- 1 -              I Kž 116/2016-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 116/2016-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. A. zbog kaznenog djela iz čl. 225. st. 4. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. studenog 2015. broj K-10/15, u sjednici održanoj 26. listopada 2017., u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika Lj. P. V. iz Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Žalba optuženog D. A. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. D. A. zbog kaznenih djela ugrožavanja posebnih vrsta prometa iz čl. 225. st. 4. u vezi st. 1. KZ/11 pa je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je, temeljem čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. prosinca do 11. prosinca 2013.

 

Temeljem čl. 158. ZKP/08, oštećenici su sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućeni na građansku parnicu.

 

Optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 24.342,50 kn, sukladno čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08.

 

Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju Lj. P. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i V. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno „da se preinači u smislu navoda ove žalbe“. Ujedno je i zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je branitelj optuženika, odvjetnik Lj. P. V. koji je izložio navode žalbe i ostao pri žalbenom prijedlogu. Uredno obaviješteni optuženik te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj nenazočnosti, sukladno čl. 475. st. 5. ZKP/08.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Iako se uvodno ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju žalbe se za to ne navode razlozi već se, ustvari, žalbom pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žalitelj smatra da u postupku nije na pouzdan način utvrđeno točno mjesto događaja, naletna brzina plovila optuženika kao i režim plovidbe u kojem se nalazio. Uzrok tome vidi se u paušalnom i nestručnom nalazu i mišljenju vještaka za pomorski promet "koji nije dao decidirane i jasne odgovore na ključna pitanja". Stoga je trebalo prihvatiti prijedlog obrane i provesti novo vještačenje jer je u suprotnom činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđenim.

 

Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, temeljem zakonito i potpuno provedenog dokaznog postupka, sve odlučne činjenice pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo ugrožavanja posebnih vrsta prometa iz čl. 225. st. 4. u vezi st. 1. KZ/11, na način kako ga tereti optužba.

 

Naime, žalitelj ne spori da je kritične prilike upravljao gliserom u pripitom stanju s koncentracijom od 1,01 g/kg alkohola u krvi te da je ispred obale otoka U. a svojim plovilom naletio na brodicu tip „pasara“ kojom je upravljao ošt. L. B. uslijed čega je oštećenik smrtno stradao. Međutim, tvrdi da je do naleta došlo na udaljenosti oko 500 m od obale i pri brzini glisera od 10 milja kada zbog laganog glisiranja dolazi do podizanja pramca iznad površine mora posljedicom čega plovilo oštećenika uopće nije uočio.

 

Iz izloženog, dakle, proizlazi da žalitelj ne osporava svoju odgovornost za nastalu prometnu nesreću, ali smatra da je utvrđenje točne naletne brzine i mjesta naleta „poželjno radi jasnoće situacije“. Pri tome, ne tvrdi da bi prihvaćanjem navoda obrane tj. drugačijim utvrđivanjem naletne brzine i mjesta događaja, sudar plovila bio izbjegnut niti bi uzročno-posljedična veza između načina vožnje optuženika i nastupjelih posljedica tj. smrti oštećenika bila dovedena u pitanje.

 

Ocjenom i analizom provedenih dokaza u postupku ovaj žalbeni sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kritične prilike u alkoholiziranom stanju upravljao gliserom brzinom od oko 17 do 20 čvorova na udaljenosti od oko 50 metara od obale iako svjestan da više ribarskih brodica ribari na tom dijelu akvatorija pa je zbog prebrzog i krajnje rizičnog načina vožnje, pri pretjecanju pasare oštećenika koji je skosavicom lovio lignje i sipe u laganoj plovidbi, svojim gliserom naletio na njegovo plovilo i time povrijedio propise o sigurnosti pomorske plovidbe iz čl. 64.a Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13 - u daljnjem tekstu: PZ) u vezi čl. 9. st. 1. toč. 1.b, čl. 10. st. 1. i čl. 16. Pravilnika o sigurnosti pomorske plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske te načinu i uvjetima obavljanja nadzora i upravljanja pomorskim prometom („Narodne novine“, broj 79/13 - u daljnjem tekstu: Pravilnik).

