- 1 -              Poslovni broj: Usž-3151/17-2

Poslovni broj: Usž-3151/17-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biserke Kalauz, predsjednice vijeća, Slavice Marić-Okičić i Sanje Otočan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Juraja Dujma, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. J., državljanina Pakistana kojeg zastupa opunomoćenik D. K., odvjetnik u D. S., protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava I., Policijska postaja B., broj: 511-08-24/3-UP/I-12/6-2017 od 2. veljače 2017., radi ograničenja slobode kretanja tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, odlučujući o žalbi opunomoćenika tužitelja odvjetnika V. K., protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-845/17-9 od 5. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2017.

r i j e š i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-845/17-9 od 5. lipnja 2017.

Obrazloženje

Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu obustavljen je upravni spor po tužbi tužitelja protiv tuženika (I. točka izreke rješenja), te je odbijen zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora u iznosu od 3.906,25 kn kao neosnovan (točka II. izreke rješenja).

Opunomoćenik tužitelja izjavio je žalbu u kojoj navodi da rješenje suda osporava pod točkom II. izreke rješenja, kojom je odlučeno o troškovima upravnog spora i to zbog pogrešne primjene zakona, pogrešne primjene postupovnih odredbi, te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Podneskom od 5. lipnja 2017. tužitelj je predložio postupak obustaviti jer je postupak postao bespredmetan budući da je mjera koja je bila izrečena od strane tuženika vremenski istekla nakon podnošenja tužbe, čime je faktički nastalo stanje koje je traženo tužbom. Stoga tužitelj nije imao više pravni interes voditi postupak obzirom da je izrečena mjera, ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar vremenski istekla. Međutim, smatra da time nije povukao tužbu niti to proizlazi iz njegovog podneska. Tužitelj je sačinio tužbu, te je pristupio na ročište na kojem je pozvan tumač koji se nije mogao sporazumjeti sa tužiteljem, te je ročište odgođeno. Prilikom odlučivanja o troškovima upravnog spora trebalo je primijeniti odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis a ne Zakona o upravnim sporovima, obzirom da zakon propisuje odobravanje besplatne pravne pomoći tužitelju, u kom slučaju teret troškova postupka pada na Republiku Hrvatsku, bez obzira na uspjeh u sporu. Stoga je zahtjev postavljen sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne pravne zaštite. Obzirom da je besplatna pravna pomoć odobrena, smatra da ima pravo na naknadu troškova u navedenom iznosu kako je specifikacijom i zatražio od suda. Predlaže da Sud žalbu usvoji i osporeno rješenje ukine te odluči o troškovima upravnog spora na način da dosudi troškove spora u označenom iznosu.

Tuženo tijelo nije dostavilo odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući rješenje Upravnog suda u Zagrebu u granicama određenim člankom 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16 i 29/17. u daljnjem tekstu: ZUS) sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj osporava rješenje u točki II. izreke Upravnog suda u Zagrebu.

Upravni spor pokrenut je pred Upravnim sudom u Zagrebu tužbom tužitelja zastupanog po opunomoćeniku odvjetniku D. K., protiv rješenja tuženika a kojim rješenjem se tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, ograničava sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u vremenu od tri mjeseca od dana uručenja tog rješenja a nakon što je tužitelj, tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, zatečen sa drugim osobama u pokušaju nezakonitog izlaska iz Republike Hrvatske i nezakonitog ulaska u Republiku Sloveniju. Nakon ročišta 26. travnja 2017. godine, koje je odgođeno, opunomoćenik tužitelja dostavio je 5. lipnja 2017. godine pisani podnesak naslovljen „podnesak tužitelja kojim predlaže obustavu postupka“. U podnesku tužitelj obavještava sud da je izrečena mjera osporenim rješenjem vremenski istekla, pa je samim tim tužba bespredmetna, te stoga predlaže postupak obustaviti, jer je tužitelj izgubio pravni interes za njegovo daljnje vođenje. Obzirom da su nastali troškovi besplatne pravne pomoći, predlaže donijeti rješenje kojim će se odobriti besplatna pravna pomoć tražitelju međunarodne zaštite u iznosu od 1.250,00 kn za podnošenje tužbe, za pristup raspravi 1.250,00 kn i za pisani podnesak kojim predlaže obustavu postupka u iznosu od 625,00 kn, ukupno 3.125,00 kn, na koji iznos treba dodati PDV 25%.

              Sud je na pravilan način utvrdio činjenično stanje te je temeljem zaprimljenog pismenog podneska stručne osobe za zastupanje donio rješenje o obustavi upravnog spora pozivanjem na odredbu članka 41. stavak 1. i 3. ZUS-a. Navedena odredba članka 41. stavak 1. i 3. ZUS-a propisuje da tužitelj može povući tužbu do zaključenja rasprave, odnosno do donošenja odluke suda. Povlačenje tužbe ne može se opozvati. U slučaju povlačenja tužbe spor se obustavlja.

              Opunomoćenik tužitelja osporava točku II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, kojom točkom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, nastalih u ostvarivanju pravne pomoći, sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" 70/15.), te da se imao primijeniti navedeni članak Zakona i Pravilnik o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" 140/15.). Sud se u obrazloženju svoje odluke pozvao na odredbu članka 79. stavak 5. ZUS-a koja odredba propisuje da stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama, snosi troškove i tim strankama. Razmatrajući odluku suda o troškovima upravnog spora ukazuje se da je sud na pravilan način odlučio o troškovima upravnog spora, iako se nije izrijekom pozvao na odredbe navedenog Zakona i Pravilnika. Nije sporno da je tužitelj uživao pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Pravilnikom o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, izrijekom je propisano, da pravna pomoć obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe, zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i oslobađanje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora (članak 6. Pravilnika). Isto tako u odredbi članka 10. stavak 3. Pravilnika propisano je, da ako upravni sud odbaci tužbu ili korisnik besplatne pravne pomoći odustane od tužbenog zahtjeva, Ministarstvo nije dužno isplatiti naknadu troškova pravne pomoći. Sukladno odredbama Pravilnika, koji uređuje postupak ostvarivanja pravne pomoći, način isplate troškova, tarife pruženih usluga pravne pomoći, tražiteljima međunarodne zaštite i strancima pod supsidijarnom zaštitom, izrijekom je propisano da u takovom slučaju korisnik prava ne ostvaruje pravo na naknadu troškova pravne pomoći.

              Sud stoga žalbene navode tužitelja ocjenjuje neosnovanim i u primjeni odredbi Zakona i Pravilnika.

Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavak 1. u svezi s člankom 67. stavak 3. ZUS-a žalbu odbiti i u cijelosti potvrditi rješenje Upravnog suda u Zagrebu.

U Zagrebu 26. listopada 2017.

Predsjednica vijeća

Biserka Kalauz, v.r.