- 1 -              Poslovni broj: Usž-2400/17-2

 

Poslovni broj: Usž-2400/17-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović predsjednice vijeća, Lidije Rostaš-Beroš i Sanje Štefan, članica vijeća te sudske savjetnice Franciske Dominković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. S., G., kojeg zastupaju odvjetnici u Z. o. u. D. S. i I. M., Š., protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa D. Š. dipl. iur., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-462/16-6 od 27. siječnja 2017., na sjednici održanoj 26. listopada 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-462/16-6 od 27. siječnja 2017. te za navedeno sudi:

              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/14-01/824, URBROJ: 513-04/16-2 od 23. kolovoza 2016.

Poništava se rješenje Ministarstva financija, porezne uprave, Područnog ureda Š., Ispostave Š., KLASA: UP/I-410-20/2012-001/01945, URBROJ: 513-007-15-03/12-0003 od 26. rujna 2012.“

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja poništena su upravna rješenja kojima j tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina.

Protiv označene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS).

              Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjsko tijelo nije imalo saznanja o postojanju ugovora o prodaji nekretnina prije 2012. godine. Tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi nastanak porezne obveze jer je ugovor prijavljen Poreznoj upravi 26. rujna 2012. Tvrdi da je zastara prava na utvrđenje tužiteljeve porezne obveze počela teći 1. siječnja 2013., a kako je prvostupanjsko rješenje doneseno 26. rujna 2012., da zastara nije nastupila. Poziva se na Zaključak sjednice sudaca Upravnog suda RH od 5. studenoga 2001. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

              Tužitelj u odgovoru na žalbu tvrdi da je tuženik imao saznanja o stjecanju nekretnine prije nego što tvrdi jer je tužitelj svoje pravo vlasništva upisao na temelju presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-2468/08 od 7. listopada 2008. koju presudu je nadležno porezno tijelo primilo. Smatra očitim da tuženik nije osporavao vjerodostojnost predmetnog kupoprodajnog ugovora te tvrdi da je do nastupa zastare došlo zbog propusta nadležnog poreznog tijela. Predlaže odbiti tuženikovu žalbu.

              Žalba je osnovana.

Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (čl. 33. st. 2. ZUS-a).

Iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da je tužitelj od A. G. 3. listopada 2000. kupio čest. zemlje 2806/4 K. O. V.-B., Z. U. 2961, površine 587 m². Iz tužiteljevih žalbenih navoda ostaje nejasno je li tužitelj nekretninu stekao priloženim kupoprodajnim ugovorom ili na temelju presude Općinskog suda u Šibeniku od 7. listopada 2008. na koju se poziva u žalbi.

Prema Općem poreznom zakonu („Narodne novine“ 147/08., dalje u tekstu: OPZ) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarjeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate (čl. 94. st. 1. i 3. OPZ-a).

Iz prijave poreza na promet nekretnina KLASA: UP/I-410-20/12-01/1945, URBROJ: 15-12-1 od 26. rujna 2012. proizlazi da je tužitelj porez na kupljenu nekretninu prijavio 26. rujna 2012. Istog dana je prema priloženom Zapisniku o utvrđivanju prometne vrijednosti zemljišta KLASA: UP/I-410-20/2012-01/1945, URBROJ: 513-07-15/03-12 od 26. rujna 2012. utvrđena prometna vrijednosti zemljišta. Istog dana je doneseno i prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza u iznosu od 12.284,00 kuna, a koje je tužitelj osobno i preuzeo istog dana. Tuženik je rješenje tužiteljevoj žalbi donio 23. kolovoza 2016.

Prema Zaključku o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda RH broj:  6 Su-478/2016-4 od 8. prosinca 2016., ostalo se kod zaključka Upravnog suda RH od 5. studenoga 2001. po kojem je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu. 

Porezno tijelo je prema stanju spisa za tužiteljevu poreznu obvezu saznalo kada je tužitelj prijavio nekretninu tj. 26. rujna 2012., stoga u predmetnom slučaju apsolutna zastara prava na utvrđivanje poreza na promet nekretnina nije nastupila.

               Kako je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici odjela Visokog upravnog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća tog suda (čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima - "Narodne novine" 28/13., 33/15. i 82/15.), prvostupanjska presuda je poništena te je, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 26. listopada 2017.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                             Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.