenih stavki, e-mail korespodenciju parničnih stranaka, Opće uvjete poslovanja B. H. d.o.o., Opće uvjete poslovanja V. d.o.o. od 15. srpnja 2015., te zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa B. od 21. prosinca  2011.. Saslušan je tuženik kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

Saslušanjem tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja utvrđeno je da je isti sa  B. zaključio ugovor na vremenski period od 24 mjeseca  2011. kojim se B. obvezao tuženiku pružati usluge korištenja televizije, telefona i flet interneta i to za lokaciju u Z., s obzirom da je tuženikov sin u to vrijeme studirao u Z.. Nakon isteka perioda od 24 mjeseca, tuženik nije zatražio raskid ugovora, ali nije niti sklapao novi ugovor, već je tužitelj nastavio pružati mu svoju uslugu, a tuženik je uredno podmirivao ispostavljene račune sve do kraja  2014. ili početka  2015. kada je sin tuženika otišao u Nj.  Po dolasku u stan u Z., tuženik navodi da je zatekao neplaćene račune, a s obzirom da računi nisu bili plaćeni B. mu je prestao isporučivati uslugu.  Tuženik navodi da je neplaćene račune uredno platio, nakon čega mu je B. nastavio pružati uslugu, iako on to od njih nije tražio.  Kada mu je stigao račun za siječanj 2015. tuženik je, kako navodi, vidio da mu je na računu naplaćena naknada za ponovno uključenje, što on nije tražio, niti je bilo uvjeta da ga se ponovno uključi. Kontaktirao je sa B. i po njihovoj uputi uložio je prigovor, te su oni stornirali ispostavljeni račun za siječanj, te i račun za veljaču koji je u međuvremenu također bio kreiran.  Daljnji razgovori sa B. nastavljeni su  oko načina raskida pretplatničkog odnosa, rečeno mu je da  prema njihovim pravilima on s njima više nije u ugovornom, ali je u pretplatničkom odnosu, te da treba tražiti raskid pretplatničkog odnosa, što je on i učinio, a to je  bilo u ožujku ili travnju 2015.  Tijekom navedene korespondencije rečeno mu je da mora vratiti opremu koju je dobio prilikom zaključenja ugovora.  Rekao im je da će im opremu vratiti, te je sinova prijatelja zamolio da opremu spakira i vratio B., što je i učinjeno 14. odnosno 16. srpnja 2015. Nakon svega dobio je račun na iznos od  1.329,33 kune u kojem se navodio iznos opreme koji je u obvezi platiti, te naknada za korištenje njihove usluge za period od  1. do 9. travnja 2015. Ističe da mu nije jasno kako je mogao dobiti račun za korištenje usluge za period od 1. do 9. travnja 2015. kada uslugu nije koristio i budući su i raniji računi za ožujak i veljaču bili stornirani iz istih razloga, zbog čega je i za ovaj račun uložio prigovor. Ističe da mu nije jasno zašto se od njega potražuje iznos od 775,03 kune jer nikada nije bilo govora da im je dužan navedeni iznos.

 

Uvidom u zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa utvrđeno je da je tuženik sa B.  H. d.o.o. iz Z. OIB: ... zasnovao ugovorni odnos 21. prosinca  2011.  na 24 mjeseca.

 

Kao dokaz tvrdnji da mu je tuženik u obvezi isplatiti utuženi iznos tužitelj je u sudski spis dostavio račun za pružene B. usluge za 04/15 od 30. travnja 2015. na iznos od 1.329,33 kune.

 

Iz izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga proizlazi da za obračunsko razdoblje 04/2015 postoji dug tuženika prema tužitelju u iznosu do 775,03 kune.

 

Prema odredbi članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11. pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje u tekstu ZPP) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.  Prema članku 220. stavak 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.  Prema članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu  o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. 

 

Nesporno je da je tuženik bio u ugovornom odnosu, a kasnije u pretplatničkom odnosu sa B. H. d.o.o OIB: ...,  a kako to proizlazi iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa.

 

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je cjelokupna njegova komunikacija vezano uz zahtjev za storniranjem računa  i povratom opreme obavljana sa B..

 

Tuženik već u svom prigovoru na rješenje o ovrsi navodi da sa tužiteljem V. d.o.o. nije sklopio nikakav ugovor, te da između njega i V. ne postoji nikakav pretplatnički odnos.

 

Na ove navode iz prigovora tuženika, tužitelj se tijekom postupka  nije očitovao.

 

Teret dokazivanja u ovoj pravnoj stvari je na tužitelju. Tužitelj je propustio predložiti izvođenje dokaza i dokazati pravnu vezu između tužitelja i B..  Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa podnio B., da je u ugovornom odnosu bio sa B. tijekom 24 mjeseca, te da je i protekom ugovornog odnosa nastavio koristiti uslugu  B. sve do 9. travnja 2015.

 

Imajući u vidu naprijed navedeno, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, jer sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje pravne veze između tužitelja  i B., a tužitelj izvođenje dokaza u pravcu utvrđivanja pravne veze nije niti predložio, zbog čega je sud ukinuo platni nalog i tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

 

Osim toga, iz Općih uvjeta poslovanja B. H. d.o.o. OIB: ... i to članka 13. točka 13. i 14.  koji se primjenjuju od 12. listopada 2012., te Općih uvjeta V. d.o.o.  članka 6.1.6. koji se primjenjuju od 15. srpnja 2015.  proizlazi da je krajnji korisnik dužan u roku od 10 odnosno 15 dana od isključenja vratiti terminalnu opremu, a u slučaju ne vraćanja dužan je platiti protuvrijednost iste.

 

Tijekom ovog postupka nesporno je utvrđeno da je  tuženik opremu vratio nakon isteka roka iz Općih uvjeta, da ju je B., odnosno V. uredno zaprimio, o čemu je izdao potvrde 14. i 16. srpnja 2015. iz čega nesporno proizlazi da oprema više nije u posjedu tuženika, već tužitelja.

 

Isto tako za naglasiti je da se tužitelj poziva na Opće uvjete poslovanja B. i V. koji nisu bili na snazi u vrijeme kada je tužitelj zasnovao ugovorni odnos sa B., pa se na istoga navedeni Opći uvjeti ne mogu niti primijeniti.

 

Odluka suda temelji se na odredbi članka 451 stavak 3 ZPP-a.

 

Tužitelj, koji je izgubio spor, dužan je naknaditi tuženiku prouzročeni trošak.

             

Tuženika je u postupku zastupao odvjetnik kojem  prema Tbr. 7 točka 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12., 103/14. i 118/14., dalje OT) pripada pravo na  jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupka u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr. 7. točka 8. OT, te trošak PDV-a u iznosu od 125,00 kuna (Tbr. 42 OT) i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 100,00 kuna.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu, 26. listopada  2017.

 

                                                                                                                    Sutkinja :

 

                                                                                                                  Draženka Ilak

 

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda na Županijski sud u Slavonskom Brodu, u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.