Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: 7 : Pn-102/2016-20
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Čakovcu
Ruđera Boškovića 18
40000 Čakovec
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB …, N. (ranije iz P.), zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz R., protiv tuženika M. M., OIB …, P., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu P., K., K., V., radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 27. rujna 2017. godine u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Ž. N., odvjetnika u ZOU S. i Ž. iz Č. i zamjenice punomoćnika tuženika N. K., odvjetnice u ZOU P. i dr., dana 26. listopada 2017. godine,
p r e s u d i o j e :
- Tuženik M. M. iz P., OIB : … dužan je isplatiti tužitelju D. P. iz N., OIB : … iznos od 10.000,00 kuna (desettisuća kuna ) na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. travnja 2016.god. do dana 30. lipnja 2016.god. po stopi od 8,05 % godišnje, a od dana 01. srpnja 2016.god., pa do isplate po stopi od 7,88 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
- Tuženik se obvezuje tužitelju naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 8.556,25 kuna (osamtisućapetstopedesetišest kuna i dvadesetipet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od dana 26. listopada 2017.god. pa do isplate po stopi 7,88 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje:
Tužitelj je dana 12. prosinca 2016.god. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da je dana 19. svibnja 2013.god. u 00,05 sati u P., na ulazu u obiteljsku kuću, tuženik fizički napao tužitelja koji je u svojstvu službene osobe kao policijski službenik, obavljao službenu dužnost vezano za kontrolu prometa i to na način da je tuženik udario tužitelja nogom u području rebara. Zbog navedenog se kod Općinskog suda u Čakovcu vodio kazneni postupak pod brojem K-146/14 gdje je dana 29. ožujka 2016.god. donesena presuda kojom je ovdje tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda- napadom na službenu osobu, te je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uvjetno. Tuženik je u tom postupku u iznošenju svoje obrane izjavio da je "spreman oštećenom naknaditi štetu ukoliko bude takvo što tražio ".
Nadalje tužitelj navodi da je prilikom opisanog fizičkog napada isti zadobio tjelesne ozljede lijeve ruke tj. oguljotinu na dorzumu lijeve šake, lijevoj podlaktici i lijevom laktu i te ozljede su mu nanešene usprkos nošenju službene opreme koja ga štiti od lakših ozljeda prilikom obavljanja dužnosti, a što ukazuje na jačinu napada tuženika na njega. Kao posljedica štetnog događaja i ozljeda koje je tuženik nanio tužitelju, tužitelj je trpio nelagodu te bol slabijeg i srednjeg intenziteta zbog zadobivenih oguljotina na području lijeve ruke, te rana koje su ga ograničavale u obavljanju svakodnevnih zadataka. Tužitelj navodi da mu je ovakvim ponašanjem tuženika nanesena i šteta zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled budući da je do incidenta došlo za vrijeme obavljanja službene dužnosti i u prisutnosti kolegice tužitelja. Tužitelj je pokušao mirnim putem riješiti predmetni spor, te je poslao tuženiku Opomenu pred pokretanje sudskog postupka dana 22. travnja 2016.god., zatim i dopis od dana 09. lipnja 2016.god., ali tuženik se nije očitovao. Stoga ovom tužbom od tuženika s osnova naknade neimovinske štete potražuje iznos od 10.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev jer tužitelj niti jednim predloženim dokazom nije dokazao da je pretrpio štetu u naznačenom iznosu. Činjenica da je tuženik osuđen u kaznenom postupku ne dokazuje da bi tužitelju od strane tuženika bila prouzročena kakva šteta. Tuženik smatra da ozljede na koje se tužitelj poziva nisu ozljede koje bi bile relevantne u sudsko-medicinskom smislu niti su potkrijepljene kakvom dokumentacijom, a tužitelj uopće nije dokazao čime je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na čast i ugled. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije i obveže tužitelja naknadu troška tuženiku.
Tužitelj je tijekom postupka naveo da se cjelokupna dokumentacija, pa tako i medicinska nalazi u spisu Općinskog suda u Čakovcu broj K-146/14.
Zamjenik punomoćnika tužitelja je na ročištu održanom dana 27. rujna 2017.god. izjavio da u cijelosti ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva, svih navoda, te predložio da se glavna rasprava zaključi.
