Poslovni broj Gž R-194/2017-7

 

 

 

 

 

             

 

 

Poslovni broj Gž R-194/2017-7

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Josipa Frajlića predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Dubravke Vučetić i suca dr. sc. Sanje Zagrajski, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. B. iz D. S., Š…, OIB …, zastupana po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika N. n. d.d. Z., S…, OIB …, zastupani po punomoćnici V. A., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. travnja 2017., poslovni broj Pr-591/2015-16., koja je ispravljena rješenjem toga suda br. Pr-591/2015-20. od 3. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e

 

 

              Žalba tužiteljice se djelomično prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Pr-591/2015-16 od 3. travnja 2017.

 

a)      potvrđuje u žalbom pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka br. 02-60/11-15 o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnice na probnom radu od 6. studenog 2015. godine tuženika N. n. d.d. iz Z. (toč. I. 1. izreke), u dijelu kojim je odbijen zahtjev da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici cjelokupni trošak parničnog postupka (toč. I. 2. izreke), kao i u dijelu kojim se nalaže tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II. izreke)

 

b)     ukida u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužiteljice Š. B. nije prestao te se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto "analitičar nabave i prodaje" u skladu sa Ugovorom o radu br. 2813 od 11. lipnja 2015. godine u roku 8 dana (toč. I.1. izreke).

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

              "I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              ''1. Utvrđuje se da je Odluka broj: 02-60/11-15 o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnice na probnom radu, od 06. studenog 2015., tuženika N. n. d.d. iz Z., S…, OIB:… te utvrđuje da radni odnos tužiteljice Š. B. iz D. S., Š…, OIB:… nije prestao te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto "analitičar nabave i prodaje" u skladu sa ugovorom o radu br.2813 od 11. lipnja 2015.g. u roku od 8 dana.

              2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici cjelokupni trošak ovopredmetnog parničnog postupka u roku od 8 dana s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate."

 

              II.              Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplati prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

 

              Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              "Ispravlja se presuda ovoga suda br. Pr-591/15-16. od 3. travnja 2017. godine u izreci pod toč. I. na način da se iza dijela teksta koji glasi: "1. Utvrđuje se da je" dodaje tekst: "nedopuštena i nezakonita", dok u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

 

              Navedenu presudu tužiteljica pobija pravovremeno izjavljenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati, a tuženika obveže naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka.

 

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Iz spisa prvostupanjskog suda je razvidno da je tužiteljica 23. prosinca 2015. godine podnijela tužbu radi utvrđenja da je nedopuštena i nezakonita odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnice na probnom radu od 6. studenog 2015. godine tuženika N. n. d.d. iz Z., te da radni odnos tužiteljice nije prestao, pa da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto "analitičar nabave i prodaje" u skladu sa Ugovorom o radu od 11. lipnja 2015. godine.

 

              Na zadnjem ročištu 22. veljače 2017. godine prije zaključenja glavne rasprave tužiteljica predaje sudu podnesak kojim preinačuje tužbeni zahtjev tako da umjesto povratka na rad predlaže da sud raskine Ugovor o radu br. 2813 sklopljen između tuženika i tužiteljice sa danom 20. srpnja 2016. godine.

 

              U čl. 53. Zakona o radu (NN br. 93/14. – dalje: ZR) propisano je da se prilikom sklapanja Ugovora o radu može ugovoriti probni rad koji ne smije trajati duže od 6 mjeseci. Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu. Na otkaz Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu ne primjenjuju se odredbe toga Zakona o otkazu Ugovora o radu osim čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. tog Zakona.

 

              Prema navedenim zakonskim odredbama otkaz mora biti u pisanom obliku i obrazložen te se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza Ugovora o radu, a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete s tim da poslodavac i radnik zahtjev za prestanak Ugovora o radu raskidom mogu podnijeti sve do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

 

              Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je bio dužan odlučiti o preinačenom tužbenom zahtjevu pa se ukazuje da je odbijanjem tužbenog zahtjeva u dijelu da se utvrdi da radni odnos tužiteljice Š. B. nije prestao te da se naloži tuženiku tužiteljicu vratiti na radno mjesto "analitičar nabave i prodaje" u skladu sa Ugovorom o radu od 11. lipnja 2015. godine počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku (NN br. broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14. – dalje: ZPP).

 

              Uvažavajući žalbeni prigovor kojim se ukazuje na ovu bitnu povredu valjalo je u tom dijelu primjenom čl. 369. st. 5. ZPP prvostupanjsku presudu ukinuti.

 

              Nadalje, žalbeni prigovor tužiteljice da sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je zatražen raskid Ugovora o radu smatra se prijedlogom za donošenje dopunske presude o kojoj je ovlašten odlučiti prvostupanjski sud.