 

Što se tiče točnog mjesta sudara plovila, koje u konkretnom slučaju i nije odlučno za povredu propisa o sigurnosti pomorske plovidbe, treba ukazati na pogrešnu tvrdnju žalbe o tome da bi mjesto naleta bilo utvrđeno zapisnikom o očevidu na geografskim koordinatama N 44° 09ˊ15,48˝ i E 15° 04ˊ 35,58˝.

 

Suprotno tvrdnji žalbe, dokazna radnja očevida nije obavljena na mjestu događaja, već u lučici mjesta U. na otoku U. te u marini „V.“ kod Z. i to pregledom plovila koja su u udesu sudjelovala, kako je vidljivo iz zapisnika o očevidu od 9. i 10. prosinca 2013. te tada sačinjenoj fotodokumentaciji. Pretpostavljene koordinate udesa, o kojima žalba govori, navedene su tek u izvješću policije (list 90 i 91 spisa) koje je sačinjeno povodom pretrage podmorja nasuprot predjela „S.“ na otoku U. s ciljem pronalaska potonulih dijelova opreme s brodice oštećenika, a koja je vršena prema naknadnom pokazivanju očevica nesreće, svjedoka D. Š. Budući da opetovana pretraga podmorja nije dala rezultata, a mjesto pretrage utvrđeno je prema sjećanju svjedoka koji se samo okvirno orijentirao, očito se ne radi o relevantnom podatku koji bi mogao predstavljati polazište za siguran zaključak. Jednako proizlazi i iz nalaza i mišljenja pomorskog vještaka R. M. koji je, u nedostatku drugih sigurnih parametara, analizirao i ovaj podatak ograđujući se pritom da je isti okvirno određen kroz izjave svjedoka. Zbog navedenog, niti mišljenje dipl. ing. K. H. koji ove geografske koordinate utvrđuje uz pomoć HHI karata na udaljenosti od 0,22 km (220 m) od obale, nemaju relevantan značaj kakav mu žalba pridaje. S druge strane, određivanje mjesta naleta po pretpostavljenoj dubini mora također nije dalo pouzdane rezultate s obzirom da se izobate +/- 40 m mogu naći bliže i dalje od obale tj. ne radi se o trajnoj vrijednosti, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja pomorskog vještaka dipl. ing. R. M..

 

Zbog izloženog, a u nedostatku drugih sigurnih pokazatelja, prvostupanjski je sud mjesto udesa s pravom odredio na udaljenosti od oko 50 m od obale, kako suglasno tvrde svjedoci očevici O. B. i D. Š., a odgovara i uobičajenoj udaljenosti od obale na kojoj se skosavicom love lignje i sipe te na kojoj je pok. oštećenik, neposredno prije naleta, ulovio hobotnicu, kako je vidljivo iz priložene fotodokumentacije.

 

Također, navodima žalbe nije s uspjehom doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o tome da se gliser optuženika uoči naleta kretao brzinom od oko 17 do 20 čvorova. Iako žalitelj tvrdi da brzina njegovog plovila nije bila veća od 10 milja, suprotno proizlazi iz iskaza očevidaca događaja, a naročito iz prihvaćenog nalaza i mišljenja pomorskog vještaka dipl. ing. R. M. Naime, polazeći od nesporne činjenice da se gliser optuženika pri naletu popeo na pasaru oštećenika tako da je otkinut i dio natkabine, te s obzirom da su tragovi staklaplastike te tragovi natkabine (gelcoat) nađeni na okovu zaštite sidra s glisera optuženika, vještak je s pravom zaključivao o silini naleta. Osim toga, utvrđenje da se gliser optuženika kretao velikom brzinom proizlazi i iz izjava očevidaca, svjedoka O. B. i D. Š. Pri tome, izračun brzine, makar učinjen i rukom vještaka u njegovom nalazu i mišljenju, nije sa stručne strane doveden u pitanje, pa niti privatno pribavljenim mišljenjem dipl. ing. K. H. koji se tim podatkom nije bavio. Slijedom materijalnih tragova, uz utvrđenu dinamiku kretanja učesnika nesreće, pomorski vještak je okvirno odredio brzinu kretanja glisera optuženika koji se nalazio u poludeplasmanskoj plovidbi, tj. nije glisirao nego bio u fazi podignutog pramca broda, a što odgovara i navodima obrane samog optuženika.

