- 1 -              II Kž 392/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 392/2017-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić-Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog K. P., optuženog J. L. i optuženog I. B. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. listopada 2017. broj Kv I-210/17 (K-48/17), o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 26. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe optuženog K. P., optuženog J. L. i optuženog I. B. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi K. P., nakon što je proglašen krivim zbog kaznenog djela pokušaj razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci te kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci iz opozvane uvjetne osude te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 4 (četiri) mjeseca, dok su optuženici J. L., D. J. i I. B. proglašeni krivim zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11. te osuđeni na kazne zatvora i to optuženici J. L. i I. B. u trajanju od 3 (tri) godine, a optuženi D. J. u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog K. P., optuženog J. L., optuženog D. J. i optuženog I. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te im je pod točkom II. izreke u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. studenog 2016. pa nadalje.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi K. P. po branitelju, odvjetniku I. K., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv tog optuženika ukine istražni zatvor.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. L. osobno zbog „svih zakonom dopuštenih osnova“, te po branitelju, odvjetniku odvjetniku E. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom  ,,da Vrhovni sud RH preinači pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora i pusti II optuženog na slobodu, podredno da postupi prema odredbama čl. 98. ZKP i istražni zatvor zamjeni mjerom opreza. Ukoliko sud ne preinači pobijano rješenje, II optuženi podredno predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje“. Budući da se obje žalbe podnesene osobno i po branitelju sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, iste će biti razmatrane kao jedna žalba tog optuženika.

 

Protiv tog rješenja žali se i optuženi I. B. osobno, ne navodeći žalbene osnove zbog kojih je podnosi te predlaže da se protiv njega istražni zatvor ukine. Optuženi I. B. žali se i po branitelju, odvjetniku I. S., također ne navodeći izrijekom žalbene osnove, dok iz argumenata koje iznosi u žalbi proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom na sadržajne podudarnosti žalbenih navoda, obje žalbe optuženog I. B. će biti razmatrane kao jedna optuženikova žalba.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da protiv K. P., optuženog J. L. te optuženog I. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza. Budući da je za svoju odluku, kako u odnosu na postojanje opće i posebne pretpostavke, tako i u odnosu na nemogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza za svakog optuženika posebno dao jasne, valjane i dostatne razloge, neosnovani su žalbeni prigovori optuženog J. L. da pobijano rješenje sadrži ,,stereotipne formule“ te paušalne, ponavljajuće i za sva četiri optuženika gotovo identične razloge.

 

Uporište za zaključak da na strani optuženika K. P., J. L. i I. B. postoji opasnost od ponavljanja djela prvostupanjski sud s pravom nalazi u dosadašnjoj kaznenoj osuđivanosti tih optuženika. Naime, optuženi K. P. je prema izvatku iz kaznene evidencije (list 508. spisa) već višekratno osuđivana osoba i to, kako zbog kaznenih djela protiv imovine, tako i zbog kaznenih djela s elementima nasilja (krađa, teška krađa, nasilničko ponašanje, ubojstvo u pokušaju), a u jednom navratu i zbog kaznenog djela razbojništva, dakle, istovrsnog kaznenog djela onome za koje je u ovom kaznenom postupku proglašen krivim, pri čemu su mu u nekoliko navrata izricane kazne zatvora koje je, prema vlastitom iskazivanju, izdržao.

 

Nadalje, prema izvatku iz kaznene evidencije za optuženog J. L. (list 510. spisa) proizlazi da je i on višekratno kazneno osuđivan, poglavito zbog imovinskih delikata, pa tako u više od deset navrata zbog kaznenog djela krađe, tri puta zbog pokušaja prijevare, dva puta zbog pokušaja teške krađe te jedanput zbog oduzimanja tuđe pokretne stvari te su mu, također, u više navrata izricane kazne zatvora koje je, prema vlastitom iskazivanju, izdržao.

 

Konačno, iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženog I. B. (list 516. spisa) vidljivo je da je i on već osuđivan i to zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja na uvjetnu osudu, kaznenog djela pokušaja teške krađe, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji, za koje je osuđen na kaznu zatvora trajanju od četiri godine, a koje kazne je, kako je to i sam naveo, do danas izdržao.

 

Kada se uz izneseno ima na umu i to da su svi optuženici u ovom kaznenom postupku proglašeni krivim zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva čiji način počinjenja upućuje na upornost, odlučnost i bezobzirnost u protupravnom postupanju te viši stupanj njihove kriminalne volje, posebice s obzirom na međusobnu organiziranost i prethodnu podjelu uloga, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da sve iznesene okolnosti ukazuju, ne samo na određeni obrazac ponašanja optuženika u vidu neusklađenosti njihovog prijašnjeg života sa zakonom, već i na to da dosadašnje osude nisu utjecale na optuženike na način da se klone protupravnog postupanja i usklade svoje ponašanje sa zakonom, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

 

Slijedom navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da iznesene okolnosti u svom zbiru predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju da na strani optuženog K. P., optuženog J. L. i optuženog I. B. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo te jasno upućuju na zaključak da je protiv tih optuženika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, kako to ispravno zaključuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud.

 

Takav zaključak nije doveden u sumnju žalbenim prigovorima optuženog J. L. da do sada nije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela te da se u konkretnom slučaju radi o izoliranom incidentu, s obzirom na to da se radi o jedinom djelu koje je počinio u zadnjih deset godina, kao niti daljnjim žalbenim prigovorima tog optuženika kojima, osporavajući utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju višeg stupnja kriminalne volje svih optuženika, tvrdi da je u počinjenju djela imao marginalnu ulogu te da je djelo ostalo u pokušaju pri čemu nije nastupila nikakva štetna posljedica.

 

Niti žalbeni navodi optuženog J. L. i optuženog K. P. da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno utjecao na njihovu svijest o posljedicama njihovog ponašanja te na to da se klone bilo kakvog vida nedozvoljenog ponašanja, ne dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, kao niti navodi svih žalitelja kojima iznose svoje imovinske prilike, pri čemu optuženi K. P. tvrdi da sredstva za život pribavlja radom na crno, optuženi I. B. tvrdi da je u trenutku uhićenja bio zaposlen te ga taj posao čeka i na izlasku iz istražnog zatvora, dok optuženi J. L. tvrdi da je prije počinjenja kaznenog djela bio zaposlen te da ima osigurano zaposlenje nakon izlaska na slobodu.

 

Neosnovani su i daljnji žalbeni prigovori optuženog J. L. i optuženog I. B. da se mjera istražnog zatvora, s obzirom na njegovo trajanje od skoro godine dana, pretvara u izdržavanje kazne, čime da je narušeno načelo razmjernosti. Ovo iz razloga što se, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenog djela, kazne na koju su optuženici nepravomoćnom presudom osuđeni te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda, pri tome osobito imajući na umu okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv tih optuženika produljen, odnosno potrebu primjene istražnog zatvora, kao i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

 

Slijedom navedenog, budući da ni daljnji žalbeni navodi kojima optuženici I. B. i J. L. upiru na svoje obiteljske prilike u vidu zdravstvenih i financijskih poteškoća članova njihovih obitelji, nemaju utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 26. listopada 2017.

 

Zapisničarka:                            Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.                            Lidija Grubić Radaković, v.r.