 

              Pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP  jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije proturječna razlozima presude. U presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama između kojih nema proturječnosti niti postoji proturječnost između onoga što se o sadržaju zapisnika navodi u obrazloženju presude i samih tih zapisnika.

 

              Odluka o tužbenom zahtjevu utemeljena je na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u skladu s čl. 8. ZPP. Prvostupanjski sud je o tužbenom zahtjevu odlučio pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

              Nije sporno da je tužiteljica sa tuženikom sklopila Ugovor o radu 11. lipnja 2015. godine na neodređeno vrijeme s probnim rokom od 4 mjeseca za radno mjesto "analitičar nabave i prodaje" i da je počela raditi 6. srpnja 2014. godine. Nakon sklapanja Ugovora o radu formirana je komisija za ocjenu probnog rada u sastavu D. C., B. V. i D. B.

 

              Prema zapažanju Komisije za ocjenu probnog rada tužiteljice, ista je upoznata s organizacijskom šemom društva i usluge trgovačke djelatnosti. Tužiteljica je dobivala konkretne zadatke, no međutim, pokazala je da teško može povjerene zadatke obaviti samostalno, stručno i na vrijeme, da je često koristila radno vrijeme za obavljanje privatnih stvari, da je tijekom radnog vremena vodila dugačke privatne razgovore na radnom mjestu ili u kompanijskom kafiću, te je za radnog vremena čitala materijale ne vezane za radno mjesto. U predviđenom probnom roku od 4 mjeseca nije uspjela na zadovoljavajući način svladati korištenje sustava ERP koji je vitalan u obavljanju poslova u trgovačkoj djelatnosti pogotovo na radnom mjestu tužiteljice. Tužiteljica je tijekom probnog rada pokazala i određene pozitivne osobine kao što je poznavanje rada na računalu i zadovoljavajuće znanje engleskog jezika. Međutim, prema mišljenju Komisije nije zadovoljila u ključnim područjima za konkretan posao zbog neizvršenja određenih zadataka u uobičajenoj formi i roku, zbog slabog upravljanja vremenom potrebnim za obavljanje poslova iz djelokruga rada i poteškoća prilikom određivanja prioriteta rada. Prema zapažanju Komisije poslovna komunikacija sa suradnicima bila je ispod profesionalne razine, a u poslovnoj komunikaciji tužiteljica iskazuje značajnu razinu ležernosti, neozbiljnosti i olakog shvaćanja radnih zadataka. Zaključak je Komisije da nije pokazala potrebne poslovne i druge kvalitete kojima bi doprinijela boljem poslovanju tvrtke te da ne odgovara zahtjevima konkretnog radnog mjesta.

 

              U konkretnom slučaju stav Komisije koja je pratila probni rad tužiteljice je od presudnog značenja za ocjenu njezinog rada. Pri tome je neodlučno što je samo jedna član Komisije – D. C. direktno surađivao sa tužiteljicom, pa je samo on mogao iznijeti konkretna zapažanja o načinu obavljanja radnih zadataka na radnom mjestu na kome je zaposlena, dok su ostala dva člana Komisije pri formiranju ocjene zadovoljavanja na probnom radu koristila njegove opaske i primjedbe, ali isto tako i primjedbe ostalih zaposlenika te tužiteljici nadređenih.

 

              Smisao probnog rada jeste da se poslodavcu za vrijeme ugovorenog trajanja probnog rada omogući provjera radnih sposobnosti radnika nakon što je radniku omogućeno obavljanje poslova za koje je sklopljen Ugovor o radu. Tijekom probnog rada ne provjeravaju se samo radnikove stručne sposobnosti, tehničke osobine i umješnost u radu, nego i druge sposobnosti i kvalitete koje ukazuju na odnos prema radu, sredstvima rada, odnos prema drugim zaposlenicima, prema korisnicima usluga i poslodavcu, te napose radnikova radna disciplina.

 

              Zapažanjima Komisije utvrđeno je da je tužiteljica dobro poznavala rad na računalu i da je imala zadovoljavajuće znanje engleskog jezika, ali isto tako da je neke radne zadatke odrađivala sporo, da se nije snalazila u svom osnovnom alatu u programu ERP zbog čega je neposredno nadređeni tužiteljici direktor G. taj zadatak dodijelio drugim zaposlenicima, a ocjenjujući ukupno odnos prema radu kao i druge osobine, tuženik kao poslodavac je zaključio da tužiteljica nije opravdala očekivanja te stručnim, radnim i drugim sposobnostima na zadovoljavajući način odgovorila zahtjevima radnog mjesta za koje je zasnovala radni odnos.

 

              Slijedom navedenoga donijeta je odluka kao u izreci temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 5. ZPP.

             

Osijek, 26. listopada 2017.

                                                                                                 

                                                                                                                                   Predsjednik vijeća

                                                                                                                            Josip Frajlić,v.r.

 

                                                                                                  Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                                                                              Blaženka Vuletić