- 1 -              I Kž 439/17-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 439/17-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 8. svibnja 2017. godine broj K-14/14, u sjednici održanoj 25. listopada 2017. godine, u prisutnosti opt. I. J. i zz branitelja optuženika, R. P. odvjetnice iz Z. i opt. J. K.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

              Županijski sud u Zadru, presudom od 8. svibnja 2017. godine broj K-14/14, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobodio je od optužbe opt. I. J., opt. I. F. i opt. J. K. da bi počinili kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

 

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstva.

 

              Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Optuženik I. J. podnio je po branitelju B. Z. odvjetniku iz Z. odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se ista odbije kao neosnovana. Moli obavijest o sjednici vijeća.

 

              Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je i opt. J. K. po branitelju A. K. odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana. Moli obavijest o sjednici vijeća.

 

              Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Sjednica vijeća održana je u prisutnosti opt. I. J. i zz branitelja, R. P. odvjetnice iz Z. i opt. J. K., a u odsutnosti branitelja opt. J. K. A. K. odvjetnika iz Z., branitelja opt. I. J. B. Z. odvjetnika iz Z. te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nisu pristupili a dostava obavijesti o sjednici je bila uredno iskazana.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud neutemeljeno prihvatio način izračuna vrijednosti dionica kako ga je to vještak prikazao mogućim, zanemarujući pri tome da je nominalna vrijednost tih dionica bila i morala biti ona koja je bila jedino relevantna u vrijeme prijenosa.

 

              Tu tezu žalitelj podupire tvrdnjom da su optuženici kupili većinski paket dionica društva P. d.d. i postali vlasnici 54,44 % udjela tog poduzeća, osnovali poduzeće P. d.o.o. koje je isključivo poslovalo s P. d.d. kod nabavke sirovine za proizvodnju poduzeća P. d.d. pa su na taj način upravo tim poslovanjem narušili stabilnost oba poduzeća izvlačeći novac pa su ovom transakcijom zaokružili takav način poslovanja.

 

              Pri razmatranju žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je prvo imao u vidu da je nominalna vrijednost dionice ona vrijednost koja je naznačena na samoj dionici i označava knjigovodstvenu vrijednost dionice u trenutku njenog izdavanja.

 

              Knjigovodstvena vrijednost dionice po kojoj su optuženici izvršili prijenos 17.614 dionica sa TD P. d.d. na TD P. d.o.o. se temelji na povijesnim cijenama po kojima su u poslovnim knjigama evidentirani poslovni događaji. Vrijednost se određuje prema podacima iz bilance stanja trgovačkog društva na način da se utvrđuje tzv. čista (neto) imovina društva (imovina iskazana u bilanci umanjena za obveze iskazane u bilanci).

 

              S obzirom da u konkretnom slučaju dionice nisu kotirale na organiziranom tržištu kapitala (burzi) pa njihova tržišna vrijednost u inkriminirano vrijeme nije bila poznata, preostala je jedina mogućnost da se koristi knjigovodstvena vrijednost kako to navodi sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire, a prihvatio je i prvostupanjski sud.

 

              Utvrđujući knjigovodstvenu vrijednost dionica u inkriminirano vrijeme vještak je potvrdio i obrane optuženika koji su iskazali da su knjigovodstvenu vrijednost društva izračunali sukladno tumačenju čl. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća prema kojem je društveni kapital razlika između vrijednosti sredstva poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća.

 

              Državni odvjetnik u tijeku postupka pa niti sada u žalbi ne navodi niti jedan argumenat zbog čega je dionice trebalo odrediti prema nominalnoj vrijednosti, a u tijeku postupka nije utvrđeno postojanje nekih izvjesnih negativnih poslovnih momenata koji bi smanjili vrijednost imovine društva, a što bi se tada odrazilo i na vrijednost dionica.

 

              Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi državnog odvjetnika da je nominalna vrijednost jedina relevantna vrijednost dionica u vrijeme njihova prijenosa, a pozivanje na kupnju dionica iz 1994. godine nije relevantno niti je zastupnik optužbe doveo u pitanje zakonitost stjecanja tih dionica pa se sud osnovano time nije niti bavio u tijeku postupka.

 

              Dakle, osnovano prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka koji je naveo da se za trgovačko društvo čije dionice ne kotiraju na organiziranom tržištu kapitala (burzi) i za koje u trenutku procjene nije moguće utvrditi buduće financijske tokove, kao u konkretnom slučaju, ne mogu primijeniti bilo koji drugi koncepti vrijednosti dionica, poznati u ekonomskoj teoriji, osim knjigovodstvene, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer takav zaključak žalbenim navodima nije s uspjehom osporen.

 

              Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 25. listopada 2017. godine

 

 

Zapisničar:                            Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.                            Dražen Tripalo, v.r.