 

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se gliser optuženika nije kretao sigurnosnom brzinom s obzirom na utvrđeni način vožnje i gustoću prometa, uključujući koncentraciju brodova koji su se nesporno nalazili u blizini obale otoka U.

 

Konačno, nema proturječja u zaključku prometnog vještaka da je gliser optuženika, kao brže plovilo, pretjecao pasaru oštećenika koja je bila u laganoj plovidbi te da se, ustvari, ovdje radi o neuspješnom pretjecanju preko desnog boka pasare. Naime, prema čl. 16. st. 1. Pravilnika, svaki brod koji pretječe drugi brod mora se ukloniti s puta dostignutom brodu pri čemu će se pretjecanjem smatrati svako približavanje drugom brodu iz smjera većeg od 22,5° iza subočice prema krmi tog broda. To što optuženik, kako sam priznaje, uopće nije uočio pasaru ispred sebe niti je mijenjao svoj kurs ili smanjivao brzinu, još ne znači da objektivno nije bio u fazi pretjecanja tog plovila, kako pogrešno tumači žalitelj. Naime, subjektivna percepcija optuženika ne isključuje dinamiku kretanja njegovog plovila kako utvrđuje pomorski vještak tj. da je do naleta došlo pod kutom od cca 20° od uzdužnice broda prema krmi pasare s desne strane, što se prema čl. 16. st. 2. Pravilnika ima smatrati radnjom pretjecanja.

 

Kod takvog stanja stvari, s pravom je prvostupanjski sud odbio provesti novo pomorsko-tehničko vještačenje po drugom vještaku. Stalni sudski vještak dipl. ing. R. M. na uvjerljiv je i stručan način izložio svoj nalaz i mišljenje te odgovarao na pitanja i prigovore obrane na raspravama od 18. rujna 2015. te 28. listopada 2015. time da se osvrnuo i na zaključke privatno pribavljenog mišljenja dipl. ing. K. H. Za svoje stavove vještak je dao prihvatljiva obrazloženja te je, s obzirom na postojeće materijalne tragove i iskaze očevidaca, ostao kod prvobitno danog nalaza i mišljenja. Stoga je provedenim vještačenjem, i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, činjenično stanje u konkretnom slučaju dostatno razjašnjeno.

 

Stoga navodima žalbe činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, kao niti primjena blanketnih propisa u odnosu na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, pa je osuđujuća presuda protiv opt. D. A. u svemu zakonita i pravilna.

 

Nije u pravu optuženik niti kada predlaže blaže kažnjavanje tj. izricanje djelomične uvjetne osude.

 

Sve olakotne okolnosti istaknute u žalbi, a to su optuženikovo kajanje i korektno držanje, njegova neosuđivanost, učešće u Domovinskom ratu te činjenica da je otac troje djece, od kojih je jedno maloljetno, već su u dostatnoj mjeri cijenjene od strane prvostupanjskog suda te su u svojoj ukupnosti, kao naročito olakotne, predstavile osnov za ublažavanje kazne ispod zakonom zapriječenog minimuma od tri (3) godine zatvora.

 

S obzirom da žalitelj ne ističe drugih ili novih olakotnih okolnosti, očito je da još blažem kažnjavanju optuženika u smislu primjene djelomične uvjetne osude, doista nema mjesta.

 

Zbog toga, imajući u vidu da je posljedicom bezobzirnog načina plovidbe gliserom optuženik u alkoholiziranom stanju skrivio smrt oštećenika koji je, ne sluteći ikakvo zlo, mirno ribario na svom plovilu, po sudu prvog stupnja izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije (2) godine, u potpunosti odgovara težini počinjenog kaznenog djela i nastupjeloj posljedici. Samo ovako odmjerena kazna zatvora ostvarit će zakonom predviđene svrhe te iskazati odgovarajući prijekor društva prema takvim počiniteljima te upozoriti samog optuženika, ali i druge građane, na krajnju neprihvatljivost sličnih ponašanja koje treba izbjegavati ubuduće.

 

Kako time navodi žalbe optuženika nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijane presude ovaj žalbeni sud nije našao povrede na koje u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 26. listopada 2017.