Zamjenica punomoćnika tuženika je izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda, te predložila da sud na tom ročištu zaključi glavnu raspravu.
Tuženik se nije odazvao pozivima na ročišta gdje je određeno saslušanje stranaka i to na ročišta održana dana 05. travnja 2017.god., dana 29. svibnja 2017.god. i dana 27. rujna 2017.god., te sud tuženika nije saslušao.
Stoga je sud na ročištu 27. rujna 2017.god. izvršio uvid u dokumentaciju i zaključio glavnu raspravu.
Sud je u postupku dokazivanja izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Čakovcu br. K-146/14 (list 5 do 7 spisa), opomenu pred pokretanje sudskog postupka (list 8 spisa), preslik povratnice (list 9 spisa), dopis – opomenu (list 10 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka G. R. zaprimljen 12.07.2017.godine (list 30 i 31 spisa), te je izvršen uvid u ovosudni spis broj K-145/14, saslušao je svjedoka Š. J., te je saslušao tužitelja P. D. kao stranku u svrhu dokazivanja.
Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
U čl. 219. Zakona o parničnom postupku određeno je da je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Čl. 220. st. 1 istog Zakona da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a u st. 2 da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
U ovom postupku nije sporno da se zbog opisanog štetnog događaja dana 19. svibnja 2013.god. pred Općinskim sudom u Čakovcu pod brojem K-146/14 protiv ovdje tuženika vodio kazneni postupka, u kojem je ovdje tuženik pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog napada na službenu osobu, ovdje tužitelja.
Sporno je da li je tužitelj prilikom tog štetnog događaja zadobio kakve ozljede, sporno je koje je vidove štete pretrpio, te da li tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled.
U čl. 19. Zakona o obveznim odnosima - prava osobnosti ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08 i 125/11- koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja) u st. 1. je određeno da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a u st. 2. da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima - pretpostavke odgovornosti - je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta ).
Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).
U čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku je određeno da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
Sud je izvršio uvid u cjelokupni spis i pravomoćnu presudu Općinskog suda u Čakovcu broj K-146/14-13 od dana 29. ožujka 2016.god., te je utvrđeno da je ovdje tuženik M. M. proglašen krivim što je dana 19. svibnja 2013.god. u 00,05 sati, u P. na ulazu u obiteljsku kuću, nogom u području rebara udario policajca Postaje prometne policije D. P., a koji je tom prilikom obavljao službenu dužnost vezano uz kontrolu prometa, dakle, silom izvan slučajeva iz čl. 312. i 314. Kaznenog zakona/11, napao policijskog službenika kad obavlja službenu dužnost, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – napadom na službenu osobu – opisano u čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona/2011, te je okrivljeni M. M. čl. 315.st.1. Kaznenog zakona /11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 ( osam) mjeseci i temeljem čl. 56. KZ/11 prema okrivljenome se izriče uvjetna osuda, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Presuda je postala pravomoćna dana 22. prosinca 2016.god. kada je istu potvrdio Županijski sud u Bjelovaru presudom broj Kž-337/2016-4 .
U tom provedenom kaznenom postupku ovdje tuženik M. kao okrivljenik se branio da je točno da su policajci došli do njega u dvorište obiteljske kuće i kad je htio ući u kuću policajac ga je napao i bacio se na njega, te je došlo do naguravanja, nakon čega je iz kuće izašao njegov otac i pitao što rade, te se situacija primirila, a ni u kom slučaju nije udario policajca nogom. Zatim je ispitan na raspravi pred sudom gdje je dodao da se vozio prema kući i vidio da policajci stoje u blizini na raskrižju u službenom vozilu. Kad je skrenuo u dvorište došli su za njim i zatražili da im preda vozačku dozvolu i dokumente vozila. Dokumente vozila im je dao, a vozačku dozvolu nije imao uza se nego u kući. Rekao im je da ide u kuću po vozačku, a policajac mu je skočio na leđa. Kako je tad posrnuo to pretpostavlja da se pritom policajac udario rukom u zid i ozlijedio, poriče da bi ga ritnuo nogom u područje rebara.
