Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              -1-              

Broj: FPž-706/2016.

  

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

                                      Broj: FPž-706/2016.

ZAGREB

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D. E. d.o.o. Z., kao pravne osobe, i I. B., kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i 12. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine“, broj: 96/03., 140/05., 132/06., 145/10. i 76/13.), odlučujući o žalbi okrivljenika D. E. d.o.o. Z., kao pravne osobe, i I. B., kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnica Ž. M. iz Odvjetničkog društva Š. i partneri iz Z., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijskog inspektorata, Službe za prekršajni postupak, od 04. travnja 2016.g., Klasa: 440-08/16-04/0018/04, Ur.broj: 513-08-01-04-16-21, na sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2017. godine,

 

                                                                p r e s u d i o   j e:

 

  1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D. E. d.o.o. Z., kao pravne osobe, i I. B., kao odgovorne osobe, i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.

 

 

  1. Okrivljenici D. E. d.o.o. Z., kao pravna osoba, i I. B., kao odgovorna osoba, dužni su platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od po 300,00 kn (tristo kuna), svaki, u roku od 15 dana po primitku ove presude.

             

       Obrazloženje 

 

              Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom, i to: D. E. d.o.o. Z., kao pravna osoba, u iznosu od 130.000,00 kn (stotridesetisuća kuna), a I. B., kao odgovorna osoba, u iznosu od 11.000,00 kn (jedanaesttisuća kuna), zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i 12. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, činjenično opisanih u izreci pobijanog rješenja.

 

              Za pojedine prekršaje okrivljenoj pravnoj osobi su utvrđene novčane kazne u iznosu od dva puta po 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) i 90.000,00 kn (devedesettisuća kuna), a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od dva puta po 3.000,00 kn (tritisuće kuna) i 5.000,00 kn (pettisuća kuna).

             

Istim rješenjem okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 600,00 kn (šesto kuna), svaki.

 

              Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici D. E. d.o.o. Z., kao pravna osoba, i I. B., kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem braniteljice, podnijeli žalbu zbog, kako navode, pogrešne primjene materijalnih i poreznih propisa, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o kazni, ističući u bitnome da nije cijenjena činjenica kako su dostavom traženih izvješća za prekršaje iz točke a) i b) ispunili svoju obvezu u potpunosti, pa smatraju da se kaznenopravna sankcija mogla postići i na drugi način, a ne ovakvom drakonskom kaznom. Vezano uz prekršaj iz točke c) ističu da su zatražili tražene podatke za tvrtku U. C. LLC 2120 C. A., C., WY 82001, USA, ali im nisu dostavili dokumentaciju. Ističu i prigovor zastare u odnosu na prekršaje o kojem je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u svom obrazloženju zauzelo pogrešan stav, prema Zakonu o deviznom poslovanju.

 

              Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djela okrivljenika kao prekršaje iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, temeljem provedenog prekršajnog postupka, čitanja pisane obrane okrivljenika, kao i drugih dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnih prekršaja, odnosno prekršaja iz članka 63. stavka 1.  točke 18. i 12. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, jer rezidenti moraju izvješćivati HNB o kreditnim poslovima s nerezidentima na način i u rokovima koje odlukom određuje HNB (članak 53. stavak 1.), a rezidenti su i obvezni HNB dostavljati izvješća o prometu i stanju sredstava na svojim računima u inozemstvu, te na računima svojih podružnica u inozemstvu, na način i u rokovima koje HNB utvrdi odlukom (članak 54. Zakona). Također, rezidenti koji su obvezni izvješćivati Hrvatsku narodnu banku o kapitalnim poslovima s nerezidentima dužni su na zahtjev Ministarstva financija - Financijskog inspektorata dostaviti podatke o stvarnim vlasnicima nerezidenta s kojim sklapaju posao ako je nerezident izvanteritorijalni (off shore) poduzetnik (članak 49. stavak 6. Zakona).

               

Navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući u žalbi nisu iznijeli nikakve nove činjenice i dostavili dokaze kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku. Također, vezano uz prigovor zastare valja navesti da je neosnovan jer je odredbom članka 73. Zakona o deviznom poslovanju propisano kako se prekršajni postupak za prekršaje predviđene tim Zakonom ne može pokrenuti nakon proteka tri godine od dana kada je radnja prekršaja dovršena, te da zastara nastupa u svakom slučaju kada od dana dovršenja radnje prekršaja protekne šest godina. S obzirom da su predmetni prekršaji, a kako to proizlazi iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju, počinjeni najkasnije protekom dana 30.04.2015.g. (prekršaj iz točke a), najkasnije protekom dana 15.05.2013.g. (prekršaj iz točke b), protekom dana 30.11.2015.g. (prekršaj iz točke c), to u smislu gore navedene odredbe nije u predmetnom slučaju nastupila zastara prekršajnog progona na koju se u žalbi pozivaju okrivljenici.

 

Stoga, kako su, po mišljenju ovog suda, sve odlučne činjenice nesporno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su iste valjano i argumentirane ocjenom provedenih dokaza, koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, to su okrivljenici osnovano proglašeni krivima za prekršaje koji im se stavljaju na teret.

 

Nadalje, prilikom odlučivanja o visini novčanih kazni okrivljenicima prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, cijeneći olakotnim raniju nekažnjavanost okrivljenika, pa je okrivljenoj pravnoj osobi utvrdilo novčane kazne bliže zakonom propisanom minimumu za te prekršaje, a okrivljenoj odgovornoj osobi za prekršaje iz točke a) i b) izreke pobijanog rješenja u zakonom propisanom minimumu, a za prekršaj iz točke c) izreke rješenja bliže zakonom propisanog minimuma za te prekršaje. Stoga, ovaj sud novčane kazne utvrđene okrivljenicima smatra primjerenima počinjenim prekršajima i stupnju odgovornosti okrivljenika i ne nalazi zakonske osnove za eventualnim smanjenjem, odnosno ublažavanjem novčanih kazni.

 

              Također, ni primjena mjere upozorenja – opomene, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju nije dopuštena.

 

Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.

 

Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od po 300,00 kn (tristo kuna), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

 

Zbog izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

                           

Ova presuda je pravomoćna.

 

U Zagrebu, 25. listopada 2017. godine

 

Zapisničarka:

 

Predsjednica vijeća:

 

 

 

Sanja Radeljak, v.r.

 

Sanja Gospočić, v.r.

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Financijski inspektorat, Služba za prekršajni postupak, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i podnositelja optužnog prijedloga

                                                        

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu