- 1 -              Rev-x 476/16-3

 

 

 

 

Broj: Rev-x 476/16-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz G., kojeg zastupa punomoćnica I. Z. odvjetnica u L., protiv tuženice Općine G. koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u R., radi isplate, i po protutužbi tuženice Općine G. kao protutužiteljice (u daljnjem tekstu: tuženice) koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u R., protiv tužitelja B. B. iz G., kao tuženika (u daljnjem tekstu: tužitelja) kojeg zastupa punomoćnica I. Z., odvjetnica u L., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-2027/15-2 od 21. siječnja 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-1160/15-138 od 4. rujna 2015., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2017.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 42.346,56 kuna sa zateznim kamatama a kako je to pobliže određeno u točki I. izreke.

 

              Odbijen je dio zahtjeva tužitelja u iznosu 10.586,64 kune.

 

              Naloženo je tužitelju isplatiti tuženici 38.269,44 kune sa zateznim kamatama (točka III.).

 

              Odbijen je dio protutužbenog zahtjeva u iznosu 89.127,78 kuna (točka IV.).

 

              Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka te je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 47.302,34 kune (točke V. i VI.), dok je ostali dio zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbijen.

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., III., IV., V., VI. i VII. izreke.

 

              Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu 10.586,64 kune tako što je i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja prihvaćen (točka II. izreke prvostupanjske presude).

 

              Naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove žalbenog stupnja postupka u iznosu 345,00 kuna.

 

              Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog stupnja postupka.

 

              Protiv navedene drugostupanjske presude u dijelu kojim tužitelj nije uspio u sporu, odnosno kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavio je tužitelj postavljajući jasno određeno slijedeće pravno pitanje:

 

              "Da li su povremena potraživanja koja se temelje na stjecanju bez pravne osnove zastarjela ako je zastarjelo samo pravo potraživanja temeljem stjecanja bez pravne osnove, a iz kojeg zastarjelog prava se temelje ta povremena potraživanja".

 

              U prilog važnosti postavljenog pravnog pitanja tužitelj se pozvao na više odluka i to presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 322/07-2 od 13. veljače 2008., presudu poslovni broj Rev 1889/98-2 od 26. rujna 2001., Rev-x 758/14-2 od 30. rujna 2014. i rješenje Rev-x 1160/11-2 od 19. ožujka 2013. Predložio je da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji suglasno revizijskim navodima u pobijanim dijelovima preinače ili podredno da se te presude ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Suglasno st. 3. navedene zakonske odredbe stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

              Da bi revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP bila dopuštena sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

 

              U konkretnom slučaju tužitelj u reviziji tvrdi da je predmet revizijskog stupnja postupka, odnosno protutužbenog zahtjeva stjecanje bez osnove (bolje reći upotreba tuđe stvari u svoju korist) u visini naknade za korištenje nekretnine koju bi podnositelj revizije trebao plaćati da nije koristio nekretninu tuženice i to u periodu od travnja 1998. do veljače 2001. a da je protutužba u pogledu tog zahtjeva podnesena 4. ožujka 2003.

 

              U takvim okolnostima ishod spora ne ovisi od odgovora na postavljeno pravno pitanje jer nije riječ o povremenom potraživanju već o potraživanju koje zastaruje u općem petogodišnjem zastarnom roku iz čl. 371. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/02 – dalje: ZOO/91) i to u vezi sa čl. 219. ZOO/91 (npr. presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gzz 6/85 i sl.).

 

              Utoliko postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pri čemu presude na koje se poziva tužitelj kao podnositelj revizije ne mogu dovesti do drugačije odluke jer i one polaze od shvaćanja da u primjeni instituta stjecanja bez osnove tražbine zastaruju u općem zastarnom roku koji u predmetnom slučaju nije istekao.

 

              Zbog toga, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju podnositelja odbaciti kao nedopuštenu glede odluke o glavnoj stvari.

 

              U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da tužitelj ne postavlja određeno pravno pitanje.

 

              Međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojim prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) pa odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.).

 

Stoga glede odluke o troškovima postupka revizije nije dopušteno pa je u tom dijelu valjalo reviziju tužitelja odbaciti na temelju odredbe 400. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 25. listopada 2017.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Gordana Jalšovečki, v. r.