U presudi broj K-146/14 je utvrđeno da se obrana okrivljenika M. u pogledu inkriminiranog udarca oštećenog nogom, pokazuje neiskrenom i neuvjerljivom i neživotnom te sročenom u namjeri izbjegavanja kaznene odgovornosti, te stoga nije prihvatljiva. Iako prilikom liječničkog pregleda nisu utvrđeni tragovi inkriminirane ozljede od udarca nogom, oštećeni i svjedokinja J. Š., čiji su iskazi usvojeni, decidirano tvrde da je okrivljeni, u nastojanju da se oslobodi jer ga je oštećeni držao za ruku, oštećenog udario nogom ritnuvši se unatrag, u predjelu rebara. Zatim je u kaznenoj presudi utvrđeno da u situaciji koju opisuje okrivljeni tj. da mu je oštećeni skočio na leđa pa je posrnuo i moguće pritom udario oštećenog po logici stvari oštećenog nije mogao ritnuti u rebra. Utvrđeno je da je nesporno je da je okrivljenik M. bio svjestan da je oštećeni policijski službenik, dakle službena osoba u službi i obavljanju službene radnje utvrđivanja identiteta jer priznaje da je bio pozvan da dade na uvid vozačku i prometnu dozvolu te kako iste nije imao da pođe do službenog vozila radi utvrđivanja identiteta pri čemu mu je bilo zabranjeno da uđe u kuću zbog mogućnosti da pobjegne.
Odluka o naknadi štete ne ovisi o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti, već ovisi o pretpostavkama za štetu, budući da je građansko-pravna odgovornost šira od kazneno-pravne odgovornosti. Međutim, kako postoji pravomoćna sudska odluka o kažnjavanju u kaznenom postupku, te s obzirom da je i u kaznenom postupku utvrđeno da je tuženik osuđen za napad na tužitelja kao policijskog službenika koji obavlja službenu dužnost, to sud smatra da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju.
U ovom parničnom postupku je sud na okolnost nastanka štetnog događaja saslušao kao svjedoka Š. J., te je saslušao tužitelja P. D. kao stranku u svrhu dokazivanja.
Svjedokinja Š. J. je u iskazu navela da je zaposlena kao policijski službenik, te je 19.05.2013.god. s kolegom tužiteljem P. bila u ophodnji u gradu P., te su primijetili jedno vozilo koje je krivudalo po cesti i koji vozač se nije htio zaustaviti na njihov znak, već je skrenuo u dvorište obiteljske kuće. Oni su službenim vozilom došli do te kuće, zastavili ga, te su i ona i P. D. krenuli pješke do vozača vozila i od njega zatražili dokumente. Vozač je rekao da nema dokumente kod sebe, tražio ih je po džepovima, po autu, ali ih nije našao i tada je vozač automobila pokušao pobjeći, te je tada nogom udario tužitelja P. D. u predjelu torza i od tog udarca kolega P. nije pao, sagnuo se, zajaukao je ona je bila odmah kraj njega. Vozač automobila se okrenuo prema kući jer je htio pobjeći unutra na što ga je P. D. uhvatio lijevom rukom da ga zaustavi i to sa stražnje strane, i tako su se počeli međusobno hrvati, a to se događalo na dvorištu ispred obiteljske kuće i na ulaznim vratima u kuću. Ona je odmah zvala pomoć kolege iz Policijske postaje, pokušala je pomoći kolegi P. U tom hrvanju vozača i P. D. kolega P. je lijevom rukom potegnuo po fasadi kuće i bio je ozlijeđen na način da je imao strugotine po lijevoj ruci, bio mu je oštećen gornji sloj kože. To sve se događalo na ulaznim vratima u kuću, na dijelu gdje se nalazi štok od vratiju, gdje je taj vozač pritisnuo kolegu P. Tada su došli kolege iz PP, vozač se primirio, te su ga odvezli automobilom u PP gdje su utvrdili identitet istog, te se utvrdilo da se radi o M. M. Šef smjene u PP je pozvao hitnu pomoć kako bi pregledali P. D. s obzirom na te strugotine, te je došla hitna pomoć i u policijskoj postaji je pregledala P. Nisu mu šivali ranu, ali su mu te strugotine našpricali i zamotali, te se ne sjeća što je dalje bilo s kolegom u pogledu te ozljede. Tužitelj P. je imao službenu opremu prilikom štetnog događaja. Ona i tužitelj su postupali kao policijski službenici, i da je to bilo normalno postupanje tj. da je tuženik njima dao svoje dokumente i da nije napao kolegu P. tada ne bi bio priveden i tada do svega toga ne bi niti došlo. Oni ne bi znali koga privoditi u slučaju da je taj vozač uspio ući u kuću jer im nije dao nikakve dokumente.
Sud je iskazu saslušane svjedokinje povjerovao, ista je iskazivala sigurno i logično, te u skladu sa iskazom koji je već dala u kaznenom postupku u spisu ovoga suda broj K-146/14.
U pogledu nastanka štetnog događaja tužitelj P. D. je izjavio da se štetni događaj dogodio dana 19. svibnja 2013. u P. kada su kolegica Š. J. i ona vršili kontrolu prometa u P. i primijetili su vozilo koje je krivudalo po cesti, a vidjeli su da vozač razgovara na mobitel i da nije vezan pojasom, a to su vidjeli jer su ga osvijetlili. Vozač ih je pogledao, ali nije htio stati već je nastavio s vožnjom. Kretao se po toj cesti UL. M. G. koja je bila u radovima, tako da se po istoj moglo kretati najviše brzinom 20 do 30 Km/h, a da se ne ošteti vozilo, a taj vozač je skrenuo u dvorište obiteljske kuće, oni su došli za njim i službeno vozilo parkirali ispred dvorišta te su on i kolegica Š. pješke ušli u to dvorište i od vozača vozila zatražili da im da dokumente vozačku i prometnu, odnosno osobnu iskaznicu. Vozač je dokumente tražio po svuda, po autu, nije našao nikakve dokumente, to su mu rekli da dođe do njihovog vozila kako bi utvrdili njegov identitet, i tada dok su svi skupa išli prema službenom vozilu, taj vozač je htio pobjeći prema ulaznim vratima u kuću i ga je tužitelj pokušao spriječiti udario ga nogom i to đonom cipele u torzo. Od tog udarca nije pao, samo se sagnuo. Vozač je opet htio ući u kuću, međutim uhvatio se za kvaku i nije mogao ući jer je kuća bila zaključana, on ga uhvatio da ne pobjegne, kolegica Š. je bila iza njega, hrvao se s tim vozačem i vozač ga je potegnuo i tužitelj je lijevom rukom postrugao po fasadi kuće, te je zadobio ozljedu iznad lijevog dlana. Kako je bio na službenom zadatku to je imao službenu odoru, i to jaknu s dugim rukavima i prsluk. Tada je vrata kuće otvorio otac od vozača, a došlo je i pojačanje iz Policijske postaje koje je pozvala kolegica Š. Tog vozača su stavili u službeno vozilo kolega iz PP, te su ga odveli u postaju radi utvrđivanja identiteta, te se utvrdilo da se radi o M. M. ovdje tuženiku. Šef smjene u Policijskoj postaji je zvao hitnu zbog ozljede, hitna pomoć je došla u policijsku postaju, pregledala ga je doktorica, našpricali su mu ranu i stavili su mu zavoje. Doktorica je sačinila bilješku. Zbog te ozljede nije išao na bolovanje iz razloga jer da je koristio bolovanje, tada bi mu bila manja plaća 1.000,00 kuna, a kako piše desnom rukom, a bila je ozlijeđena lijeva, mogao je obavljati posao. Par dana je na toj ruci nosio zavoje, a koje mu je promijenila njegova supruga koja je medicinska sestra. Tužbu je podnio ne toliko zbog te ozljede koliko zbog povrede časti i ugleda zbog toga što je ozljedu zadobio za vrijeme obavljanja službene dužnosti i što je policijskim službenicima sve teže postupati u obavljanju redovnih dužnosti. Zbog udarca u torzo je imao samo crvenilo, drugo nije bilo ozlijeđeno. Zbog toga što se je dogodilo, on je na poslu bio uznemiren, jer nikada ne zna kako će tko reagirati. Zbog tog događaja on sada na poslu poduzima mjere većeg opreza nego je to ranije činio. Ta ozljeda ga je boljela, što ga je onda u nekoj mjeri ograničavalo u obavljanju dužnosti policijskog službenika, međutim ne toliko da ne bi mogao obavljati svoj posao.
Tužitelj je u svom iskazu opisao nastanak štetnog događaja na način kao i u kaznenom spisu i sud iskazu istoga u potpunosti vjeruje.
Na temelju provedenih dokaza sud smatra da su ispunjeni uvjeti za dosudu naknade štete jer su ispunjene sve pretpostavke za istu tj. štetnik ( tuženik M.), oštećeni ( tužitelj P.), tuženik je počinio štetnu radnju (pravomoćno okončan kazneni postupak gdje je osuđen), na strani tužitelja je nastala šteta ( povreda prava osobnosti), postoji uzročno-posljedična veza između ponašanja tuženika M. ( napad na službenu osobu policijskog službenika P. ) u štetnom događaju i povrede prava osobnosti na strani tužitelja i postoji protupravnost štetne radnje jer je tuženik pravomoćno u kaznenom postupku proglašen krivim za napad na službenu osobu, ovdje tužitelja.
Sada je potrebno obrazložiti pojedine vidove tražene naknade štete.
Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima ( pravična novčana naknada ) u st. 1. je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a u st. 2. da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Posljedica povrede prava osobnosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima dopušta da se pravična novčana naknada dosudi, ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.
Medicinska dokumentacija za tužitelja P. se nalazi u spisu Općinskog suda u Čakovcu broj K-146/14 u koji je izvršen uvid, a iz dokumentacije je vidljivo da prema obavijesti o pruženoj usluzi zavoda za tužitelja P. od dana 19. svibnja 2013.god. proizlazi da je prilikom liječničkog pregleda konstatirana ozljeda lijeve ruke tj. oguljotina na dorzumu lijeve šake, lijevoj podlaktici i lijevom laktu bez znakova frakture.
Sud je u ovom postupku odredio medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke G. R., dr.med. iz bolnice Č. radi utvrđivanja koje tjelesne ozljede je zadobio tužitelj P. D. u štetnom događaju od dana 19. svibnja 2013.god. oko 00,05 sati u P., prilikom obavljanja službene policijske dužnosti, zatim s osnova fizičkih bolova, s osnova duševnih bolova zbog pretrpljenog straha, zbog duševnih bolova povrede prava na čast i ugled s obzirom da je do povrede došlo za vrijeme obavljanja službene policijske dužnosti.
Stalni sudski vještak G. R. je u svom nalazu i mišljenju zaprimljenom dana 12. srpnja 2017.god. naveo da je uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio da je tužitelj napadnut od strane druge osobe i da je tom prilikom zadobio ozljede i to : oguljotina lijeve šake, lijeve podlaktice i lijevog lakta i da se radi o lakim tjelesnim ozljedama, a povrede su liječene previjanjem.
Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka G. u cijelosti prihvatio jer je isti dan stručno i nepristrano i u skladu s pravilima struke, a parnične stranke na isti nalaz nisu imale primjedbe.
Vještak navodi da je tužitelj trpio fizičke bolove i to srednjeg inteziteta 3 dana, slabog intenziteta 7 dana. S obzirom na nalaz i mišljenje vještaka sud je tužitelju s osnova pretrpljenih fizičkih bolova ( povreda prava na tjelesno zdravlje ) sud smatra da je primjeren iznos od 1.150,00 kuna vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih bolova, činjenici da je tužitelj radio usprkos nanesenoj tjelesnoj ozljedi, te uvažavajući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske ) štete.
Nadalje vještak G. navodi da je tužitelj pretrpio primarni strah srednjeg intenziteta kroz pola sata, a sekundarni strah srednjeg intenziteta do 7 dana, dok je sekundarni strah slabog intenziteta u vidu smetnje nelagode prilikom obavljanja službene dužnosti, proživljavanja stresnog događaja trpio u trajanju od do dva mjeseca i vještak ne nalazi elemenata koji bi ukazivali na postojanje straha sa trajnim posljedicama. S obzirom na nalaz i mišljenje vještaka sud je tužitelju s osnova pretrpljenog straha kao primjeren iznos dosudio iznos od 4.500,00 kuna vodeći računa o jačini i trajanju straha, kao i okolnosti koje su dovele do samog štetnog događaja tj. da je tužitelj napadnut prilikom obavljanja službene dužnosti policijskog službenika za vrijeme radnog vremena, te uvažavajući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske ) štete.
Što se tiče duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled, sud smatra da s obzirom na okolnosti u kojima se sam štetni događaj dogodio tj. da je tužitelj napadnut za vrijeme radnog vremena i to na dužnosti kao policijski službenik, da je ponašanje tuženika prilikom štetnog događaja bilo potpuno neprihvatljivo, što je utvrđeno i u pravomoćno dovršenom kaznenom postupku, da je tužitelj napadnut pred svojom kolegicom policijskom službenicom J. Š. koja je cijelo vrijeme bila prisutna i da je isti napad negativno djelovao na tužitelja jer se tužitelj u daljnjem obavljanju svoga posla osjećao nelagodno i nesigurno budući da nije znao kako će se netko prilikom njegovog redovnog obavljanja službene dužnosti kao policijskog službenika ponašati, odnosno da li će ga netko ponovno napasti, da tužitelj temeljem čl. 19. st. 1 i st. 2, te čl. 1100. st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima, ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede časti i ugleda.
S obzirom na naprijed utvrđeno sud smatra da je s obzirom da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju i vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih bolova, te cilju kojemu služi ta naknada, te vodeći računa o Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne ( neimovinske ) štete primijenjena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled u iznosu od 4.350,00 kuna.
Sud smatra da je kod tužitelja došlo do takvih povreda duševnog zdravlja i da okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade i to u ukupnom iznosu neimovinske štete od 10.000,00 kuna kako je zatraženo tužbenim zahtjevom.
Prema čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
Tužitelj u tužbi potražuje zakonske zatezne kamate od dana kad je tuženiku putem odvjetnika uputio Opomenu pred pokretanje sudskog postupka koji dopis je od dana 22. travnja 2016.god., pa dakle tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu od toga dana kad je podnio tuženiku pisani zahtjev.
Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.
Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora ( 10.000,00 kuna). Sud tužitelju priznaje trošak sastava tužbe (tbr.7.) u iznosu od 750,00 kuna, te zastupanja na ročištima i to 01.03.2017.god. u iznosu od 750,00 kuna ( tbr.9/1 ), 05.04.2017.god. u iznosu od 750,00 kuna ( tbr.9/1 ), 29.05.2017.god. u iznosu od 750,00 kuna ( tbr.9/1 ), 27.09.2017.god. u iznosu od 750,00 kuna ( tbr.9/1 ) i na ročištu za objavu odlke 26.10.2017.god. u iznosu od 375,00 kuna (tbr.9/3 ), sve uz pripadajući PDV, a koji trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15 ) i to ukupno s osnova troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku iznos od 5.156,25 kuna.
Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 400,00 kuna, a koje su odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ( Narodne novine RH broj 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 157/13 i 110/15 ). Tužitelju je priznati i trošak plaćenog medicinskog vještačenja po vještaku G. u iznosu od 2.600,00 kuna.
Ukupni priznati trošak tužitelja tako iznosi 8.556,25 kuna, koji trošak mu je dužan naknaditi tuženik koji je izgubio spor.
Slijedom navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Čakovcu, 26. listopada 2017. godine
S U T K I N J A:
Valentina Varga Gombar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 128/14 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9 ZPP-a).
O tom obavijest:
1. punomoćnik tužitelja P. J., odvjetnik iz R.
2. punomoćnik tuženika ZOU P., K., K. i V. iz Č.
Rj.
- presuda nepravomoćna
- dostavi 1-2
- tužitelj je pozvan na plaćanje sudske pristojbe na presudu
- razvesti spis
- kal.
U Čakovcu, 26. listopada 2017. godine
Sutkinja:
1
